Za laudato.hr piše:

Slavko Nedić

ponedjeljak, 30. travnja 2012. Arhiva kolumne

„Uskrs fest“ 33 su mu godine tek (već) 3. dio

Uskrs fest je ostao i u onim vremenima kad je bio jedini festival duhovne glazbe, ostao je i početkom devedesetih kad je estrada uveliko koračala duhovnom scenom, ostat će i danas.

Uskrs fest i nadolazeće 33 godine

Dakle evo, Uskrs fest je doživio Isusove godine, i prema reakciji nekih dežurnih kritičara trebao bi doživjeti i Isusovu sudbinu, da ga razapnu i pokopaju.  A budući da se to ne događa samo ove godine, Uskrs fest je i prije Isusovih godina doživljavao i sudbinu onoga kome većina izvođača i pjeva. Bez obzira što ga često pokapaju Uskrs fest ipak ostaje i svake godine zasja u novom izdanju (zanemarimo već više puta spomenuti pleksi). A tako je bilo i ove godine. I bez sudjelovanja velikih imena hrvatske glazbeno-duhovne scene poput Čede Antolića, Željke Marinovića, Kefe, Fidesa, Novog svitanja, Emanuela, Dominika, Gospe od Zdravlja i drugih, ipak je ovogodišnji Uskrs fest bio glazbeno vrlo zanimljiv i kvalitetan događaj sa desetak novih imena. Svima njima, kao i svim onima malo prije spomenutim Uskrs fest je velika prilika da pokažu što znaju, ne samo pred publikom u KD Vatroslav Lisinski putem malih ekrana HRT-a nego i šire. Za neke od njih taj prvi nastup zbog treme je bio iskustvo koje se brzo zaboravlja ali ipak često u biografijama ističe. 

Brojni mladi iz raznih krajeva Crkve u Hrvata svoju su vjeru izražavali pjesmama koje su nastajale kao plod vjere u Kristovo uskrsnuće. Bile su također plod radosti, tuge, traženja, uspona i padova, sve ono što hod u vjeri svakodnevno nosi sa sobom.

Uskrs fest, kao smotra glazbeno-duhovnog stvaralaštva mladih, bio je poprište raznolikih glazbenih stilova - od šansone i zabavne glazbe do različitih smjerova rocka (pop-rocka, neoklasičnog rocka, heavy metala) zatim latino, disco, funky, techno, a ove 2012. godine čak i četiri rapa. Većina je pjesama namijenjena izvan liturgijskom izvođenju, ali je bilo i pokušaja da se preko Uskrs festa predstave skladbe koje bi mogle naći mjesto u slavljenju liturgije.

Ipak treba biti realan i priznati da je s obzirom na realne financijske i mnoge druge okvire teško održati postojeću realizacijsku kvalitetu Uskrs festa, a kamoli načiniti par stepenica više. Financijska konstrukcija baš i nije takva da se mogu ulagati veliki novci u samu produkciju nove scene i medijske prezentacije (jumbo plakati, city light i slično), ali možda je došlo vrijeme da se u ova recesijska vremena novci, recimo predviđeni za domjenak preusmjere u neki drugi segment. Znam da će s time biti zakinuti oni koji nakon Uskrs festa pričaju samo o domjenku, ali bila bi to jedinstvena prilika da na Uskrs festu osim hrane za tijelo, probaju pronaći i nešto hrane za dušu.

Moram priznati da me malo zabrinjava sve manja posjećenost Uskrs festa zadnjih par godina. Sjećam se vremena kada su karte bile rasprodane deset dana prije, a danas je jedna četvrtina dvorane bila prazna. Da li su za to krivi organizatori, izvođači ili netko treći? Razloga ima puno.

Činjenica je, da je Uskrs fest odraz stanja na hrvatskoj glazbeno-duhovnoj sceni koje baš i nije sjajno. Duh estradizacije je uveliko prisutan i na toj sceni. Ima tu zavisti, ne kolegijalnosti, samodostatnosti, omalovažavanja drugih, posebice onih koje tek dolaze, druženje samo s onima koji su na istoj valnoj duljini i mnogi drugi grijesi, da ih ne nabrajam. Dovoljno je samo otići na koncert nekog od izvođača duhovne scene i probati izbrojati kolege iz drugih duhovnih sastava ili zborova. Mislim da bi u većini slučajeva bila dovoljna samo jedna ruka. Slična je situacija i s posjećenošću Uskrs festa od strane izvođača koji na njemu ne nastupaju. Razlog zasigurno ne leži u kvaliteti i zanimljivosti  ponuđenog programa koji su možda nekima izgovor, kad je Uskrs fest u pitanju, ali kako onda protumačiti izostanak istih s recimo dva odlična, nedavno održana, koncerta grupa Poklon i Emanuel. Dakle, jedan od razloga je nedostatak glazbenika duhovne scene koji bi došli vidjeti ili podržati svoje kolege. Ali oni su samo dio publike, a gdje su ostali? Pored opće nezainteresiranosti, koja je u društvu prisutna zbog mnogih drugih, ne glazbenih razloga, tu je jednim dijelom prisutna i neinformiranost. Plakata po gradovima nema, ono malo po župama su očito nedovoljni stoga mislim, da kad bi župnici i katehete na misama mladih pozivali vjernike da dođu na Uskrs fest, što je nekada bila redovita praksa u nekim zagrebačkim župama, siguran sam da bi dvorana Lisinski bila pretijesna.

A što reći o ovogodišnjem Uskrs festu? Ako zanemarimo već više puta spomenuti pleksi, koji bi definitivno trebalo zamijeniti, te tonsko sakaćenja na televizijskoj snimci, dojmovi iz dvorane su sasvim drugačiji. Publika je sve izvođače pozdravila s jednako velikim aplauzom bilo da je riječ o izvođačima poput vlč. Ljube Vukovića koje nastupio i na prvom Uskrs fest 1979.  godine do debitanata, a ove godine ih je bilo čak devet.

Vrijedno je istaknuti da je ovogodišnji Uskrs fest bio je najhrvatskiji do sad. Na njemu su nastupili izvođači iz čak 16 mjesta Lijepe naše i dijaspore koji su pokušali svoju vjeru koju svake nedjelje iskazuju pjevanjem na Misi u svojoj župi, prenijeti ne samo posjetiteljima u KD Vatroslav Lisinski, nego putem valova Hrvatskoga katoličkog radija i Hrvatske televizije i puno šire. Nekima je to uspjelo više, nekima manje, što se dalo čuti ne samo u dvorani nego još više na radijskom prijenosu ili televizijskoj snimci, ali nitko ne može, niti ima pravo,  omalovažavati ničiji trud bez obzira na rezultat uzrokovan tremom. A ono što iza svakog Uskrs festa zadnjih desetak godina ostaje, je album sa studijskim snimkama pjesama s festivala. A tu kvalitetu je prepoznala i struka, te evo već drugu godinu album Uskrs festa osvaja nominaciju za Porina u kategoriji najbolji album duhovne glazbe. A i iza ovogodišnjeg Uskrs festa ostat će najmanje desetak odličnih i raznovrsnih pjesama koje su donijela nova imena, od kojih su neki uistinu debitanti na hrvatskoj glazbeno-duhovnoj sceni što je pokazatelj da ova scena ima budućnost.

O važnosti Uskrs festa tijekom ove 33 godine najbolje govore riječi pomoćnog zagrebačko biskupa mons. Mije Gorskog koji je i sam dugi niz godina redovito pratio festival. Biskup je na kraju ovogodišnjeg festivala istaknuo: „Već više od 30 godina pozornicama 'Uskrs festa' prolaze naši mladići i djevojke slaveći Gospodina i svi su pokušali kroz to vrijeme dati od sebe ono najbolje što imaju – najiskreniju riječ, najčišći glas, najskladniju glazbu. Tisuće ih je prošlo pozornicama i ostavilo iza sebe trag iskrenog prijateljstva, ljubavi i vjere“. To je nešto što  Uskrs festu nitko ne može osporiti.

Uskrs fest je ostao i u onim vremenima kad je bio jedini festival duhovne glazbe, ostao je i početkom devedesetih kad je estrada uveliko koračala duhovnom scenom, ostat će i danas kad ga najviše napadaju upravo oni kojima je Uskrs fest omogućio da postanu respektabilna imena hrvatske glazbeno-duhovne scene. Jer budimo realni, ipak je Uskrs fest ne samo ime nego i tradicija.

I za kraj poziv svim kritičarima Uskrs festa. Stalo vam je do Uskrs festa? Priključite se i kreativno sudjelujte i stvorite još bolji Uskrs fest, ne samo dobrim pjesmama i izvedbama nego i novim realizacijskim idejama! Jer dosadašnje generacije su stvarale Uskrs fest ove 33 godine, a kako će on izgledati u budućnosti, to ovisi o svima onima kojima je, ne samo stalo do Uskrs festa, nego i koji podmetnu leđa.

O Uskrs festu pročitajte više na:
„Uskrs fest“ 33 su mu godine tek (već) 1. dio
„Uskrs fest“ 33 su mu godine tek (već) 2. dio
 

Da biste komentirali, prijavite se.