Biskup Škvorčević Čovjek neprestano želi nešto bolje i ljepše od onoga što trenutno proživljava

Biskup je zamolio je sv. Huberta da pomogne požeškim lovcima kako bi bili na visokoj razini duha i savjesti, zdravi iznutra, i po njima zdrave njihove obitelji i priroda.

download-(2).jpg
Autor
Marijan Pavelić/Laudato/D.T.
Fotograf
pozeska-biskupija.hr
Objavljeno:
 
05.11.2017 08:22

Na spomendan sv. Huberta, zaštitnika lovaca, 3. studenoga  u požeškoj Katedrali biskup Antun Škvorčević  predvodio je misno slavlje za članove Saveza lovačkih društava Požeško-slavonske županije.  Koncelebrirali su svećenici iz Župe sv. Terezije i  iz središnjih biskupijskih ustanova. 

Na početku misnog slavlja biskup je čestitao lovcima blagdan njihova svetog zaštitnika i rekao da na ovom slavlju želi zajedno s njima zahvaliti Bogu za ljepotu njegovih stvorenja u prirodi. Istaknuo je da sv. Hubert osjetio tu ljepotu prirode kad je na Veliki petak između rogova jednog jelena prepoznao Isusov križ, po kojem su i čovjek i priroda oslobođeni od ranjenosti zlom i negativnošću. Zahvalio je lovcima za sve ono što čine za očuvanje prirode kao i za njihovu susretljivost kojem svake godine, 21. kolovoza ugošćuju hodočasnike na njihovu putu u Voćin. Osobitu pak zahvalnost izrekao im je za sudjelovanje na Trećem biskupijskom euharistijskom kongresu prigodom 20. obljetnice utemeljenja Požeške biskupije, minuloga 24. rujna. Povjerio je sv. Hubertu da zajedno s njima moli za dobro svakoga pojedinoga od njih i za dobro njihova Lovačkog saveza.

U homiliji je rekao kako je lijepo vidjeti lovce u šumi, ali da ih je još ljepše vidjeti u crkvi, jer su lovci ljudi koji imaju posebnu osjetljivost za prirodu u kojoj često borave, kao i osjetljivost jedni za druge u svojim druženjima koja je dar Božji. Izrazio je radost što se lovci rado okupljaju u Katedrali da zajedno proslave spomendan svoga nebeskog zaštitnika. Govoreći o sv. Hubertu, rekao je da je on  živio u 8. stoljeća, bio biskup Maastrichta, i kao misionar naviještao Isusa Krista ljudima na području današnje Belgije i Nizozemske. 

- Rado je boravio u prirodi, i pripovijeda se da je vidio prirodu označenu križem Isusa Krista. To znači kako je Hubert spoznao da je sva stvorena stvarnost u nekom stanju muke – porođajnih bolova, kako je govorio sv. Pavao – i da ona zajedno s ljudima  još nije dospjela u svoje konačno stanje. Čovjek neprestano želi nešto bolje i ljepše od onoga što trenutno proživljava te da je i okupljanje lovaca u društva i saveze neke vrste nastojanje postići bolje, ljepše i više. No čovjek i priroda nisu u mogućnosti sami se osloboditi ranjenosti prolaznošću, zlom i smrću, nego je to ostvario Bog u Sinu svome Isusu Kristu koji je postao čovjekom, ušao u naše nemoći i umiranje, i na taj način omogućio  da najprije ljudi a onda i cijela stvorena stvarnost dospje u puninu svoga postojanja Za tu se istinu Hubert oduševio i odlučio je naviještati drugima i poticati ih da dopuste Isusu Kristu neka ih oslobodi prolaznosti, zla i smrti. Možemo s pravom reći da se Hubert oduševio Kristom onim oduševljenjem o kojem govori sv. Pavao u ulomku prvog čitanja iz poslanice Rimljanima, kad kaže da je spreman biti i proklet samo da njegovi sunarodnjaci Židovi, koji su Krista prezreli, odbacili i razapeli, na koncu ipak prihvate biti u zajedništvu s njime kroz krštenje i život u skladu s krsnim opredjeljenjem. Sv. Hubert je pavlovskim žarom ljudima naviještao tko su oni - ne po ljudskim znanostima i ideologijama - nego po Isusu Kristu – rekao je biskup Škvorčević.

Ustvrdio je biskup, kad sebe prosuđujemo s Božjih polazišta, onda znademo tko smo po Božjoj ljubavi koja nas je smislila i pozvala u život, i kad nas je u Isusu Kristu oslobodila iz zarobljenosti smrću. Pozvao je nazočne da se potaknuti današnjim slavljem obnove u svijesti vlastitog dostojanstvo te da sebe i stvarnost oko sebe uvijek prosuđuju s Božjeg polazišta. 

- Sv. Hubert se opredijelio za čovjeka po mjeri Isusovoj o kojoj je riječ u Lukinu evanđeoskom ulomku. Pripovijeda sv. Luka kako je neki farizej jedne subote ugostio Isusa za objed, i kako se u Isusovoj blizini pojavio čovjek koji je bolovao od vodene bolesti. Farizeji su, podsjetio je biskup, pripadali najvišem društvenom sloju, i bili su ponešto omraženi jer su nerijetko živjeli prijetvornim životom: izvana su pokazivali jedno, a u nutrini živjeli drugo. Tako ovaj farizej izvana glumi da je Isusov prijatelj, a u duši vreba kako da ga optuži što u subotu liječi bolesnike. Isus se mogao odreći bolesnog čovjeka radi subote. No, nije to učinio zastupajući da je subota radi čovjeka a ne čovjek radi subote. Farizeji su nerijetko svjedočili da su na Božjoj strani a bili protiv čovjeka, dok Isus uvjerava da smo najbolje za Boga onda kad smo posvema za čovjeka. Isus bi sjeo i s lovcima za stol i porazgovarao s njima o njihovim lovačkim pričama, ali bi ih sigurno pozvao da nedjeljom nastoje sudjelovati na svetoj misi, budu za euharistijskim stolom, i pritom bi nekom svojom gestom svakoga od njih  podsjetio na dostojanstvo koje im je Bog dao i koje ne gube ni onda kad sagriješe. Bog se, naime, ne odriče ni grešnika: U Isusu Kristu očitovao je da je u svom milosrđu i praštanju veći od čovjekove zloće i da ga ozdravlja ne samo od njegovih tjelesnih bolesti, nego i od njegove ranjenosti na duši i savjesti – naglasio je.

 Na temelju toga biskup je poručio lovcima da će samo ozdravljenom savješću moći pristupiti prirodi na Božji način. Napomenuo je kako ekološko pitanje podsjeća da s prirodom ne smijemo raditi što hoćemo, ne smijemo je samo iskorištavati, jer je ona krhka kao i mi, i zato joj treba pristupati s nježnošću, naglasio je biskup, kao što nama pristupa Bog. Biskup je zamolio je sv. Huberta da neka pomogne požeškim lovcima kako bi bili na visokoj razini duha i savjesti, zdravi iznutra, i po njima zdrave njihove obitelji i priroda.

Na svršetku slavlja biskup je predsjedniku Lovačkog saveza požeško-slavonske županije Zdravku Vujnoviću uručio medalju Trećega biskupijskog euharistijskog kongresa. Lovci su pak biskupu darovali zastavu s grbom Požeške biskupije. Predajući zastavu biskupu Antunu predsjednik Saveza mu je zahvalio što je večeras po deseti put predvodio misno slavlje u čast njihova nebeskog zaštitnika sv. Huberta i ustvrdio da su biskupove riječi koje im tom prigodom upućuje poticaj i nadahnuće za njihovo djelovanje. Biskup je zahvalio za lijepo izrađenu zastavu, i za dobre želje koje su u nju utisnute te je na sve nazočne zazvao Božji blagoslov

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Biskupije

Još iz rubrike: