Evo, nakon, sram me i reći koliko vremena, nastavlja se saga zvana SlaNe note. I premda mi je božićno vrijeme puno draže od korizmenog, odlučih se za korizmeni post uzeti u zadatak nastaviti kolumnu, odnosno, konačno dovršiti tekst o grupi Poklőn, koji je, između ostalih razloga bio prepreka nastavka serijala. Ovaj tekst započeo sam pisati prije tri mjeseca. Trebao je biti komentar albuma grupe Poklőn. Tekst sam uzalud pokušao dovršiti tako da bude objavljen prije njihovog koncerta. Nakon dodanih dojmova s koncerta, trebao sam napisati prikaz. Ali opet mi je u tekstu o mojoj omiljenoj grupi nedostajalo još ono nešto što sam htio kazati, pa je tekst narastao na čak devet  stranica. Budući da vrijeme ide i korizma se bliži, tekst je ipak trebalo skratiti i objaviti. Cjelovita verzija teksta možda jednog dana bude objavljena u mojoj knjizi „Cro sacro scena od Žeteoca do danas“ koju pripremam već pet godina. Nakon ovog uvoda, posebice nakon čitanja teksta, bit će vam potpuno jasan njegov naziv CSI Cro sacro – Poklőn. Dakle krenimo redom.

Početci grupe Poklőn

Priča o grupi Poklőn je priča o prijateljstvu koje se u jednom trenutku pretočilo u glazbu. Zajednički interes – glazba, zajedničko iskustvo u vjeri, stvorilo je i određene pjesme koje su bile razlog ali i svrha postojanja i rada grupe Poklőn – stvarati i izvoditi pjesme Bogu i o Bogu. A sve je, kao što to obično u životu biva, nastalo slučajno, premda se u potpunosti slažem s onima koji tvrde da slučajnosti nema, nego je to Netko vješto unaprijed isplanirao da izgleda spontano i slučajno. Da bismo razumjeli današnji Poklőn moramo se vratiti nekoliko godina unatrag kad je sve krenulo. Kristina, tada samo Jurman a danas i Ferlin, kao aktivna članica udruge K.U.M.I. (Katolička Udruga Mladih Istre) a i glazbenica, unutar udruge pokreće i sve veću glazbenu aktivnost. I tako je, u molitvi, napisala jednu pjesmu koju je namjeravala poslati na natječaj za Uskrs fest 2001. godine. Kao pomoć oko teksta a i izvedbe, pozvala je svoju dugogodišnju prijateljicu, ne samo iz školskih nego i glazbenih dana, Anđelu Jeličić. Naime, njih dvije se poznaju još iz srednje škole a glazbeni zanat ispekle su u riječkim Putokazima. Zajedno su s grupom Put (brojčano smanjeni dio Putokaza) bili prvi hrvatski predstavnici na Euroviziji s skladbom „Don′t every cray“. Vratimo se korijenima grupe Poklőn. Kao pomoć oko glazbe Kristina zove zajedničkog prijatelja, tada vrlo perspektivnog gitaristu i skladatelja grupe Kultura Danijela Damjanovića. Trio se pojačava s još dva člana: trećim vokalom Vivien Galeta te još jednim gitaristom Marinom Šišovićem. Pjesma „Molitva“ je dovršena, poslana na natječaj Uskrs festa 2001. prošla i pobijedila. Dogodila se pobjeda koja ih je iznenadila. Na uzastopno nagovaranje prijatelja da nastave, jer to što rade i kako rade je ne samo dobro nego i jedinstveno, neimenovani sastav prijatelja u glazbi i vjeri odlučuje nastaviti dalje. Dolazi do pregrupiranja redova, te kvartet postaje više-manje stalni trio: Kristina Jurman Ferlin i Anđela Jelinčić vokali te Danijel Damjanović gitara i vokal uz povremenu pomoć Vivien Galletta. Anđelin prijedlog da se nazovu Poklőn, ostali jednoglasno prihvaćaju.  Poklőn je inače prijevoj na Učki s kojeg se dolazeći iz Istre po prvi put vidi Trsatsko svetište.  To je mjesto jako važno za sve Istrane, jer su u vrijeme kad je bilo zabranjeno hodočašćenje na Trsat, ljudi iz Istre hodali do Poklőna i od tamo bi se iz daljine poklonili Majci Božjoj Trsatskoj.  Zato je mjesto i dobilo ime Poklőn. To ime spaja Istru i Rijeku a simbolički otkriva jedno životno usmjerenje kazala je Anđela objašnjavajući prijedlog naziva.

Poklőn - rast u glazbi i vjeri

I tako započinje dug i uspješan, a ponekad i trnovit glazbeno-duhovni put i rast, ne samo grupe Poklőn, nego još i više njezinih članova. Anđela magistrira teologiju i postaje asistent na katedri Svetog Pisma Starog Zavjeta na KBF-u u Rijeci. Danijel sve više svoja iskustva vjere pretače u stihove i note. Također počinje studirati teologiju na KBF u Rijeci na kome je 2009. godine diplomirao i sad predaje vjeronauk u Bujama. 
U glazbenom smislu Poklőn od početka, a ni danas nije sastav u onom pravom smislu riječi. Više bi se moglo reći da su zaljubljenici u glazbu i Isusa. Djelovali su, a i danas djeluju „stihijski“ (kako to često kaže sama Anđela) odnosno po potrebi i kad god se za to pruži prilika. Česti razlozi okupljanja su bili i festivali duhovne glazbe (Krapina fest, Marija fest, a najviše Uskrs fest) odnosno susret Hrvatske katoličke mladeži u Puli. Dakle kontinuiranog djelovanja (probe i nastupi) nije bilo.
Bez obzira na uglavnom namjensko okupljanje sastava (festivali ili koncerti) pjesme nisu nastajale namjenski, one su plod rasta i iskustva vjere i povezanosti s Bogom i Marijom. Pjesme su nastajale spontano, bez nekih većih imperativa, živeći svoju vjeru i svoju glazbu svaki dan. A kada bi se ukazala potreba (na primjer neki festival)  Anđela, Kristina i Danijel bi odabrali neku od već postojećih pjesama koju su poslali na natječaj.  I tako se redaju nastupi na festivalima. Pored Uskrs festa tu su još i Krapina fest te jedan drugačiji pogleda na marijansku duhovnost u pjesmama na Marija festu. Na tim festivalima članovi grupe Poklőn pojavljuju se u svom matičnom bandu Poklőn, kao članovi udruge Kumi ili samostalno. Mnoštvo lijepih pjesama nastalo je upravo tih dana.  Takvo stvaranje, bez presinga, potkrijepljeno dubokim vjerničkim i bogatim glazbenim iskustvom, rezultiralo je da su pjesme grupe Poklőn imale umjetničku, teološku i izvedbenu dimenziju jer Poklőn uvijek daje sve od sebe bez obzira na vrijeme i mjesto nastupa. Možda se zbog toga i nalazimo i uživamo u njihovim pjesmama.

(Konačno) album prvijenac grupe Poklőn

I premda je, s obzirom na količinu pjesama, album prvijenac grupe Poklőn mogao biti davno objavljen, njegov izlazak je prolongiran više puta. Povodom desete obljetnice djelovanja (ili bolje reći osnutka) grupa Poklőn je sve svoje lijepe pjesme, konačno stavila na jedno mjesto.  I tako, prošle 2011. godine u nakladništvu kuće Laudato, izlazi (dvostruki) album prvijenac grupe Poklőn, simboličnog i višestruko znakovitog naslova „Poklőn“.  Album sadrži dva CD-a koji predstavljaju dvije zasebne ali ipak međusobno povezane cjeline grupe Poklőn. Na prvom CD-u, koji nosi naziv „Poklőn“, nalazi se jedanaest svima nama znanih pjesama grupe Poklőn, među kojima su i višestruko nagrađivane i zapažene festivalske uspješnice s Uskrs festa, Krapina festa i Marija festa. Veći dio pjesama autorski potpisuje Danijel Damjanović uz suradnju članica grupe Anđele i Kristine. Na tom CD-u se nalazi i pjesma „Put, Istina i Život“ Brune Krajcara koju uz Brunu i Poklőn izvode i K.U.M.I. Drugi, bonus CD, je poklon grupe Poklőn stoga je i nazvan jednostavno „Poklon“. Na njemu se nalaze dvije pjesme nastale u suradnji s Kumima, četiri pjesme s neobjavljenog Danijelovog solo projekta te četiri pjesme s albuma „I tvoja mala kap“ u kojima je ostvarena suradnja s Meritas, En Face, Čedom Antolićem i Putokazima. Glazbeni producenti cjelokupnog materijala su:  Olja Dešić, Danijel Damjanović i Denis Budim.  Inače članovi grupe Poklőn zajedno sa spomenutom ekipom (Olja i Denis) potpisuju izvršnu i glazbenu produkciju albuma "I tvoja mala kap", koji je bio nominiran za Porina 2007. u kategoriji najboljeg albuma duhovne glazbe.
Samo nabrajanje pjesama dovoljno govori za sebe. Mogli bismo reći sve sami biseri duhovne glazbe.

CD 1 - Poklőn
 1. To je On (Uskrs fest 2003.)
 2. Molitva (Uskrs fest 2001. prva nagrada stručnog žirija)
 3. Put, Istina i Život (Poklőn, Kumi & Bruno Krajcar)
 4. Raduj se, o Betleme (pjesma nastala u sklopu HKR-ove akcije Advent u novom ruhu)
 5. Rijeke
 6. Moj me Otac daruje (Uskrs fest 2004. prva nagrada stručnog žirija)
 7. Lice čovjeka (Uskrs fest 2007.)
 8. Prijatelj u ljubavi
 9. Njeno sam dijete ljubljeno (Marija fest 2005.)
10. Mjesto gdje stanuješ ti
11. U mislima

CD 2 (bonus) – Poklon grupe Poklőn
 1. Moli za nas (KUMI Krapina fest 2003.)
 2. Tvoj sam, sve moje tvoje je (KUMI 2004.)
 3. Zimski sunčan dan (2009.)
 4. Polja (2009.)
 5. Dal' griješimo (2009.)
 6. Pas (2009.)
 7. Put je u traženju (Poklőn i Čedo Antolić, 2006.)
 8. Ostani (Poklőn i Meritas, 2006.)
 9. Tebi dolazim (Poklőn i Putokazi, 2006.)
10. Kap jedna mala (Poklőn i En face, 2006.)

Ovdje svakako treba istaknuti vrlo zanimljiv omot kojeg su radili Mauricio i Maksimilijan Ferlin. U albumu se nalazi i bogato ilustrirana knjižica sa svim tekstovima pjesama. Dakle, sve u svemu, lijep poklon grupe Poklőn i Laudata, album s čak 21 pjesmom grupe Poklőn. Reklo bi se tu je sve od Poklőna na jednom mjestu. Ali ipak ne. Kao dobar poznavatelj opusa grupe i članova Poklőna ,moram primijetiti da mi na albumu ipak nedostaju još barem dvije skladbe. Prva je prekrasna korizmena pjesma „Zajedno“ Danijela Damjanovića uz koju će vam sve o korizmenom hodu zajedno s Gospodinom biti jasno. Također na albumu se ne nalazi i zadnji studijski uradak grupe Poklőn,  prekrasna pjesma „Gospodnje obitelji“, nastala povodom posjeta pape Benedikta Hrvatskoj. Pjesma se inače nalazi na albumu „Biti u vezi“ koji je objavljen u isto vrijeme kad i album Poklőna. Dakle, kad se već objavljivao  album s proširenim opusom grupe Poklőn, smatram da je mali urednički propust što se i ove dvije pjesme nisu našle na njemu. Naravno da album (bez tih dviju pjesama) nije izgubio ništa na svojoj kvaliteti ili atraktivnosti ali s njima bi album dobio ne samo na dodatnoj minutaži nego i na glazbeno-stilskoj raznolikosti.

Poklon Laudata grupi Poklőn i svima nama - Poklőn u Komediji

Dolazimo do četvrtog dijela ovog teksta. Dugo očekivana zagrebačka promocija, dugo očekivanog albuma prvijenca grupe Poklőn. Laudato, njihov nakladnik, odlučio je grupi Poklőn za promociju pokloniti dvoranu kazališta Komedija. I tako u četvrtak, 19. siječnja 2012. u zagrebačkom kazalištu Komedija grupa Poklőn je, nakon Rijeke i Pule, i u Zagrebu predstavila svoj album prvijenac. 
Prekrasan komorni prostor za prekrasan koncert. I ovaj su put Kristina, Anđela i Danijel imali jaku podršku u svom aranžeru i producentu Olji Dešiću koji je za tu priliku sakupio i band, kojeg su uz Danijela na gitari još činili: Željko Kmet na bubnjevima, Branko Ivoševič na gitari, Marko Ritoša na klavijaturama, gudački ansambl Komedija zatim prateći vokali Paola i Vesna.  Posebni gosti koncerta su bili: Meritas, Petra Antolić, Čedo i Matija Antolić uz zbor Hrid (mladi župe Kraljice svete Krunice). Moderator  programa bio je Rene Medvešek. Vizualni identitet koncerta s minimalističkim i neutralnim animacijama koje su u potpunosti odgovarali sadržaju koncerta potpisuju Matija i Mauro Ferlin. 
Poklőn je u Komediji izveo skoro sve poznate uspješnice iz svoje desetogodišnje karijere poput : To je On, Molitva, Moj me Otac daruje, Njeno sam dijete ljubljeno …, ali i neke nove skladbe.  Koncert je bio odličan spoj glazbenog užitka za uši i dušu i nakon njega sam se osjećao glazbeno–duhovno ispunjen. Moja ocjena za koncert je plus četiri. Naime ipak su mi na koncertu nedostajale još tri pjesme za koje sam bio uvjeren da će biti izvedene: Danijelove „Pas“ i aktualna „Zimski sunčan dan“ (budući da je koncert bio usred zime) te čak i na albumu izostavljena posljednja studijska snimka grupe Poklőn skladba „Gospodnje obitelji“.
I za kraj ovog dijela nešto što nema baš direktne veze s grupom Poklőn nego s njihovim koncertom odnosno stanjem na hrvatskoj glazbeno-duhovnoj sceni. Koliko god sam koncertom grupe Poklőn bio oduševljen, nakon koncerta sam ipak bio i malo tužan. Očekivao sam da će zagrebački koncert grupe Poklőn biti prilika sastavima duhovne glazbe iz Zagreba i okolice da dođu ne samo podržati grupu Poklőn nego, mogu slobodno reći, od njih i ponešto naučiti. Ali nažalost, po tko zna koji put opet sam se razočarao u „svoje“ duhovnjake. Na koncertu sam susreo Željku Marinović, Zvonka Palića, zatim članove sastava Apostoli mira, Božja slava band i Sve boje ljubavi (oni su čak sami kupili karte). Ispričavam se ako sam nekog izostavio i bio bih jako sretan da jesam, ali bojim se da je ovo istina. Svi junaci nikom ponikoše i nigdje ih ne bi, a kad rade vlastite, veće ili manje koncerte sami se susreću s istom činjenicom, ali izgleda da su koncerti duhovne glazbe za publiku a ne za kolege. Ja sam ludi optimist i nadam se da će se ova praksa, barem iz kolegijalnih ako ne i nekih drugih razloga ipak početi mijenjati.

Moj poklon grupi Poklőn

Glazba grupe Poklőn melem je za dušu. Njihove pjesme su profinjeni spoj duboko proživljenih tekstova, nježnih melodija bez obzira radilo se o baladama ili bržim skladbama. Iza svega  toga prvenstveno stoji, samozatajni vuk samotnjak, težak u komunikaciji, ali zato vrlo lako shvatljiv u svojem umjetničkom izričaju, kantautor, gitarist i teolog Danijel Damjanović. Nekolicinu pjesama autorski uz Danijela potpisuju Kristina (uglavnom glazbu) te Anđela tekstove. Kad se ovom autorskom segmentu doda beskrajno puno topline, duše, bogatog glazbenog i duhovnog iskustva u izvedbama ne samo Kristine i Anđele nego i Vivien i Danijela, dobiva se prepoznatljiv premda često vrlo raznolik zvuk grupe Poklőn.
Mogao bih ovdje na dugo i široko pisati (hvaliti) autorsko-izvođački opus grupe Poklőn, ali vjerujte mi ne postoji riječ koja može zamijeniti doživljaj slušanja grupe Poklőn bez obzira da li je to snimka ili živi nastup.

Tekst završavam s dva probrana citata iz dosadašnjih komentara na album prvijenac grupe Poklőn. Mirjana Grce u Novom listu za album kaže: „Zato je riječ o CD-ima i za dušu i za srce, kako glazbeno tako i tekstualno, u kojima će svaki otvoreni duh naći i dio sebe i puno za sebe.“ Zoran Tučkar na portalu Muzika.hr svoj prikaz albuma grupe Poklőn pod naslovom „Ponosno i decentno svjedočenje vjere“ završava riječima: „ako se na idućem popisu stanovništva više ljudi deklarira kao vjerujući, možda je to zato što su slušali izvođače kao što je Poklőn“.

Stoga ako od nikog dosad niste, na poklon dobili CD grupe Poklőn, slobodno se sami iznenadite ovako lijepim poklonom.