Za laudato.hr piše:

fra Jozo Grbeš

ponedjeljak, 20. travnja 2015. Arhiva kolumne

Hrvatska dijaspora u borbi za slobodu Hrvatske

U ovoj godini godini 70. obljetnice bleiburške tragedije, dobro je iz povijesti „iščupati“ neke aktivnosti hrvatske dijaspore u borbi za slobodu Hrvatske. Ovdje je prijepis članka iz tjednika „Danica“ koji su izdavali hrvatski franjevci u Chicagu. Članak je objavljen 30. lipnja 1954. godine. Bio je to veliki događaj koji je snažno odjeknuo hravstkom dijasporom toga vremena.
Foto: Danica/fra Jozo Grbeš

Delegacija hrvatskih svećenika iz Amerike posjetila je predsjednika Udruženih Američkih Država gospodina D. Eisenhowera dne 15. lipnja o.g. U delegaciji su bili: presvijetli monsinjori: John S. Juriček, Omaha, Nebraska, Mijo M. Domladovac, Akron, Ohio, Josip Mišić, Cleveland, Ohio, vlč. Dr. Stjepan Lacković, Lackawana, N.Y. , Sebastijan Lončar, Pittsburgh, PA, i Fr. Silvije Grubišić, Ambridge, PA. Prema zaključku Saveza u delagaciji je imao sudjelovati  dr. David Zrno, ali je u zadnji čas iz nepredviđenih razloga od toga morao odustati.

Pet minuta prije urečenog vremena, gosp. Predsjednik već je bio spreman, da nas primi i sasluša. Nakon što se je predsjednik Saveza Msgr. Juriček zahvalio gosp. Eisenhoweru za zauzimanje, što ga je pokazao sa svojom Vladom prema hrvatskom Metropolitu dru. Alojziju kardinalu Stepincu omogućivši dvojici liječnika iz Amerike, da kardinalu priskoče u pomoć u njegovoj bolesti s posebnim lijekovima, poveo se intiman razgovor o hrvatskoj stvari. Delegacija je potanko izložila teško stanje Crkve u Hrvatskoj, proganjanje i zatiranje Hrvatskoga naroda po komunistima. Posebno smo naglasili, da je Hrvatski Narod silom dva puta bio strpan u državnu tvorevinu „Jugoslaviju“ koja je bila, jest i uvijek će biti tamnicom Hrvastkom Narodu. S još nekoliko pojedinosti zaključili smo audijenciju u uvjerenju  da u svom predsjedniku imamo čovjeka velika srca, koji iskreno suosjeća sa svim potlačenima i koji bi se najbolje osjećao kad bi svi narodi živjeli u slozi, ljubavi i slobodi djece Božje. Svi smo bili ugodno iznenađeni lijepim prijemom.

Članove hrvatske delegacije u Bijelu Kuću dopratio je zastupnik iz države Pennsylvanije gosp. Louis E. Graham.

Nakon audijencije u Bijeloj Kući delegacija je posjetila Ministarstvo vanjskih poslova (State Department). Upalo nam je u oči, da su  faktori na ovom odlučnom forumu bolje informirani o hrvatskom pitanju sada nego što su to bili prijašnjih godina. Sjećamo se, kako smo ih nalazili prije, koji su jedva što znali o Hrvatskoj, i bilo nam je teško, što smo morali tumačiti elementarne stvari. Ovaj put smo bili pod dojmom, da govorim s ljudima, koji dopuštaju, da postoji i hrvatski problem. Pripravljeni Memorandum sa 143 podpisa hrvatskih svećenika kao i dvije publikacije izdanja „Croatia“ iz Chicaga: „Croatia and Serbia“ i „A Review of Croatian History“ bile su primljene s interesom koliko na Ministarstvu vanjskih poslova toliko i od članova senata i donje Kuće. Jedan od zamjenika gosp. Dulles-a osobito se je ljubaznim pokazao.

Delegacija je posjetila kancelariju Apostolskog Delegata te mjesnog preuzv. gosp. nadbiskupa, koji se je s ljubavlju zanimao za Hrvatsku i kardinala Stepinca, o čemu je  dr. Lacković potanko izvjestio.

Tri dana je delegacija obilazila od vrata do vrata; upoznavali smo, upozoravali smo, informirali i tražili za pravednu hrvatsku stvar. Prije odlaska smo priredili konferenciju za štampu, kojoj je prisustvovalo dvaestak dopisnika. Institucija američkih biskupa, NCWC, odjeljenje za štampu, pokazalo je osobito veliko zanimanje. Kasno u noći ostavili smo Washington i povezli se autom prema New Yorku do  sjedišta Udruženih Naroda. Bili smo i umorni, ali je umor bio sladak, jer smo ga podnijeli za Hrvatsku. Sutradan, 17. lipnja, podnijeli smo Memorandum i drugo kod stanovitih krugova u Udruženim Narodima.

U isto vrijeme  kada je delegacija hrv. svećenika bila u Bijeloj Kući, održana je konferencija za štampu u hrv. franj. samostanu u Chicagu za chicaške novinare.

Sve u svemu, našli smo plemenitih srdaca, sijali smo u njih hrvatsku istinu te se nadamo, ako bude Božja volja, da će u dužno vrijeme donijeti ploda. Kako je običaj u sličnim okolnostima, ne smije se sve staviti na veliko zvono, što se je reklo i čulo, a posebno se ne običaje direktno citirati predstavnike jedne vlade, ipak možemo sa zadovoljstvom izjaviti, da smo našli razumijevanje i sućuti za našu pravednu stvar.
(Sig)
 

Da biste komentirali, prijavite se.