Za laudato.hr piše:

Mladen Milić

ponedjeljak, 08. prosinca 2014. Arhiva kolumne

Feudalni dvorac zvan Hrvatska

Agresivna predsjednička kampanja koja se očekuje sljedećih nekoliko tjedana u Hrvatskoj odmaknut će javno mnijenje od dvije stvari: od mirnog pripremanja za božićne blagdane neće biti ništa. Uz konzumerističku propagandu ovih će nam dana s plakata i malih ekrana sreću obećavati i fotošopirana lica dvoje predsjedničkih kandidata koji će imati dovoljno sredstava da to sve plate, uz još dvojicu koji ćemo vidjeti tu i tamo.
Foto: www.dnevno.hr
Javno mnijenje će se zbog kampanje odmaknuti i od katastrofalnog stanja, ne samo ekonomije, nego i čitavog društva. Obećanje iluzije bolje budućnosti nadomjestit će krutu realnost sadašnjosti.

No, to nažalost nije ništa novo u Hrvatskoj, čije se javno poimanje pretvorilo u odnose palanačkog feudalizma. Vladajuće garniture, vlast i oproba, koji sebi tepaju da su političke elitame, više nego ikad odvojile su se od naroda, od onih koji ih hrane i plaćaju i s njima komuniciraju isključivo preko glasnogovornika i društvenih mreža. Povremeno se spuste među obične smrtnike. Ništa novo, još od srednjeg vijeka – vladajući zatvoreni u svoje dvorce, okruženi lakajima koji ih hvale i uvjeravaju da su najbolji, paževi koji drže svjetinu na distanci i visoki zidovi. Hrvatska je postala poput jednog feudalnog dvorca i to će sljedeća predsjednička kampanja pokazati.

Dvorac s dvije kule – crvenom i plavom

Kao i svaki srednjovjekovni dvorac, i ovaj hrvatski ima dva dominantna tornja, koji su crvene i plave boje. Postoji još nekoliko manjih, narančaste, zelene i žute boje. U dvorcu generacijama žive povlašteni pripadnici koji uživaju sve blagodati plemićkog života. Kako dvorac nema resurse, većinu toga uvozi, a za uvoz su zaduženi određeni stanovnici s kojima i lijeva i desna strana dvorca moraju biti u dobrim odnosima. Ekipa iz crvenog tornja ovisna je o ekipi iz plavog tornja. Jedni bez drugih ne mogu, a sa stanovnicima iz manjih tornjeva svi se trude biti u dobrim odnosima jer oni donose prevagu kad se dijeli ono što su kmetovi izvan dvorca dužni dati kao porez i sve druge dadžbine.

Dvorac ima vodeni opkop u kojem plivaju krokodili. U tu vodu, koja je prilično ustajala baci se svakog tko je nepoželjan, a želi ući unutra i svakog tko počne izigravati pravila u dvorcu. Metaforički, to su mediji, koji čekaju svakoga tko pokuša ući i onoga koga izbace van iz dvorca. S vremenom, ta voda je sve mutnija i sve više zaudara.

Dvorski festivali

Svakih nekoliko godina spusti se pokretni most i kmetovi mogu posjetiti i izabrati najljepše. To je zato da se održi privid kako su i oni bitni i kako odlučuju o bitnim stvarima dvorca i njegove okoline. Priređuju se veliki i skupi događaji kako bi se pojačao dojam bitnosti ceremonija koje se održavaju u dvorcu.

Ovih dana u tijeku je izbor između lijepog i kulturnog sjedokosog princa i lijepe i šarmantne plavokose princeze. Njihova uloga nije presudna u samoj organizaciji funkcioniranja dvorca, ali pobjednik uživa veliku popularnost, ima određeni utjecaj i uvijek se može uključiti u život dvorca bez velike odgovornosti. Tih festivalskih dana vlada velika briga oko svakog detalja jer će upravo gledatelji moći izabrati hoće li dati glas sjedokosom princu ili plavokosoj princezi. Time se daje na važnosti i samim stanovnicima okoline dvorca koji će se, nakon što festival završi, vratiti svojim kućama i nastaviti raditi za one koji u dvorcu žive. Još neko vrijeme će prepričavati o ljepoti i blještavilu i usput još malo morati raditi da se pokriju troškovi festivala.
Nije samo metafora…

Ako se odmaknemo od metaforičkog prikaza, ništa se puno ne mijenja, osim terminologije. Hrvatska je danas blokirana umjetnim podjelama na lijeve i desne, na tradicionalne i napredne, na liberalne i konzervativne. Između lijeve opcije, koja nam je u paketima donosila kulturne revolucije i nudila svjetonazorske borbe, i desne opcije, koja nam nudi pakete domoljublja, nalazi se jedan veliki ponor – ponor iracionalnosti. Paradoksalno, umjesto da ih razdvaja, on ih spaja. Spaja ih golemom količinom neznanja i nedostatka vizije. S lijeve strane umišljeni pajaci i narcisi, s desne strane mračni tipovi. Osim neznanja, nedostatka senzusa za opće dobro i brige za budućnost, zajednička im je i nezajažljiva težnja za moći i vlasti, zadržavanjem položaja koji omogućuje kontroliranje tokova novca. Iza demokratskih dimnih zavjesa poslovi i biznis se dobro vrte, bez obzira na stranačku pripadnost. Sukob nastaje tek onda kad se netko malo opasnije poigra i poželi malo više od dogovorenog, baš kao što se Đapić htio poigrati s dvoranom Gradski vrt u Osijeku.

Nad ponorom neznanja radi sebe su izgradili mostove financijske održivosti, a oko sebe digli visoke zidove kako bi se razdvojili od naroda. Zidove su oslikali lijepim bojama demokracije, blještavila i povremeno bojama crvenih i crnih totalitarizama. Svaki puta kad netko pokuša preskočiti te zidove i otkriti narodu što se ustvari događa unutra, redovito biva difamiran najgorim etiketama i bačen u medijski vodeni opkop.

Tako će biti i sljedećih tjedana. Umjesto da se postigne nacionalni konsenzus oko smisla i uloge predsjednika Republike, ili da se barem jasno kaže koje su mu ovlasti i što će biti kritično (izbor savjetnika, kontrola tajnih službi, diplomacija), bit ćemo zasipani navodnim aferama, spinovima, nebitnim istinama i bitnim lažima. Zato će narod morati dobro otvoriti oči i dobro promisliti. Inače će mu se opet dogoditi da dvorac još neko vrijeme gleda izvana.
 
Da biste komentirali, prijavite se.