Povodom obilježavanja Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima u utorak 22. kolovoza u dvorani sv. Ivana Pavla II. u Dubrovniku održana je javna tribina o temi „Nekažnjeni zločini komunizma, padre Petar Perica – mučenik s Dakse (omage)".

Na tribini je govorio dr. Ivo Banac, profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a nazočnima su se obratili i dubrovački gradonačelnik Mato Franković, pisac knjige o o. Perici isusovac dr. Roko Prkačin, autor umjetničke slike „Padre Perica" Damir Kukavica, članica obitelji o. Perice Terezija Jadreško, te moderator tribine Željko Kulišić, predsjednik Udruge ratnih veterana Hrvatski domobran Dubrovnik koja je ove godine organizirala tribinu.

Dr. Banac podsjetio je na rečenicu o. Perice koju je izrekao svojoj subraći kad su ga partizani odvodili iz dubrovačkog sjemeništa 1944. godine: „Ne zaboravite na me". - Ako već ne možemo zadovoljiti pravdu kad je riječ o njegovim ubojicama, onda mu barem dugujemo, ne samo pamćenje, nego i vjeru u njegov zagovor - kazao je predavač te objasnio opasnost od toga da žrtve još jednom postanu „instrumentarij za postizanje političkih ciljeva".

Podsjetio je na vrijeme komunizma i neke događaje kojima je ilustrirao kakav strah je vladao među ljudima do samog kraja tog režima što nove generacije odrasle u demokraciji ne mogu razumjeti.

- Mnoštvo je razloga zašto ne smijemo zaboraviti dug žrtvama, posebno onima koje nisu nikad sudski rehabilitirani, čije ubojice, među kojima je nemali broj živih, nikad nisu procesuirani čak ni prozvani. To je ključna razlika između počinitelja raznih ustaških zločina, koje je gonila i komunistička i demokratska vlast, dok komunističke zločine nitko nije gonio." Objašnjavajući opasnost zaborava citirao je jednog povjesničara iz 18. stoljeća koji kaže kako je povijest „ono čega se sadašnjost želi sjećati kad je riječ o prošlosti.  –

Dodao je i kako je povijest prostor moći. Onaj tko drži vlast određuje što će se pamtiti, a počinitelj se ne želi sjećati vlastitih zločina, kazao je te naveo kako se komunistička vlast nije željela sjećati ni Bleiburga ni Dakse, niti isusovca Petra Perice i drugih mučenika tog vremena. Istaknuo je i da hrvatsko društvo ni nakon demokratske tranzicije nije raščistilo s komunističkom prošlošću, te zaključio: - Tražite istinu o svakom trenutku naše recentne povijesti, ne dozvolite da mrak prekrije zločine. Neka vam ne bude neugodno tražiti zločince ma kako stari i nemoćni bili. Ne dopustite da se komunistički arhivi ponovo zatvore. Poslušajte riječi padra Perice: 'Ne zaboravite na me'“ -

Petar Perica rođen je godine 1881. u Kotišini kraj Makarske, a ubijen je 24. listopada 1944. na otočiću Daksi kraj Dubrovnika. Pristupio je Družbi Isusovoj 1901. godine, kao redovnik bio je na službama u Zagrebu, Travniku, Splitu, Šibeniku i Dubrovniku. Bio je, uz ostalo, duhovnik katoličke mladeži u katoličkim pokretima, bavio se brigom za najugroženije slojeve društva, a široj javnosti je poznat kao pisac pjesama „Do nebesa nek se ori" i „Rajska Djevo, Kraljice Hrvata". Partizani su ga uhitili u nedjelju 22. listopada 1944. godine u dubrovačkom sjemeništu te je zajedno s osam drugih svećenika i s drugim dubrovačkim istaknutim građanima, ubijen bez suđenja na otoku Daksi.

Minutom šutnje odana je počast svim stradalima, a na kraju su okupljeni na tribini zapjevali pjesmu o. Perice „Rajska Djevo, kraljice Hrvata". U glazbenom dijelu programa sudjelovali su Slobodan Begić, violina, Tomislav Žerovnik, gitara, i tenor Mirjan Bukmir. Tribini su nazočili i predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica, pročelnica županijskog Upravnog odjela za međugeneracijsku solidarnost, branitelje i obitelj Nina Skurić, kao i predstavnici braniteljskih udruga i drugih srodnih udruga.