Slavlje je započelo ispred crkve sv. Lovre, gdje je biskup u pozdravu podsjetio okupljeno mnoštvo vjernika, među kojima su bila brojna školska djeca i mladi, da se procesijom u Katedralu želimo spomenuti Isusova svečanog ulaska u Jeruzalem, posvjedočiti svoju odanost i zahvalnost Božjem djelu ljubavi očitovanom u Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću, i pozvao sve nazočne, napose djecu na klicanje Isusu Kristu pobjedniku nad smrću, te na molitvu da i oni budu dionici te pobjede. Potaknuo ih je neka palmine i maslinove grančice budu izvanjski znak onoga što u dubinama svoga srca nose za Isusa. 

 

Potom je  blagoslovio grančice, a đakon svečano navijestio evanđelje o Isusovu ulasku u Jeruzalem, nakon čega je krenula procesija požeškim glavnim trgom prema Katedrali, gdje su djeca, mladi i svi nazočni, na biskupove poklike Kristu, odgovarali pjevanjem ''Hosana u visini''. U središtu liturgijskih čitanja bio je izvještaj o Isusovoj muci i smrti po Marku, koju su svečano navijestila trojica pjevača uz pratnju katedralnog mješovitog zbora. 

 

U homiliji biskup Antun je s nazočnom djecom zapodjenuo razgovor o patnji i trpljenju, upitavši ih jesu li razumjeli razloge zašto je Isus trpio. Polazeći od našega ljudskog iskustva, ustvrdio je da u patnji i trpljenju postoji nešto što je teško, ali može ujedno biti duboko i lijepo. Istaknuo je da postoji trpljenje koje je naravna posljedica naše prolaznosti, tjelesne bolesti i smrti. Rekao je da postoji k tome duhovno trpljenje koje je uzrokovano uvredom, ružnom riječju ili ponižavanjem. Kad duša trpi, to je teže nego li je tjelesno trpljenje. I konačno, kazao je biskup, postoji trpljenje koje je povezano s ljubavlju osobe koja druge voli i živi za njih, kao što je to ljubav majke prema svojoj djeci. Ustvrdio je da je to trpljenje zbog žrtve ljubavi posebno  snažno, uvodi u neku dubinu našeg postojanja i ispunja smislom. 

 

Biskup je kazao kako je Isus trpio na sva tri spomenuta načina: tjelesno  kad su ga bičevali i razapeli, u duši kad su ga prezirali, rugali mu se i nedužna ga osudili na sramotnu smrt, ali je svemu tome dalo smisao njegovo trpljenje i žrtva ljubavi za nas ljude. 

 

Kad majka trpi zbog svog djeteta, to je velika ljubav. Jednako tako velika je ljubav kad hrvatski branitelj trpi za slobodu svoje domovinu, ali kad Bog trpi za ljude i ne želi dopustiti da budu žrtvama zla i smrti, to je najveća ljubav, istaknuo je biskup. Podsjetio je sudionike slavlja da je upravo ta velika Božja ljubav za nas razlog zbog kojeg se okupljamo oko Isusova križa, i slavimo spomen na njegovo trpljenje, jer je Bog u Isusu Kristu očitovao da su mu ljudi toliko dragocjeni te je radi njih prihvatio trpljenje kako bi pobijedio njihovu smrt. Kazao je kako je to dobro shvatio pod križem rimski satnik, kad je uskliknuo da je Isus uistinu Sin Božji, te da je svrha današnjeg navještaja Isusove muke, da mu se i mi pridružimo te obnovimo svoju vjeru u njegovu ljubav kao smisao našega života. Još je dodao kako je uz satnika s istim raspoloženjem pod križem stajala njegova Majka Marija te ljubljeni učenik Ivan i da je s njih troje započelo zajedništvo pod križem Isusovim koje se zove Crkva, i koje je dospjelo i do nas u Hrvatskoj, te traje već trinaest stoljeća, sve do danas. Čestitao je nazočnima što vjernički razumiju istinu o onome što im se dogodilo u Isusu Kristu, i što usred svojih svakodnevnih nevolja nastoje od nje živjeti. 

 

Na koncu misnog slavlja biskup je zahvalio djeci, osobito odjevenoj u narodne nošnje, što su svojim sudjelovanjem u ovo slavlje unijeli svoju dječju vjeru, sabranost i radost. Potaknuo ih je da ponesu svojim kućama blagoslovljene maslinove grančice i stave ih na vidljivo mjesto, da ih zataknu za križ, kao podsjetnik na ono što su danas posvjedočila i znak njihove zahvalnosti Isusu Kristu za ljubav koju im je očitovao  svojom mukom i smrću na križu. Pozvao ih je da sudjeluju u obredima Svetog trodnevlja, poželjevši da ono svima budne plodno.