Za laudato.hr piše:

Slavko Nedić

nedjelja, 29. travnja 2012. Arhiva kolumne

„Uskrs fest“ 33 su mu godine tek (već) 2. dio

Treba li u duhovnoj glazbi biti nagrađivanja i koja su to mjerila i tko je taj tko to može prosuditi koja je pjesma bolja ili duhovnija od druge?

Uskrs fest i nagrade

Od samog početka Uskrs fest je festival natjecateljskog karaktera. Diskusija o potrebi nagrada vodi se od samog početka festivala. Treba li u duhovnoj glazbi biti nagrađivanja i koja su to mjerila i tko je taj tko to može prosuditi koja je pjesma bolja ili duhovnija od druge? Sjećam se govora vlč. Mije Gabrića za vrijeme proglašenja pobjednika na jednom Uskrs festu sredinom osamdesetih kada je rekao: „proglašenje pobjednika na Uskrs festu više je priznanje nego nagrada. To je skretanje pozornosti na neku pjesmu ili izvođača koji su te godine bili posebni, jedinstveni, a ne predvidljivi i klišeizirani“. Nagrade na Uskrs festu bi trebale biti, kako to često ističe i današnji umjetnički direktor  Festivala „dobar vjetar u leđa i poticaj da se s još više žara nastavi dalje“.  I činjenica je da su nagrade mnogima pomogle da s novom snagom nastave dalje. U mnoštvu primjera navest ću samo jedan možda najočitiji. Vrlo vjerojatno grupa Poklon nikada ne bi bila ni  osnovana da nije bilo nagrade na Uskrs festu 2000. godine, koja je bila ne samo pokazatelj da to što je njih pet prijatelja napravilo bilo dobro nego da s tim trebaju nastaviti. Dodatni poticaj im je bio pobjeda na Uskrs festu 2004. s pjesmom „Moj me Otac daruje“ nakon koje je čak i Danijel krenuo samostalno po nekim drugim duhovnim festivalima (Marija fest i Krapina fest). Slična iskustva, ako žele priznati mogu posvjedočiti i Emilio Kutleša, Slavko Nedić, Electro spiritus, Ben Hur, Gospa od Zdravlja, Dominik i mnogi drugi.

Glede nagrada, Organizacijski odbor je pokušavao uvesti razne eksperimente, tako su tijekom ovih 33 godine postojale pored nagrada stručnog žirija i nagrada za tekst, samo  glazbu, aranžman, nagrada za debitanta, izvedbu te opći dojam. Jedno vrijeme je bila uvedena nagrada po odabiru slušatelja (tzv. televolting) koja također nije pokazala očekivane rezultate. Zbog prigovora pojedinih izvođača o pristranosti ili forsiranja određenih izvođača od stručne komisije uvedena je nagrada po odabiru samih izvođača. Uvid u te glasove je tek poražavajući, naime izvođači su dogovorno najveći broj bodova uglavnom dijelili po sistemu ti meni, ja tebi. Ipak, bez obzira na tu činjenicu, redoslijed prvih pet izvođača se i kod jedne i druge komisije poklapao u najmanje tri izvođača.

Kad smo kod nagrada, treba svakako spomenuti bitan faktor i samu izvedbu. Mnogi su komentirali nagrade na Uskrs festu 2010. kada su tri fantastične pjevačice svojom interpretacijom uveliko pridonijele osvajanju nagrade, ovdje nikako ne želim umanjiti autorski udio niti doprinos ostalih članova sastava. A one su: Andriana Baković (VIS Matheus) koja je osvojila prvu nagradu, Lidija Bačić drugu, te Maja Tadić koja je osvojila treću nagradu. Možda bi neki drugi žiri, vodeći se nekim drugim parametrima,  dodijelio nagrade nekim drugim skladbama, ali i danas se priča o ovim djevojkama i njihovim fantastičnim interpretacijama, naravno odličnih skladbi. Zanimljivo je da je sličan redoslijed nagrada te godine bio i kod glasovanja samih izvođača.

Na žalost nagrade su koji puta bile i nagrde, a znalo se događati da na Uskrs festu pobjede skladbe s „preočitim posuđenim motivima“. Jedne godine se čak dogodilo da je pobijedio čisti prepjev za kojeg je autor „zaboravio“ potpisati originalnog autora.

Također treba istaknuti da nisu uvijek pobjeđivale najbolje pjesme, ili one za koje je vrijeme pokazalo da su zaživjele i trajale dulje od nekih nagrađenih. Navodim kao očit primjer dvije i dan danas vrlo često izvođene skladbe ne samo u programu HKR-a nego i na susretima mladih: „Hvala“ Davora Terzića, te „Ja nisam dostojan“ vlč. Ljube Vukovića. Žiri ih nije prepoznao, ali one su i danas vrlo prisutne na susretima i misama mladih.

Također neki izvođači su se pak na Uskrs festu pojavljivali samo zato da bi se mogli okititi prvim mjestom, jer je to još jedino priznanje koje im u njihovoj kolekciji nedostaje. Nakon postignutog cilja, ne samo da im Uskrs fest više nije zanimljiv, nego je predmet oštre kritike, ismijavanja pa čak i pogrde.

Natjecateljski karakter ukinut je 2011. godine nakon što se došlo do zaključka da su nagrade problem ne samo ne nagrađenima, koji su se smatrali zakinutim jer je njihova pjesma trebala osvojiti barem prvo mjesto ako ne i više, nego i nagrađenima kojih je dio smatrao da su na primjer drugim mjestom zakinuti. A bilo je slučajeva da je glazbeno-kršćanska veličina nekih izvođača bila mnogostruko veća od njihove poniznosti, te nisu bili u stanju čak ni čestitati pobjednicima. Ipak sve to više govori o ljudskoj i vjerskoj dozrelosti dotičnih izvođača nego o samim nagradama.

Ipak, bez obzira što tko o nagradama mislio svaki izvođač i autor, koji je na Uskrs festu osvojio bilo koju od nagrada, s ponosom ih ističe u svojoj biografiji, pa čak i oni koji su najglasniji protivnici upravo tih nagrada.

O Uskrs festu pročitajte više na:
„Uskrs fest“ 33 su mu godine tek (već) 1. dio
„Uskrs fest“ 33 su mu godine tek (već) 3. dio

Da biste komentirali, prijavite se.