Za laudato.hr piše:

fra Jozo Grbeš

nedjelja, 09. travnja 2017. Arhiva kolumne

Falcarragh, Most suza

Na kraju sela Falacrragh postoji maleni most koji se zove Most suza (ili Žalosni most). Bijaše to u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća kad su obitelji hodile sa svojim voljenima dok su polazili u svijet.
Odlazili su zbog gladi i strašna siromaštva tražiti bolji život u Americi, Kanadi, Australiji…Za njih je jedini put prema boljemu bio put van domovine i daleko! Već su mnogi u vlastitoj zemlji postali izgnanici.

U to vrijeme šanse za roditelje da ikada ponovno vide svoju djecu bile su gotovo nepostojeće jer put bijaše predug, mukotrpan i skup. Uz to postojala je i spoznaja da su mnogi od onih koji su pošli na put umirali od  bolesti na brodovima strašnih uvjeta.

'Iseljenik je u pratnji obitelji i prijatelja hodao do ove točke, ali bi prešao na suprotnu stranu sam. Ovaj hod imao je sva obilježja sprovoda jer se većina iseljenika nije nikada vratila.'
Tako je rastanak na ovom mjestu bio najčešće konačan s puno prolivenih suza. Otuda i ime ''Most suza''.

On se nalazi blizu luke Derry koja je bila tada glavno mjesto odlazaka u daleki svijet. Most je postao zauvijek simbol traume rastanaka, ali i simbol velike irske migracijske povijesti.
Mjesta poput ovog nose tiho svjedočanstvo o fenomenu koji je nazvan Irska dijaspora. Stoljećima dugi proces emigracije koja je dovela do zapanjujućih brojki.

Stanovništvo Irske dramatično se smanjilo tijekom druge polovice 19. stoljeća. Populacija od preko 8 milijuna ljudi 1841. godine smanjena je na nešto više od 4 milijuna 1921. godine.  Pad stanovništva imao je dvostruki uzrok. Jednim dijelom zbog smrti nastale zbog “Velike gladi” od  1845. do 1852. koja je oduzela oko milijun života. Međutim, daleko je veći uzrok pada broja stanovnika bilo strašno ekonomsko stanje. Ljudi su pošli tražiti kruh doslovno do najudaljenijih mjesta tadašnjeg svijeta.

Irska dijaspora broji skoro 100 milijuna ljudi, što je više od petnaest puta stanovništva otoka Irske. Otok danas broji oko 6,4 milijuna.

Ovaj odlazak pučanstva Irske doživio je vrhunac od 1830. do 1890. Dvoje od svakih pet Iraca živjeli su u dijaspori, s gotovo 5 milijuna njih samo u SAD-u, čiji potomci danas broje gotovo 40 milijuna ljudi, te 4.3 milijuna u Kanadi ili 14 % pučanstva. Istraživači tvrde kako je iz Irske iselilo oko 9-10 milijuna ljudi u svim njenim migracijama.

Irska je izgradila dobar sustav za odnose sa svojom dijasporom. Svaki konzulat i veleposlanstvo ima registar useljenika i mogućnost upisa u irsko državljanstvo te kontakte za pomoć. Irska se tek 2006. godine počela populacijski oporavljati. I to isključivo zahvaljujući strancima. Zbog ekonomskog rasta Irska je postala odredište za imigrante. Nakon proširenja Europske unije, Poljaci čine najveći broj useljenika (više od 150.000). Tu je i značajan broj useljenika iz Litve, Češke i Latvije, a nažalost sada i Hrvatske. Irska broji dakle skoro pola milijuna stranih državljana, oko 10% stanovništva. Četvrtina rođenih (24 posto) u 2009. godini su od majki koje su rođene izvan Irske.

Ali kada gledamo na utjecaj koji je ta dijaspora imala širom svijeta, onda vidimo istinitost one stare maksime:  'gubitak za jedne, dobitak je za druge'.

Ne samo da su ti iseljenici mučno i tiho radili, stvarali obitelji, pomagali zemlju koja ih je primila, nego su mnogi postali i jako poznati. Ovdje su samo neki od onih koji su imali irske veze: Bernado O'Higgins (prvi predsjednik Čilea); John F. Kennedy (35. predsjednik SAD-a); Brian Mulroney (18. premijer Kanade); James Callaghan i Tony Blair (dvojica britanskih premijera); Álvaro Obregón (Predsjednik Meksika, 1920-1924); Che Guevara (južnoamerički pobunjenik); Mariah Carey (pjevačica); George Clooney, Matt Dillon, Kevin Kline i Mel Gibson (glumci); Judy Garland i Catherine Zeta-Jones (glumice); Grace Kelly (princeza od Monaka); Paul, John and George (Beatlese); James D. Watson (suotkrivač DNK-a); Henry Ford (osnivač auto industrije), itd. itd.
Ali most i dalje stoji. Čuva tajne odlazaka, suze isplakanih majki, grčeve očeva, tugu braće i sestara. Kakva sudbina i kakva povijest!

Razmišljajući o ovoj priči pitam se često gdje je Hrvatska i kako je ona daleko u odnosu na svoju povijest i svoju dijasporu. Kao da se Hrvatska nalazi sada tamo gdje Irska bijaše prije sto godina.

'Obitelj i prijatelji osoba koje su odlazile u strane zemlje dolazile su ovdje. Ovdje je bio rastanak. Ovdje je bilo odvajanje. Ovdje je most od suza' - natpis na kamenu uz “Most suza”.





 


Da biste komentirali, prijavite se.