Za laudato.hr piše:

Mladen Milić

četvrtak, 08. svibnja 2014. Arhiva kolumne

Zaogrnut demokratskim plaštem

Vrboska je malo pitoreskno mjesto u općini Jelsa na otoku Hvaru. Stanovnici, njih malo više od 500, uglavnom se bave turizmom. Prema popisu stanovništva, u tom mjestu živi oko 95% Hrvata koji se u sličnom postotku izjašnjavaju katolicima. Na prvom narodnom referendumu, onom o ustavnoj definiciji braka, 70,12 % mještana izjasnilo se da je brak životna zajednica muškarca i žene.
Foto: en.wikipedia.org
Zašto ovo pišem? U Vrboski, naime, godinama ljetuje jedno poznato lice. On je političar, već godinama je blizu vlasti, nezamjenjiv je u donošenju ključnih političkih odluka. Često ga se pita za mišljenje u svim važnim medijima. Domaćini i cijelo mjesto, gostoljubivi kakvi već jesu, osiguravaju mu privatnost i sav mogući komfor. Osigurano mu je parkirno mjesto, a kada ujutro dođe u trgovinu, ljudi koji čekaju u redu odmah se maknu u stranu jer nema smisla da tako uvaženi gospodin čeka kruh i mlijeko. Domaćini čine sve da ugode njemu i njegovim gostima, koji su također vrlo viđeni na TV-u, iako baš i ne više toliko popularni.

Ugled koji uživa kod svojih domaćina nije nimalo narušen činjenicom da je po nacionalnosti – Srbin. Jer za to jednostavno nema potrebe ni smisla. Ne bi to bilo ništa sporno da taj isti gospodin neprestano sebe i svoju nacionalnu manjinu prikazuje kao žrtvu društva u kojem živi velika većina Hrvata katolika koji su na referendumu za brak pokazali da ne žele stati, nego će nakon što uskrate prava homoseksualcima, isto učiniti i sa Srbima. Radi se, naravno, o Miloradu Pupovcu, čovjeku kojem trenutni hrvatski zakoni omogućuju da sebe naziva liderom srpske manjine u Hrvatskoj.

Njegov najnoviji ispad, odnosno napad na sudbenu vlast, u kojem proziva suce da sude po nacionalističkim kriterijima, samo je jedna u nizu objekcija na koje bi se, da promatrač ne zna s kim ima posla, samo slatko nasmijao. Ovako ostane gorak okus u ustima, pogotovo ako se sjetimo da hrvatske medije prate i stranci i tako stvaraju sliku o Hrvatskoj, koja je popularna turistička destinacija i zemlja u kojoj se vlast navodno trudi privući investitore. Kad bi se prosječan stranac o Hrvatskoj informirao od Pupovca, predsjednika saborskog vanjskopolitičkog odbora i kandidata za EU parlament, onda bi mogao dobiti dojam da se u Hrvatskoj moraju nositi žute trake, da Srbi nemaju pristup institucijama kao što su Sabor ili Vlada, da nemaju nikakva prava u lokalnoj samoupravi, da se nakon svakog Thompsonovog koncerta iz Hrvatske mora iseliti barem 10.000 Srba, kao i da nakon svake utakmice na kojoj igra Šimunić razularena pomahnitala navijačka rulja u kockastim dresovima krene u paljenje srpskih kuća i lokala.

Ostaje nejasno, što motivira čovjeka kojem vlas s glave nije pala, koji ima sve moguće beneficije i vrlo veliku moć, kojem ljudi ugađaju, da na takav nedemokratski način govori o zemlji koja ga hrani i omogućuje mu ono što nigdje ne bi postigao. Pupovcu je demokracija samo ogrtač kojim se ogrne kada njegov dobro uhodan sustav etnobiznisa, na koji je upozorio i predsjednik Josipović, postane ugrožen.

Kao dugogodišnji saborski zastupnik nebrojeno puta je mogao pokrenuti sve demokratske procedure za zaštitu od onoga za što optužuje Hrvate i plaši Srbe. Ali ne, lakše je vikati iz Krnjaka ili Srba i prebrojavati krvna zrnca. Još se može razumjeti ako to radi Šimuniću ili Ruži Tomašić. Šimunić se teško brani, a Tomašićka ga može delegitimirati. Ali udariti na sudbenu vlast, stup demokracije, ako je i od Pupovca, previše je. Graditi do Meronove presude politički diskurs oko Hrvatske kao zločinačke zemlje, a pritom tu istu zemlju koristiti kao odskočnu dasku za međunarodnu karijeru i još usput ne propustiti opanjkavati ju gdje god stigne – za to treba imati i obraza i želuca. Kao i uporno šutjeti na prozivke za svog stranačkog kolegu Stanimirovića.

Korištenje Sabora za pravljenje žrtvom i nošenje žute trake, potpuno nedemokratski napad na sudbenu vlast, neprincipijelno koaliranje u svrhu donošenja zakona koji mu osigurava poseban status, kao i nejasni sumnjivi motivi oko, Bogu hvala, neuspjelih ustavnih promjena, priskrbili su mu status antipatičnog lika, ne samo kod Hrvata, nego sve više i kod hrvatskih Srba. Sve više pripadnika srpske nacionalne manjine osporava njegov legitimitet da govori u ime svih Srba u Hrvatskoj jer i sami vide da njegov način djelovanja ne vodi nikamo. Podržavati stanje trajne napetosti i onda se pojavljivati kao onaj donosi rješenje i ujedno sudi ne ide na ruku razvoju društva koje je dio Europske Unije i države koja je za ulazak u EU ispunila sve moguće kriterije, pa i one o pravima manjina. Pupovčeva industrija straha koristi samo njemu i malobrojnoj interesnoj skupini oko njega, a Srbe u Hrvatskoj, pogotovo one mlade i obrazovane, koji su hrvatski, aonda i EU državljani, tjera u ideološki geto iz kojeg ne može izići ništa dobro.

Što ustvari muči Srbe u Hrvatskoj?

A Srbe kao najbrojniju i vrlo važnu manjinu u Republici Hrvatskoj muči isto što i Hrvate. To je pitanje jesu li oni koji govore da ih zastupaju u političkom životu stvarno zauzeti za njihovo dobro ili su im na pameti samo njihovi partikularni interesi, fotelje, moć, državni novac, čežnja za EU sinekurama ili eventualno suradnja s vanjskim centrima moći kojima je zadaća dekonstrukcija hrvatske države. U Hrvatskoj živi veliki broj mladih, obrazovanih i pametnih pripadnika srpske manjine kojima je puna kapa Milorada Pupovca, Veljka Džakule i Jovana Ajdukovića, etnobiznismena koji će potpirivati vatru ugroženosti u vremenu kada mladim Srbima najveća ugroženost dolazi iz istog razloga kao i mladim Hrvatima – posla nema, a nabrojena ekipa se godinama svojski trudila da ga, zahvaljujući održavanju starih struktura ni ne bude. Etnobiznis, ideologizacija pravoslavlja i mitološki govor sigurno neće pomoći  mladom čovjeku da završi školu ili studij, da se zaposli, osnuje obitelj i integrira se u društvo koje ga želi i treba kao građanina koji se ponosi srpskim rodom i hrvatskom domovinom.

No dolazi ljeto. Nadam se da će se gospodin Pupovac dobro odmoriti i skupiti snagu za jesen. I usput vidjeti kako velika većina Hrvata razmišlja kao i mještani Vrboske. Ako ne bude išlo, nitko mu neće zamjeriti ni malo duži odmor i povlačenje u osamu otočke fjake.
 
Da biste komentirali, prijavite se.