Na početku misnog slavlja župnik Perica Matanović je biskupu Antunu zaželio dobrodošlicu.
 
Pozdravljajući nazočne vjernike biskup je rekao kako nas je ulazna pjesma ''Gospodin slavno uskrsnu“ podsjetila da ovo što činimo nije naše djelo, nego Isusa Krista, pobjednika nad smrću, koji snagom svoga Duha već dvije tisuće godina okuplja zajedništvo Crkve, u koje po krštenju ugrađuje nove članove. Izrazio je radost što danas može biti s njima u prigodi krštenja petog djeteta roditelja Mlinar. Ustvrdio je da u Hrvatskoj mnogo toga nedostaje, od radnih mjesta do materijalnih dobara, ali da najviše nedostaje života. Stoga je najveći događaj u Hrvatskoj kad se rodi novi čovjek, Božje stvorenje, određeno za vječnost. Čestitao je roditeljima Zlatku i Nataliji za njihovo opredjeljenje za život, ohrabrivši ih da budu ponosni na svoje služenje životu.
 
Polazeći od Isusove tvrdnje u evanđelju ''Ja sam kruh života“, biskup je u homiliji progovorio o protestnom i izazovnom značenju navedenih riječi. Protestnom značenju zato što se Isus ne zaustavlja na onom što mi kruhom zovemo, nego sebe kao osobu naziva kruhom. Izazovnim zato što iz iskustva znademo da čovjek može imati pun želudac kruha i biti nesretan ako ostane u srcu prazan. Ustvrdio je kako je važno sijati pšenicu na našim poljima i imati kruha za jelo, ali da čovjek nije samo biće želuca, nego osoba, dubina, srce, savjest, te da može biti punog trbuha, a praznog i nesretnog srca, za koje Isus zna da ga samo on može pravo ispuniti. Pozvao je nazočne da nastoje živjeti povjerenje u Isusa Krista, blizinu s njime, otvoriti mu vrata svoga bića, da im on bude prvi i najvažniji, te ih ispuni onom moći s križa kojom je pobijedio smrt. Poručio im je da će na taj način iskustveno dohvatiti da je Isus Krist zaista kruh njihova života, osoba koja svojom ljubavlju ulazi u njihovu ranjenost zlom i smrću, i ne dopušta im da umru.
 
Tumačeći po čemu je Isus kruh, biskup je upozorio na višestruko umiranje iz kojeg se rađa život. Kruh počinje od pšeničnog zrna, koje mora biti bačeno u zemlju i ondje umrijeti. Ako zrno ne umre, klica se neće pokrenuti i neće izrasti stabljika koja će donijeti obilat rod. Nakon što se pšenica požanje, zrnje se mora samljeti u brašno, i to mljevenje na neki je način novo umiranje pšeničnog zrna. Tako dobiveno brašno mora se umijesiti i ispeći kruh, što je neke vrste ponovno umiranje zrna. I konačno, kad kruh blagujemo, još jedanput umire zrno da bi kroz hranu prešlo u našu tjelesnu moć, kazao je biskup. Ustvrdio je kako je Isus rekavši ''Ja sam kruh života“ upozorio na zakonitost ljubavi: On polaže sebe za nas i umire kao što umire zrno pšenice, da bi pobijedio život.
 
- Kad u svetoj misi slavimo njegovu muku i smrt, na oltar stavljamo upravo kruh i vino. To su znakovi Isusova umiranja za nas, njegove ljubavi kojom je položio sebe za nas. Po blagovanju svete pričesti u nas ne ulazi naravna moć kruha, koja jača naš fizički organizam, nego ona moć ljubavi koja pobjeđuje smrt, dodao je biskup Škvorčević.
 
Primjenjujući Isusov govor o kruhu života na roditelje Mlinar koji su se opredijelili za peto dijete, biskup je ustvrdio kako mu je veoma drago što oni očituju da dobro shvaćaju i u svom braku ostvaruju logiku pšeničnog zrna i kruha, svjedoče da se život dobiva samo kad ga se položi.
 
- Ako je Bog u Isusu Kristu svojim položenim životom za nas pobijedio smrt, kako ćemo u Hrvatskoj pobijediti smrt i umiranje nekim sebičnim putem, i po onima koji nisu spremni sebe polagati za druge?“, upitao je biskup.
 
Kazao je kako je bio često svjedokom mladih bračnih parova koji nisu htjeli imati djece, opravdavajući to da žele biti slobodni. No, naglasio je biskup, opredjeljenjem za sebičnost ne postiže se smisao života, i takav je život u konačnici izgubljen, on je u velikodušnom darivanju sebe za druge.
 
- Kad se netko usudi slijediti tu logiku, postaje kao Bog koji je, položivši Sina svoga za nas, po njegovoj žrtvi ljubavi pobijedio smrt. Ljubav je uvijek žrtva. I ova roditeljska ljubav povezana sa žrtvom hrvatsko je bogatstvo koje se pretače u pobjedu života, poručio je biskup.
 
Čestitavši roditeljima na njihovoj ljubavi spremnoj na žrtvu, rekao je da će u sakramentu krštenja njihovo peto dijete biti povjereno onoj Božjoj ljubavi koja je pobijedila na Isusovu križu, te njegova sudbina neće biti prolaznost i smrt, nego vječni život.
 
Na svršetku Misnoga slavlja biskup je čestitao supružnicima Mlinar na krsnom preporođenju njihova djeteta, podsjetivši ih da rađanjem i odgojem svoje djece surađuju s Bogom. Zahvalio je nazočnima na sudjelovanju u ovom slavlju, te ih je pozvao da poštuju roditelje koji vole život i koji se opredjeljuju za brojno potomstvo. Zahvalio je župniku Matanoviću za ono što redovito nastoji činiti u ovoj Župi, a nazočne vjernike pozvao da surađuju s njime. Nakon svete Mise biskup Antun se susreo sa članovima obitelji Mlinar, zanimao se za njihov obiteljski život, djeci je uručio darove a roditeljima novčani prilog.