Za laudato.hr piše:

Slavko Nedić

srijeda, 08. kolovoza 2012. Arhiva kolumne

Lijepe pjesme o Lijepoj našoj

Što iz radoznalosti, a što iz stvarnih očekivanja, u nedjelju 5. kolovoza kad smo obilježavali Dan pobjede i domovinske zahvalnosti odlučih se malo prošetati hrvatskim radijskim eterom, i zbog onog što čuh, moram priznati, da sam ostao ipak iznenađen i pomalo tužan...

Sramimo li se mi Hrvati ipak samih sebe?

Što iz radoznalosti, a što iz stvarnih očekivanja, u nedjelju 5. kolovoza kad smo obilježavali Dan pobjede i domovinske zahvalnosti odlučih se malo prošetati hrvatskim radijskim eterom, i zbog onog što čuh, moram priznati, da sam ostao ipak iznenađen i pomalo tužan. Dakle, u Hrvatskoj postoje tri dana vrlo bitna za suvremenu nacionalnu povijest: Dan državnosti, 25. lipnja, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, 5. kolovoza te Dan neovisnosti, 8. listopada. Zar je uistinu moguće da se čak ni u ta tri dana hrvatskim radijskom eterom ne mogu čuti neke od bisernih pjesama domoljubnog karaktera?  Čak su i političari iskoristili taj dan ne bi li rekli svoje viđenje tog dana, njegovog povijesnog i nacionalnog značaja, s posebnim naglaskom na vlastiti doprinos. Ali hrvatski radijski eter ipak je po tom pitanju ostao poprilično tih. Razloga tome zasigurno ima puno, od programske koncepcije radio postaja do programske (ne)koncepcije vlasnika odnosno urednika, voditelja ili tehničara koji su zaduženi za „puštanje“ glazbe. Ipak kao osnovni i česti razlozi navode se:

Drugačija programska koncepcija

Naime, postoje radio postaje čija programska koncepcija baš ne preferira domaće, a posebice ne pjesme hrvatskog ili domoljubnog karaktera. Međutim, malo dublja analiza objavljenih pjesama ovog sadržaja pokazat će da što se glazbenog izričaja tiče postoje pjesme raznih glazbenih stilova od popa, rocka, urbane glazbe, hip-hopa i da ne nabrajam. Dakle, ako netko želi tražiti mogao bi i za svoju specifičnu koncepciju pronaći nešto.

Nezainteresiranost slušatelja

Svaka radio postaja ima svoje slušatelje, i teško je vjerovati da bi slušatelji, recimo Otvorenog radija koji uglavnom emitira inozemnu glazbu, prihvatili cjelodnevni program domaće glazbe, a posebice budnica iz devedesetih godina. Meni kao uredniku ovaj razlog bi čak mogao u većoj mjeri biti i prihvatljiv, ali kako onda opravdati posebne prigode, kao recimo dan žalosti kada se cijela programska koncepcija iz korijena promijeni bez obzira na mogući pad slušanosti. Ali tad se mora, a u ovom slučaju ne!

Nezainteresiranost ili čak indiferentnost radijskih djelatnika

Ovo je već velik problem o kojem se, na žalost, ne može trošiti puno riječi. Nezainteresiranost i nemar su problemi koji se teško liječe i nemaju veze ni s vjerom ni domoljubljem. Teži oblik ove varijante je nezainteresiranost i za opće nacionalne hrvatske glazbene teme. Ovim glazbenim urednicima svako izbjegavanje emitiranja ovakve glazbe ima svoje prioritete i opravdanje. Evo nekih od „opravdanja“:

-    te pjesme su povijest, one su nekada nešto značile, a ta vremena su prošlost, a tako i njihove pjesme
-   te pjesme su u današnje vrijeme prevelik iskorak u desno, a to danas nije poželjno. Naime, na koncertima na kojima se više ili manje izvode pjesme takvog sadržaja okupljaju se uglavnom ultra desni elementi s čudnim i nepoželjnim obilježjima. Ova teza već godinama ne stoji jer je čak i na koncertima Marka Perkovića Thompsona postotak takvih osoba izrazito malen. Tako je na ovogodišnjem koncertu Marka Perkovića Thompsona u Čavoglavama policija među više od 70 tisuća prisutnih privela petoricu s nedopustivim obilježjima. Podatak je objavio jedan portal koji baš i nije sklon niti pjevaču, a niti ovakvim okupljanjima. Ako realno pogledamo, pa to je manje od 0,001 % te se pitam je li toliko zanemariv postotak uopće bitan za navođenje, a kamoli za naslov o događaju. 
-   produkcija tih pjesama je zastarjela te nije po današnjim standardima. Svima nam je znano da se u programu mogu napraviti lijepi i vrlo slušljivi glazbeni blokovi skladbi istog glazbeno-tematskog sadržaja koji uz pokoju prigodnu riječ voditelja mogu biti vrlo radiofonični.

Bez obzira koji je razlog bio u igri, ponovno su izgubili slušatelji ili su, ako su željeli slušati pjesme domoljubnog karaktera, morali promijeniti omiljenu frekvenciju. A, pjesama iz tog vremena ima, vjerovali ili ne, negdje oko stotinjak. Do danas je „preživjelo“ njih dvadesetak koje su ostale kao dokaz vremena na „Dane ponosa i slave“ kad se domovina branila i obranila ne samo puškom nego i pjesmom. Ali, eto, zamukle puške pa ni pjesama više nema.

Da biste komentirali, prijavite se.