Stručni skup za vjeroučitelje Đakovačko-osječke nadbiskupije

Mnoga opća, praktična, polemična i druga pitanja u okviru provedbe kurikularne reforme, postavljena su od strane učitelja tijekom edukacija uživo i u virtualnim učionicama.
Autor: ika.hkm.hr/laudato.hr/D.R. Photo: ika.hkm.hr četvrtak, 05. rujna 2019. u 19:03

„Škola za život – Katolički vjeronauk“ bila je tema prvog dijela stručnog skupa za vjeroučitelje u osnovnim i srednjim školama Đakovačko-osječke nadbiskupije, održanog 3. rujna u Dvorani biskupa Mandića Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice u Đakovu, u organizaciji Ministarstava znanosti i obrazovanja, Škole za život i Agencije za odgoj i obrazovanje.

U poslijepodnevnim satima uslijedio je drugi dio stručnoga skupa u organizaciji Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije pod nazivom „Kultura vrednovanja i suvremeni pristupi nastavi vjeronauka.“

Stručni skup je započeo pozdravnim riječima predstojnice Katehetskog ureda, dr. Teute Rezo. Uslijedila je molitva koju su predvodili vjeroučitelji Marina i Slaven Školka. Nakon molitve, nazočne je pozdravio đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić, ohrabrivši sve, posebno one koji su po prvi puta na skupu ovakve vrste, da imaju snage suočiti se s izazovima suvremenog doba i evangelizacije.

Mnoga opća, praktična, polemična i druga pitanja u okviru provedbe kurikularne reforme, postavljena su od strane učitelja tijekom edukacija uživo i u virtualnim učionicama, a njih je u prvom predavanju pod nazivom „Pitanja i odgovori o kurikularnoj reformi“ iznijela viša savjetnica za vjeronauk pri AZOO Ankica Mlinarić, dipl. teol.

Vrlo važne upute za godišnje planiranje pred vjeroučitelje je stavila Tihana Petković, dipl. teol. u predavanju pod nazivom „Kurikulumsko planiranje“. Svoje predavanje iznijela je u obliku kviza odnosno osam pitanja koja je iznosila pojedinačno, tražeći od nazočnih suradnju, detaljno pojašnjavajući svako od njih. Tako je bilo riječi o zastupljenosti ishoda u planiranju, stvarnoj različitosti dosadašnjeg Nastavnog plana i programa i Godišnjeg izvedbenog kurikuluma (GIK), vrednovanju, razradi aktivnosti, promjenjivosti GIK-a tijekom godine itd. Vjeroučitelje je uputila na mogućnost dobivanja dodatnih informacija koje se nalaze u metodičkom priručniku, virtualnim učionicama i web stranicama Škole za život. Sastavnice planiranja i tematsko planiranje predstavila je vjeroučiteljica Ana Volf., dipl. teol.

Nakon kratke stanke uslijedilo je treće predavanje na temu „Istraživačko učenje“ s čije je glavne naglaske iznijela vjeroučiteljica A. Volf. O najčešćim pitanjima koje vjeroučitelji postavljaju svojim učenicima prisutni vjeroučitelji razgovarali su u paru ili manjim skupinama. Povratne informacije na postavljeno pitanje uputili su koristeći digitalni alat – aplikaciju Mentimeter te su odgovori bili vidljivi svima. Nastavili su promišljati o različitim vrstama pitanja koje postavljaju i o njihovoj zastupljenosti u nastavi Katoličkog vjeronauka, a ta pitanja bila su podijeljena u sedam grupa: ključna, istraživačka, pitanja više i niže razine, konvergentna i divergentna, zatvorena i otvorena, refleksivna te nefunkcionalna pitanja. Koliko je važno nakon postavljenog pitanja čekati na odgovor te koliko pozitivnih učinaka i na učenika i na učitelja ostavlja vrijeme čekanja na odgovor, posvjestila je vjeroučiteljica T. Petković.

Nakon stanke i okrjepe, uslijedio je drugi dio stručnog skupa. U tom okviru uslijedila su dva predavanja. Prvo je na temu „Vjera – znanje – iskustvo: Iskustvom do znanja i vrednovanja nemjerljivog. Kako iskusiti neizrecivo?“ održao izv. prof. dr. Goran Livazović. U predavanju je iznio istinu suvremenog društva, progovorio o današnjem odgoju, obrazovnim standardima, funkcijama škole, vrstama znanja, o utjecaju vjere i religioznosti na ponašanje pojedinca, kvalitetnim bliskim odnosima itd. Zaključio je kako obrazovni sustavi, škole, nastava i učenje sadrže mnoštvo skrivenih znanja, vještina i aktivnosti koje se nikada neće moći standardizirano izmjeriti i izraziti. Svoje predavanje završio je koristeći istraživanja koja govore da se poticanjem klasičnih vrlina u odgoju vjeroučenika promiče sklonost prema osobnim vrijednostima, odgovornosti, stabilnim međuljudskim odnosima te sreći i zadovoljstvu; a zaključkom: „Isplati se biti dobar!“ ohrabrio je sve prisutne koji su mu odgovorili gromoglasnim pljeskom.

Sljedeće i ujedno posljednje predavanje na spomenutom stručnom skupu održala je dr. Senka Gazibara na temu „Aktivno učenje između teorije i prakse suvremene nastave“. Naglasila je kako aktivno učenje – definirano kao aktivnost učenika koja ih potiče na razmišljanje o onome što rade i što im je zadano – nije nikakva novina današnjeg doba i poučavanja nego je prisutno još od početka 20. stoljeća. Zajedno s vjeroučiteljima predavačica je promišljala o odrednicama aktivnog učenja kao što su suštinsko i iskustveno učenje, poticajno okruženje, uloga nastavnika u aktivnom poučavanju.

Uslijedila je tematska rasprava, a razmišljanja i pitanja bila su usmjerena na važnost upotrebe informacijsko-komunikacijske tehnologije u nastavi, upoznavanja današnjih platformi i aplikacija kojima se vjeroučenici svakodnevno služe, ali i na veliku i nužnu važnost odgojne i afektivne dimenzije.

Nakon mnogih informacija o suvremenom načinu poučavanja i planiranju istoga, ohrabrujućih riječi i osvješćivanja važnosti planiranja i izvođenja kvalitetne nastave Katoličkog vjeronauka u školama, stručni skup završio je u molitvenom duhu.

 

Da biste komentirali, prijavite se.