Uskoro će Dnevnik. Lijepi je običaj prije emisije ubaciti blok propagandnih poruka. „Samo u našem hipermarketu možete kupiti smrznute plodove mora, a smrznuti plodovi ljudi uz deset posto popusta.“ Tako će za pedesetak godina izgledati promidžbeni spot za najveći prodajni centar u vašem gradu. Jer u velikom dućanu ima svega. Od igle do lokomotive. Bit će plodova raznih vrsta. Od voća do čovjeka. Na žalost. 

O plodovima

Ne znam otkuda početi. Za stotinjak godina ćemo čitati ovakav naslov: „Blizanci plakali bratu na sprovodu!“ Bit će slika petorice muškaraca. Najstariji će imati 81 godinu. Idući 61. Do njega su stajali gospon od 41 i mladić od 21 godinu koji je usput držao klinca od godine dana. Svi su bili na sprovodu bratu koji je blago preminuo u sto i prvoj godini. Kako je to moguće? Vrijedni će novinar objasniti kako je jednom prije stotinjak i koju godinu u Hrvatskoj odlučeno da se mogu zamrzavati embriji. Tada se smatralo da embrij nije ljudsko biće. Netko se potom dosjetio da se to nešto što nije ljudsko biće treba zvati plod. Jest da su mnogi pitali čega je to plod. Jer zna se kako izgleda plod kukuruza, a kako plod graha. Ovo se zvalo samo tako. Plod. Čovjeka nije - tvrdili su ozbiljni znanstvenici.

Kako je sve počelo?

I sretnim se roditeljima posrećilo pa su zamrznuli šest plodova. Budući da nisu bili previše bogati, odlučili su jedan plod posaditi i čekati. Kad, gle čuda, nakon devet mjeseci ni iz čega se rodio sin. Roditelji su bili sretni i odgajali svoga sina. Kad je sin postao punoljetan, počeo se praviti važan i postavljati na roditelje. Smatrao je da je pametniji i sposobniji od njih. Oni bili zabrinuti. Međusobno su pričali kako su se trudili odgojiti divno dijete, a vidi kakav mangup ispade. Majka se onda u jednom trenu sjetila kako između smrznutih plodova mora i smrznutih plodova graška ima u jednoj čašici i smrznutih plodova sebe i svog muža. Brzo su odlučili. Majka je bila u ranim pedesetima pa „ajmo probat“. I gle. Nakon malo manje od devet mjeseci donijela je na svijet divnog dječačića. Tko može biti veseliji od roditelja. Oni se veselili, a stariji brat se primirio. I njemu je bilo „fora“ imati blizanca mlađeg dva desetljeća. 

Biznis surogat majki

Sve išlo kako treba, ali i mlađi brat postade punoljetan. Koliko god se roditelji trudili i stariji brat im pomagao, ne možeš ti nikako na kraj s mladom krvi. Taj mlađi sin je bio još gori od starijeg brata kad je bio u njegovim godinama. Ustvrdila je to majka, a složio se i otac. Stariji brat je dao prijedlog. Rekao neka i mlađemu naprave isto što i njemu. Majka je rekla da je stara i ne može roditi. Nema problema. Razvio se biznis surogat majki. I našli oni surogat majku. Iz frižidera uzeše prvi plod. Kad ono dagnja. „Ne to!“, viknuo najstariji blizanac na majku. „Ne vidiš dobro.“ On je posegnuo za plodom iz kojega može izrasti čovjek. I potpisao se ugovor sa surogat majkom. Sve se ugradilo legalno, kad eto ti na svijet lijepa dječačića. 

Plodovi iz frižidera

Uskoro se smirio mlađi brat, a treći mladac blizanac rastao. Kad je on postao punoljetan, onda je najstariji brat potaknuo priču i našao novu surogat majku. Pa se rodio četvrti blizanac. Nakon dvadeset godina bili su u dilemi da li uzeti lijevog ili desnog iz frižidera. Je li tu bilo ikakve simbolike, ali su uzeli desnog. Iako je sve to vrlo relativno jer je frižider imao i stražnja vrata. Jest da su roditelji umrli, ali imovinu su naslijedili sinovi. Tri najstarija su uz pomoć odvjetnika osigurala da se imovina dijeli na pet jednakih dijelova jer su računali da više neće biti rađanja. 

Moralna dilema

I sve išlo kako treba. Najmlađi brat je boravio u iznajmljenoj obitelji jer braća nisu imali vremena odgajati ga. Ta je obitelj imala dadilju koja je bila katolkinja. Dan po dan i dječak postade katolik. Peti blizanac katolik postade vlasnik svojeg dijela imovine stupanjem u punoljetnost. Naslijedio je roditeljsku kuću i u njoj stari frižider. Braća su već bila bogata pa su je njemu prepustili. Peti blizanac bio usamljen pa našao ženu. I žena ko žena, krenula pospremati po frižideru i pronašla jedan plod. Nije znala od čega je, ali je znao njen muž. Smatrao je da ni jedno stvorenje Božje ne smije propasti. Govorili mu da to baš nije u skladu s učenjem vjere, ali on nagovorio ženu da ugradi plod. Kad, gle sreće, sve uspjelo i rodila žena dječačića. Pitao se je li mu se rodio sin ili brat. Ni braća nisu znala. Prošla godina u propitivanju i umrije im najstariji brat, a nisu znali odgovor. E, tako je nastao zanimljiv članak, dragi čitatelji. 

Rezerve u škrinji

Duboko se ispričavam svima onima koji ne mogu imati djecu. Znam da im je teško reći kako se trebaju prepustiti Božjoj volji i tražiti smisao u nečemu drugom. Možda usvajanju djece. Znam da je nemoguće napraviti „Udrugu za usvajanje i neželjenu djecu“ pa da odmah oni koji ne žele djecu svoju prepuste onima koji žele. Ali pred očima mi se vrti slika kako se netko izborio da zamrzne dijete od deset godina jer je zločesto, a zamijeni ga zametkom jer će on sigurno biti dobar. Gdje je granica između toga što je čovjek, a što nije? Je li to nakon četiri mjeseca i jedan dan ili četiri mjeseca i dva dana? A što ako se doktor pobrojao za koji dan? Hoće li biti slobodno pobaciti dijete od dvadeset godina jer imaš rezervno u škrinji? Jesu li osim smrznutih oslića bez glave i neki ljudi bez glave?