Za laudato.hr piše:

Tanja Popec

ponedjeljak, 18. studenog 2013. Arhiva kolumne

Vukovar na drugi način

Obljetnica pada Vukovara i ove godine mogla bi se gledati političkim očima, s tenzijama lijevim i desnim, s otvorenim ranama, podignutim ili skinutim pločama. No, ima jedan ključ puno dublji i potresniji. To je logika života – čistog, Bogom danog života koji nije opterećen prašinom uskih interesa i probitaka. Rekli bismo, goli život, kao i gola istina o njemu.
Foto: www.thenewbornbaby.net

Dan za danom
Dan uoči 18. studenog i sjećanja na Vukovar Hrvatska je obilježila Dan svjesnosti o prijevremenom rođenju. Međunarodna je to inicijativa u kojoj je naša zemlja, zahvaljujući Klubu roditelja nedonoščadi „Palćići“, sudjelovala u sedam gradova puštajući u isto vrijeme 2500 balona – simbolično, koliko je godišnje i prijevremeno rođene djece. „Paličići“, koji djeluju pod geslom „Palčić gore!“ mogu se opisati kao udruga u koju je slivena velika koncentracija snage roditelja i stručnog osoblja, a njihova snaga hrabrost je prijevremeno rođenim bebama. I ta snaga i hrabrost, kad se udruže, nose visoko do zvijezda.

Sličnost Palčića i Vukovara
Palčić je naziv za bebu rođenu prije 37. tjedna, a takvih se u Hrvatskoj godišnje rodi oko 5%. Svijest o njihovim problemima u javnosti je niska. No, pred roditeljima Palčića događa se povlaštena slika kako se život bori za sebe, za svoj opstanak, jer u svemu što je živo postoji nagon prema preživljavanju. Začeto da se rodi, pod svaku cijenu! To je imperativ svakog ljudskog života. Neopisivi su napori oko spašavanja svakog Palčića, kada nema nikakvih zadrški niti prepreka. Borba je otvorena do posljednjeg daha. I kada se rode prije vremena, Palčići su osjetljivi, slabijeg imuniteta i s velikim izazovima za opstanak. Zato traže posebnu skrb i pomoć na koju, nerijetko, u redovitom zdravstvenom sustavu, i ne mogu naići. Nije li i Vukovar jedan Palčić? Iako njegova sloboda ulazi u punoljetnost, da je krhko njegovo zdravlje i da traži posebnu pažnju pokazali su protekli tjedni. Klub roditelja „Palčići“ nastoji povećati osjetljivost društva i prilagoditi zakonodavstvo potrebama prijevremeno rođene i bolesne djece. A tko povećava osjetljivost društva za gradove kao što je Vukovar? Jedan dan u godini nije dovoljan. Niti za „Palčiće“ niti za grad Heroj. Prikupljanje potpisa za referendum o pravu nacionalnih manjina na dvojezičnost u jedinicama lokalne samouprave gdje čine najmanje polovinu stanovništva nova je prilika. Samo da završi u smjeru dobrom za grad i mir njegove duše, jer duša ovoga grada je ranjena.

Zašto krhki Vukovar?
Krhkost Vukovara izvor ima u skrivanju istine, i to ne samo 18. studenog, već cijele godine. Nestali, njih 464 na području Vukovarsko-srijemske županije, traženje pravde i procesi protiv zločinaca u Hrvatskoj, Srbiji i Haagu, samo su neki od još živih ratnih tragova. I sve dok je tako, dok se sadašnjosti grada ne dogodi pravda s obzirom na zločince i posljedice njihovih djela, on će biti kao Palčić, nedonošče. Ali, roditelji Palčića svjedoče da su „prijevremeno rođena djeca, iako krhka po rođenju, dovoljno snažna da se vinu visoko preskačući sve prepreke.“ Presudno je da se roditelji ne predaju. I za Vukovar je odlučujuće ne predati ga vjetrometini dnevno-političkih hirova. Krik mržnje i oholosti razara radost života grada Heroja. I sve dok će se graditi na ostacima „posrnule ljudske riječi i djela“, Vukovar neće ozdraviti. „Tako su, na jednoj ploči dvije različite povijesti grada; na jednoj ploči dvije različite vizije sadašnjosti; to su na jednoj ploči dvije različite budućnosti“, kako je na misi 18. studenog poručio nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić. I zaključio: „Vukovar je samo jedan! Ipak, na toj ploči, u ovome gradu, ima mjesta za sve.“

Zato što je krhka Hrvatska!
Vukovar nije trebao umrijeti. Mnogi su ga izdali, iznevjerili njegove vapaje za pomoć te krvave 1991. jeseni. Je li danas drugačije? Hrvatska je država čija je sloboda plaćena i u Vukovaru i u Škabrnji. No, sada državni aparat ne mari da bi vukovarski Palčić trebao posebnu skrb, jer nije stvoren iz čiste, nego iz krvave zemlje. I glas naroda, i krik žrtve, ništa ne znače kad je tamo nekome u Zagrebu Vukovar samo slovo na papiru – latinično i/li ćirilićno. Nedavno smo imali prilike čuti da je Hrvatski sabor mogao – a to nije – uštedjeti Hrvatskoj troškove referenduma o braku koji je predviđen 1. prosinca. Dakle, 20, 30 ili 40 milijuna kuna može se i ne potrošiti kad bi zastupnici hrvatskog naroda slušali što Hrvati misle i bez referenduma to uvažili. Broj od oko 750 tisuća potpisa nije zanemariv, zar ne? Kako je napisao kolega Mladen Milić, „do referenduma, dakle, ne bi ni došlo da su Vlada i Sabor osjetili i poslušali bilo većine hrvatskih građana, svih nacionalnosti i vjera i da su postupili u skladu sa svojom ulogom, a ona glasi jednostavno: dotična gospoda su izabrani predstavnici koje plaćaju svi građani, a ne samo njihovi glasači i lobistička mašinerija. Jednostavno rečeno, da se htjelo, moglo se poslušati građane… Žalosno je da se ljudi referendumom moraju brinuti i braniti nešto oko čega vlada plebiscitarni konsenzus.“ Hoćemo li zastupnicima dati novu šansu s referendumom koji se tiče i Vukovara? Ili ćemo – opet zahvaljujući njima – trošiti novac samo zato što zastupnici voze svojim, a ne hrvatskim, narodnim kolosjekom?! I onda se lako u toj vožnji iz vida izgubi jedan grad koji u sebi ima snagu pravog, mirnog života, ali ipak traži i posebnu pažnju, pijetet, jer su ga dotaknule ljudske nepravde i krvava mržnja koja i danas plete svoju mrežu oko njegovih ruku.

I „Palčići“ za Vukovar
Klub roditelja „Palčići“ tijekom cijele godine, kako su u mogućnosti, organizira akcije za inkubatore, uređenje odjela, prostorija ili druge potrebe posebne skrbi za prijevremeno rođenu djecu. Prožimaju tako cijelu Hrvatsku. Prošle godine u sklopu humanitarne akcije „Palčić gore!“ dječjem odjelu Opće bolnice Vukovar osigurali su reanimacijski stol s neopuffom i vagom u vrijednosti od 120 tisuća kuna. Iako se   Dan svjesnosti o prijevremenom rođenju u Hrvatskoj svake godine „utopi“ u tužnu obljetnicu Vukovara, ima nešto u „Palčićima“ što koristi našem odnosu prema gradu Heroju Domovinskog rata. Kao što začeto dijete, i kad se prijevremeno rađa, ima u sebi snagu gorušičinog zrna, tako je to i s Vukovarom. Ako se malenom Palčiću pomogne, on kreće u život. Ako nam nedostaje ideja kako pomoći da se Vukovaru vrati pravi mir, učimo od borbe roditelja Palčića koji se u Klubu umrežuju, savjetuju, hrabre, podupiru, uz pomoć stručnjaka. I da ne zaboravim, zajedničko roditeljima Palčića je da su prošli dramu, tjeskobu i neizvjesnost prijevremenog rođenja djeteta. Samo roditelj koji osjeti bol može pomoći drugom roditelju u takvoj situaciji. To znači da Vukovaru mogu pomoći ljudi koji imaju neiskvaren osjećaj za bol i ranu grada, ali i sluh za krik prema miru za kojim čezne svaki vukovarski dom. Čisto srce sa strašću za životom pomaže Palčićima na putu do zvijezda. Može li to pomoći i Vukovaru?

Da biste komentirali, prijavite se.