Proslavljena 20. obljetnica biskupstva i 80. godina života biskupa Bogovića

Prilikom 20. obljetnice biskupskoga ređenja i 80. obljetnice života mons. dr. Mile Bogovića priređen je Zbornik "Spašavanje povijesti".
Autor: gospicko-senjska-biskupija.hr/Laudato/K.P. Photo: gospicko-senjska-biskupija.hr ponedjeljak, 27. svibnja 2019. u 10:27

U subotu, 25. svibnja 2019. Gospićko-senjska biskupija proslavila je Dan biskupije, a njezin prvi biskup, sada u miru mons. dr. Mile Bogović proslavio je svečanom sv. Misom u gospićkoj katedrali, 20. obljetnicu biskupskog ređenja i 80. obljetnicu života.

Koncelebrirali su: nadbiskup i metropolit riječki mons. Ivan Devčić, nadbiskup zadarski i predsjednik HBK mons. Želimir Puljić, biskup porečki i pulski mons. Dražen Kutleša, biskup šibenski mons. Tomislav Rogić, biskup porečki i pulski u miru mons. Ivan Milovan, biskup šibenski u miru mons. Ante Ivas, biskup ordinarij gospićko-senjski mons. Zdenko Križić, izaslanik krčkog biskupa mons. Franjo Velčić te tridesetak domaćih svećenika i redovnika, kao i uzvanika. Asistirali su đakon vlč. Josip Tomljanović, bogoslovi i sjemeništarci. Pjevanje je uzveličao katedralni zbor pod vodstvom i uz orguljsku pratnju Franje Puškarića.

Na početku je svečara i sve nazočne pozdravio biskup ordinarij mons. Zdenko Križić te najprije zahvalio svima koji su dali poticaj da se o 20. obljetnici biskupskoga ređenja i 80. obljetnici života mons. dr. Mile Bogovića priredi Zbornik ''Spašavanje povijesti'' i svima koji su dali svoj prinos njegovu sadržaju. Zahvalio je Bogu za njegovo zauzeto služenje u Crkvi, kao svećenika, profesora na Teološkom fakultetu u Rijeci, crkvenog povjesničara i biskupa. Teško je reći u čemu je njegov doprinos bio veći. Nije niti približno moguće u jednom zborniku sažeti cijeli njegov znanstveni opus ili njegov pastoralni doprinos novoosnovanoj biskupiji.

Potom je biskup Križić predstavio dio biografskih podataka mons. Bogovića: Zaređen je za pomoćnog biskupa Riječko-senjske biskupije 29. lipnja 1999. Godinu dana kasnije osniva se nova biskupija sa sjedištem u Gospiću, a mons. Bogović postaje ordinarijem nove biskupije koja je velikim dijelom teško razorena u velikosrpskoj agresiji, u kojoj je izgubljeno mnogo nevinih života, a prognanici, koji su se tek počeli vraćati, nalaze svoja naselja potpuno porušena i spaljena. Mnoge župe ostale su bez svojih crkva i župnih stanova, mnoga naselja bez svojih zavjetnih kapela. U mnoga mjesta dolaze Hrvati, prognanici iz Bosne i Hercegovine i nastanjuju se u naseljima gdje nema ni crkve niti ikakvoga prostora za pastoralni rad. Tako su dobar dio biskupije naselili oni najsiromašniji i najpotrebitiji: povratnici iz progonstva i prognanici iz BiH koji se nemaju kamo vratiti. U govoru prigodom svoga ustoličenja za prvoga gospićko-senjskog biskupa, biskup Bogović predstavio je program svoga djelovanja u novoj biskupiji ističući posebno tri najvažnije stvarnosti: brigu za povratnike koji su postali beskućnici sa svim jadima neimaštine; naglasak na duhovno djelovanje s kojim bi se, kroz opraštanje i pomirbu, pripomoglo liječenju mnogih ratnih rana koje su još uvijek bile svježe; zauzetost za prognane Hrvate iz Bosne i Hercegovine koji su sve izgubili i praznih ruku došli na područje gospićko-senjske biskupije. Mons. Bogović ostao je dokraja vjeran ovom programu.

Tada je riječ uzeo svečar biskup Bogović, pozdravio je sve nazočne i ukratko predstavio osnivanje Gospićko-senjske biskupije, svoje imenovanje za biskupa i protumačio svoje biskupsko geslo: ''U ime Oca i Sina i Duha Svetoga'', jer kršten sam u slunjskoj crkvi posvećenoj Presvetom Trojstvu. Zahvaljujem Bogu za sve što sam učinio, a kajem se za sve što nisam učinio“ i pozvao je sve na Pokajnički čin.

Propovijedao je biskup šibenski u miru Ante Ivas na temu: ''Po čemu unutar zbora naših biskupa posebno pamtim Milu Bogovića.''
 
- U ona vremena, na našim čestim putovanjima (autobusom ili osobnim automobilom iz Dalmacije, južne Hrvatske, starom cestom preko Plitvica, prolazili smo i kraj Udbine. Na podnožju udbinskoga brijega stajala je vrlo vidljivo istaknuta tabla sa slikom prekriženoga fotoaparata. To je značilo: ‘zabranjeno fotografiranje!’ Ni autobusi nisu vozili preko brijega, ni osobni automobili, pa smo ga redovito zaobilazili. Prolazili smo Udbinom s nekim osjećajima duboke mučnine u sebi, čak i nekoga straha, ali nadasve i velike znatiželje, naslućujući kako se vjerojatno, tu u Udbini, skriva nešto sudbonosno važno, što se nije smjelo vidjeti. Da se s Udbine možda, pružaju neki drugi i drukčiji vidici i istine od onih ‘službenih’ na (cijelu) našu povijest. Da je Udbina jedna drukčija sudbina, koja se nije smjela otkriti, vidjeti, pa je bilo strogo zabranjeno svako snimanje, istraživanje… i drukčije viđenje od ‘službenoga’ – počeo je svoju homiliju mons. Ivas.

Treba nam hodočastiti na Udbinu s koje se otvaraju časni i jasni vidici na svekoliku svetu mučeničku i slavnu sudbinu našega naroda hrvatskog i cijele naše lijepe domovine Hrvatske, kojoj je ‘slikovito’ baš Udbina gotovo zemljopisno središte. I tada nam postaje jasno zašto je toliko dugo bilo zabranjeno fotografirati i uspinjati se na brijeg udbinski. I zašto je tako sudbinski bilo osloboditi i otvoriti vidike istine o nama koja se nije smjela vidjeti, ni istraživati pa čak ni poštovati ni voljeti, rekao je biskup u miru.

- Uz sve obveze kojima je ispunjeno i opterećeno biskupsko služenje biskupiji i narodu, usuđujem se reći da je biskup Mile bio nadasve obuhvaćen silnom željom i neumornim nastojanjem da u sve slutnje naše Crkve i našega naroda unese Božje svijetlo, svijetlo Kristovo, svijetlo istinito koje prosvjetljuje svakoga čovjeka. I da to svijetlo ne stavi pod sud, nego na svijećnjak, da bude svjetionik, da pokazuje onoga koji je Put, Istina i Život. Ono svijetlo koje je Krist Spasitelj zavazda i za cijeli svijet ‘upalio’ na križu i svojoj Crkvi predao, dao i naredio da to svijetlo križa kao svoj jedini zadatak raznosi svijetom, svim narodima do svršetka svijeta. I da ona sama bude svijetlo njegovo i hrvatskomu narodu, kao i kroz stoljeća duga. Zato je biskup Mile gotovo sav svoj biskupski život posvetio upravo izgradnji svjetionika ‘Crkve hrvatskih mučenika’, svetišta na Udbini, pred kojom se nalazi veliki kip pape Ivana Pavla II. koji je i pozvao sve narode, pa tako i hrvatski, da otkriju i popišu svoje mučenike, koji su žrtvom života posvjedočili životnu važnost Kristova svijetla. I da s Papom u iskoraku, s tim svijetlom križa Kristova gradimo povijest i koračamo naprijed, u bolju, svjetliju i sretniju, osobnu i narodnu povijest – istaknuo je mons. Ivas.

Često sam biskupa Milu u njegovim nastojanjima doživljavao kao proroka Ezekijela nad poljem mrtvih: ‘I stadoh prorokovati kao što mi bijaše zapovjeđeno!’ (Ez 38). Biskup je zaista proročki shvatio i prihvatio to nadahnuće i poziv. Kao član HBK, uza sva ostala zaduženja i aktivnosti, prihvatio je zdušno ostvariti projekt Crkve hrvatskih mučenika na Udbini, rekao je propovjednik.

- Najviše ga pamtim po mnogim interventima na gotovo svim redovitim i izvanrednim zasjedanjima HBK. Nije se dao ničim omesti i uvijek je ‘branio svoje pravo’ da govori ono što je planirao govoriti, da ga se ne prekida dok ne dovrši cjelovitu misao. Nošen tim proročkim duhom, biskup Mile je obišao gotovo cijeli svijet, susretao se s ‘prognanim i iseljenim narodom’, s ‘malim’ ljudima iz puka i s vlastima, s ljudima iz znanosti, kulture, umjetnosti… Održao je bezbroj nagovora, konferencija, izjava, predavanja, propovijedi. Susreo se i sa Svetim Ocem i izložio mu program. Nije propuštao ni jednu priliku da iznese svoja znanja, nakane, planove, projekte. Često je ponavljao da je on povjesničar, ali ne zato da se vraća natrag u povijest, nego da povijest ide naprijed u dobru i plemenitosti. I da to dobro ne zaboravimo, ne omalovažimo ili obezvrijedimo, nego da ga ugrađujemo u zgradu koju mi sada imamo poziv i dužnost i poslanje graditi. Da bude dobra i poželjna povijest i za generacije koje stasaju i dolaze – istaknuo je biskup u miru.
 
Čini mi se danas, dok gledam ‘bijelu crkvu’ na udbinskome brijegu, kao da su se u njoj proročki pohranile sve slutnje biskupa Mile koje su postale zbilja naše povijesti. Trebalo je mnogo krjeposnih i jakih osoba i mučeničkih svjedoka i svjedočanstava, da se probiju zrake Sunca što donose jasnoću i radost života u Božjoj slobodi, pa da zablistaju s udbinskoga brijega. Mogli bismo s pravom reći – s udbinskoga svjetionika biskupa Mile. Da nam svijetli i danas, novim generacijama sve dovijeka, istaknuo je propovjednik.

- Reče jedan biskup za Milu da je ‘čovjek ostvarenih snova’. On odgovara: ‘Ima još nedosanjani san o Svehrvatskom grobu na Krbavskom polju, podno Crkve hrvatskih mučenika.’ Zamišljeno je to kao jedinstvena cjelina. Kaže da je tu želju pročitao u svome narodu kao što je prije toga pročitao u narodu i želju da se gradi Crkva hrvatskih mučenika. A svehrvatsko ‘Svetište hrvatskih mučenika’ (i budući svehrvatski grob) postaje mjesto molitve sve brojnijih hodočasnika iz svih krajeva Hrvatske, ali i iz inozemstva. Mole da nas Gospodin, po zagovoru Gospe, Kraljice Hrvata, oslobodi svih okova povijesti kojima su nas zasužnjivali mnogi zbog svojih pogubnih ideja i sebičnih prohtjeva. Da bi u nama zavladao Kristov Duh, duh spremnosti da služimo jedino Bogu Svemogućemu, s njegovom milošću, ljubeći i poštujući svakoga čovjeka, narod i domovinu i sve ljude i narode svijeta, sve do spremnosti položiti svoj život, po primjeru svetih naših mučenika. To je bila i jest najveća želja i molitva koju je biskup Mile ugradio u ‘bijelu crkvu’ na udbinskome brijegu – rekao je pred kraj propovijedi mons. Ivas.

Biskup Ivas zaključio je svoju propovijed, zapravo osebujni životopis biskupa Bogovića riječima: Dragi Mile, 80 puta Ti hvala za 80 godina života i 20 puta hvala za 20 godina biskupstva! Hvala Ti 100 put! Čestitam Ti!
 
Nakon zahvalnice ''Tebe Boga hvalimo'' biskupu Mili Bogoviću izručeni su darovi: u ime Gospićko-senjske biskupije misnica i mitra, a u ime gospićke župe cvijeće i replika oltarne slike Navještenja Blažene Djevice Marije.

Biskup Bogović je na kraju zahvalio biskupu Križiću za darove, za ovo slavlje, pozdravio je pisce Zbornika, i još jednom zahvalio svima.

 

Da biste komentirali, prijavite se.