Valentinovo je izvrsno «odgojno sredstvo». Riječ je o odgoju emocionalnog i voljnog područja, a čiji ćete uspjeh,  jednom kada vaše dijete odrast,e moći iščitati iz njegovih pozitivnih i plemenitih uvjerenja i stavova.

'Ajme mama, pa ovo je kao u «Zlatokosi»!' … riječi su jedne djevojčice kada je na zadarskom Forumu ugledala tisuće lampiona puštenih jučer na blagdan sv. Valentina kao finale humanitarne akcije «Zaželi ljubav», a koju je organiziralo Društvo Naša djeca Zadar. Rijetki su spektakli ovoga kalibra, a da im se djeca ne vesele. Gdje su boje, zvukovi i zajedništvo na djelu, ondje su i sve moći dječje duše osobito aktivine. I dok se djeca vesele spektaklima, rijetkost su roditelji koji će se poput njihove djece uživjeti u takove događaje. Jučer na Forum bilo je zanimljivo vidjeti i lica odraslih kako promatraju nebo prošarano lampionima različitih oblika. Rekli bismo: «Nešto je bilo u zraku»… A što je to nešto, posebna je tema i ostavljam svakome da odgovori sebi u skladu sa osjećajima i stavovima.

Svakako ima veze s ljubavlju i blagdanom sv. Valentina, priznali mi ili ne, sviđao nam se taj dan ili ne... Majka one djevojčice lijepo joj je objasnila: «Imaš pravo malena moja. Isto je kao u «Zlatokosi». Njezini su roditelji puštali lampione svake godine na njezin rođendan jer su svima htjeli reći koliko je vole i da je neće nikada zaboraviti.» Jednostavno objašnjenje. Nakon majčinih riječi uz uzbuđenje na njezinom licu mogla sam još iščitati i sreću, sigurnost i zadovoljstvo. Treba li u tom trenutku išta više djetetu? Spretno iščitana simbolika ljubavi koja u sigurnosti roditeljske pažnje rađa plodovima mira i osjećaja sreće.

Pomoć u odgoju za vrijednosti

Valentinovo je dan rezerviran za priče o ljubavi. Valentinovo je zapravo izvrsno odgojno «sredstvo». Pri tome mislim na odgoj emocionalnog i voljnog područja ljudskog bića, a što će se u zreloj dobi očitati u pozitivnim i plemenitim ljudskim uvjerenjima i stavovima osobe. I ovako komercijalizirani blagdan poput Valentinova može, dakle, biti prilika u kojoj će svaki roditelj moći pokazati svoje stavove o ljubavi. Ljubav je posebna tema za roditeljstvo. Djetetu o ljubavi ne treba predavati. Nje ili ima ili nema. Iz ljubavi proizlazi odgovornost roditeljstva, ali odgovoran roditelj pokazuje i živi tu istu tu ljubav.

«Djeca rastu i razvijaju se samo dotle dokle su stigli njihovi roditelji» - zanimljiva je i poticajna misao prof. Tomislava Ivančića. Ako roditelji ne vjeruju, zašto bi njihova djeca? Ako se roditelji ne razumiju, zašto bi  druge ljude pokušala razumijeti i njihova djeca? Ako roditelji ne znaju voljeti ili ako se ne vole međusobno, odakle će to naučiti njihova djeca?

Blagdan sv. Valentina može nas potaknuti upravo na slijedeća pitanja - znamo li voljeti; znamo li uopće što je ljubav? Toliko je različitih značenja ljubavi i različitih pokazivanja ljubavi. Roditeljska ljubav, Božja ljubav, prijateljska ljubav, ljubav između muškarca i žene, ljubav prema prirodi, ljubav prema Bogu… U moru ljubavi često ne znamo više što je ljubav.   


Ljubav prema Bogu i prema bližnjemu ima isti izvor

Prva enciklika našega Pape posvećena je temi ljubavi. Prva rečenica enciklike daje odgovor »Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu« (1 Iv 4,16). Kaže da je u riječima Ivanove poslanice sažeti obrazac kršćanske vjere. Ali Papa dobro poznaje i shvaća današnjeg čovjeka. Zna da čovjek tom pozivu teško odgovara. Papa Benedikt XVI otvoreno kaže, analizirajući misao F. Nietzscheua o ugroženom i otrovanom erosu, kako su mnogi smatrali da je Crkva svojim zabranama i zapovijedima zagorčala najljepšu stvar u životu. Pri tome se misli na ljubav kao «eros». I u staroj Grčkoj riječ eros koristila se za ono što danas većina povezuje sa strastvenim, iznenadnim i naravnim osjećanjem između muškarca i žene. Nekada se eros doživljavao i kao opijenost, «božansko ludilo», kao neka osobita božanska sila. U Starom Zavjetu vjera u jednoga Boga snažno se protivila takovoj vrsti  oživljavanja i tumačenja erosa. Nije bilo riječ samo o izdaji u jednoga Boga, nego i o degradaciji osoba koje su bile posvećene opijenosti trenutka. Postojala je tzv. «sveta prostitucija». Židovstvo govori o vječnosti pa i o erosu kao predokusu vječnosti. Traži odricanje i čišćenje tog erosa. Govori o jedinstvu duha i tijela. Svako odvajanje vodi jednostranom iscrpljivanju i unakaživanju. Eros se događa tek u jedinstvu duha i tijela. U Novom Zavjetu  ljubav se najčećše prevodi s grč. riječi agape.

Ova je poruka aktualna je i danas. Danas u ime slobode naše tijelo postaje rob svakojakih duhova, a odbija Duh pisan velikim slovom (jer riječ je o osobi). Ljudski duh, ako želi živjeti mora sebe upoznati napajanjem iz jednog izvora, jednog Duha, onog Isusovog koji okuplja nas vjernike u Crkvi i koji govori u našim srcima. Taj se prepoznaje po plodovima. Ako smo iskreni sa sobom uistinu možemo to osjetiti i u našem svakodnevnom životu. Što je to što nam donosi mir i što nas međusobno povezuje? Isusov duh ili nekakvo pomodarstvo? I Valentinovo ima smisla, ako dolazi s Božjim Duhom koji povezuje, spaja i stvara novi život. Ali ako dolazi iz duha glorificiranja tijela, onda spaja trenutno i bez stvaranja istinske povezanosti.

Djeca dakle uče o ljubavi i kroz Valentinovo. Ako je to jedini dan kada mama dobije poklon i poljubac i ako je to jedini dan kada djeca vide roditelje zagrljene, onda bih poput djeteta požljela da se Valentinovo događa svaki dan. Previše djece gleda rastave, svađe i bračne prepirke. Barem jedan dan mogu slušati o tome kako se ljubav pokazuje. Mogu slušati i o biskupu Valentinu, svecu koji je poštivao ljubav, pomagao mladima da znaju pokazati ljubav jer je i sam znao gdje je izvor te ljubavi.

Roditelj koji voli ne razmišlja o žrtvi

Ljubav koja traži dobro drugoga, spremna je i na odricanje i žrtvu.  Prije žrtve i odricanja, uvijek je ljubav. I nije istina da je poziv na ljubav poziv na žrtvu i samoću. Poziv na ljubav je poziv  na zajedništvo, na istinski i ispunjen odnos. Žrtva i odricanje, možemo se usuditi reći, samo usputno. Roditelj koji voli svoje dijete ne osjeća da se žrtvuje ako ga mora voditi doktoru, s njim razgovarati i pratiti ga u njegovim neuspjesima i uspjesima. Roditelj koji voli ne razmišlja o žrtvovanju. On jednostavno djeluje. Teškoće su samo pratitelji na putu prema cilju. Ako vidimo samo njih, izgubit ćemo cilj. Jednostavno pravilo - od stabala ne možemo vidjeti šumu – primjenjivo je u našem roditeljskom pozivu. Ljubav je poput helikoptera iz kojeg možemo vidjeti cijelu šumu i kamo idemo. Bog je Ljubav. Ako ste u Njemu, vidite kamo idete. Ako volimo, nemamo razloga za strah. Na dobrom smo putu. Kako kaže papa Benedikt XVI, «ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu potječu iz istog izvora. Očitovanje su, dakle, iste božanske ljubavi.»

Žele li roditelji pomoći svojoj djeci i žele li ih odgojiti u sretne ljude, onda moraju moći voljeti se međusobno - pokazivati tu ljubav jedno prema drugome, otkriti nježnost u braku, razgovor i razumijevanje. Ono što roditelji ulažu u svoj odnos jest zapravo gorivo koje u djetetu razvija osjećaj voljenosti, povjerenja, samopouzdanja i otvorenosti prema bližnjemu.