Proslavljena svetkovina sv. Stjepana I., zaštitnika Hvara i Hvarske biskupije

Istinski kršćanski put treba se sastojati u tome da onima koji su se pokolebali u vjeri, koji zadojeni relativizmom ne žive kao istinski kršćani, ne zatvaramo vrata, poručio biskup Uzinić.
Autor: ika.hr/Laudato/D.T. Photo: facebook utorak, 03. listopada 2017. u 10:22

Na svetkovinu sv. Stjepana I., pape i mučenika, zaštitnik grada Hvara, Staroga Grada, otoka Hvara i Visa te Hvarsko-bračko-viške biskupije, 2. listopada u hvarskoj katedrali svečanu misu predvodio je dubrovački biskup Mate Uzinić. S njime su uz biskupa domaćina Slobodana Štambuka koncelebrirali splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić, kotorski biskup Ilija Janjić, šibenski biskup Tomislav Rogić i umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas, hvarski župnik don Mili Plenković, generalni vikar mons. Stanko Jerčić te više redovnika i svećenika Hvarske biskupije. 

U propovijedi biskup Uzinić osvrnuo se na prizor iz Matejeva evanđelja u kojemu se opisuje apostol Petar koji se iz lađe, šibane vjetrom i valovima, uputio hodeći po vodi k Isusu, pokolebao se i prestrašio, te je u strahu zavapio: ''Gospodine, spasi me!''. Biskup Uzinić usporedio je Katoličku Crkvu s Petrovom lađom koja je u svakom vremenu kroz tisućljetnu povijest također bila ''šibana vjetrom i valovima'', odnosno progonjena i zabranjivana. 

- Zbog tih progona mnogi su kršćani stradali mučeničkom smrću te ih kao i sv. Stjepana slavimo kao svece, koji su nam danas uzor i putokaz. Međutim osim vanjskih neprijatelja Crkva je često imala i unutarnje neprijatelje, odnosno na Petrovoj lađi događalo se i unutarnje curenje - rekao je dubrovački biskup.

 Upozorio je kako to nije ništa manje opasno od neprijatelja izvana.

- U vremenu pape sv. Stjepana u Crkvi je dolazilo do nesloge među kršćanima i crkvenim dostojanstvenicima, od kojih su neki bili nepomirljivi prema otpadnicima od vjere, dok su drugi zagovarali pomirljivost i opraštanje, odnosno pružanje ruke da im se pomogne pri ponovnom vraćanju u krilo Crkve. Sv. Stjepan bio je na strani onih koji su zagovarali strpljivost, opraštanje i milosrđe te je smatrao da se oni koji su se zbog slabosti u jednom trenutku odrekli vjere ne trebaju ponovno krstiti ako se pokaju i požele se vratiti u crkvenu zajednicu. I u našem vremenu u suvremenoj Crkvi ima ''unutarnjeg curenja'' koje se manifestira na razne načine, primjerice promicanjem diktature relativizma, konzumerizma, lagodnog života bez duhovnosti i osjećaja odgovornosti. Zbog toga ima sve manje crkvenih vjenčanja, sve više rastavljenih bračnih parova i sve manje rođene djece. Istinski kršćanski put treba se sastojati u tome da onima koji su se pokolebali u vjeri, koji zadojeni relativizmom ne žive kao istinski kršćani, ne zatvaramo vrata, da ih se olako ne odričemo, već da im bratski i prijateljski nastojimo pomoći, pružiti im ruku, strpljivo čekajući njihovo pokajanje i povratak na pravi put. Takvom postupku poučio nas je Krist koji nije osudio Petra što ga je zatajio, već mu je oprostio iskazujući božansko milosrđe. Svi smo slabi i grešni, samo je Bog savršen, ali svi smo pozvani biti savršeni, a to se postiže opraštajući i idući u susret braći koji su na putu da se izgube. Pritom trebamo imati na umu da je Krist uvijek s nama i uz nas i treba ga prepoznati, te poput Petra obratiti mu se riječima: „Gospodine, spasi me!" - zaključio je propovijed dubrovački biskup. 

Liturgijsko pjevanje za misnog slavlja izvodio je katedralni zbor kojim je ravnala maestra Klara Milatić uz pratnju na orguljama maestre Jasne Fistonić.

 
Da biste komentirali, prijavite se.