Požeški biskup Antun Škvorčević  pohodio je 27. ožujka  Dom umirovljenika u Požegi te s korisnicima i osobljem slavio svetu Misu. Koncelebrirali su Ivica Žuljević, župnik katedralne župe Sv. Terezije Avilske, i Ivan Popić, ravnatelj Caritasa Požeške biskupije. Pozdravljajući na početku Misnog slavlja  ravnateljicu Ružicu Alaber, sve djelatnike i korisnike spomenute ustanove, biskup je podsjetio kako smo nedjeljom Cvjetnice ušli u Veliki ili Sveti tjedan, u kojem je Isus Krist svoju ljubav za nas posvjedočio do kraja, do u smrt. Naglasio je da trpljenje i smrt Sina Božjega za nas nisu nešto trenutačno i prolazno, nego snaga koja je trajno prisutna među nama, osobito u svetoj euharistiji. Pozvao je nazočne da se otvore tom Isusovu djelu, i omoguće Gospodinu da snagom svoga križa uđe u njihove rane, bolesti, prolaznost i umiranje, te ona bude u njima moć koja pobjeđuje. 

 

U homiliji biskup je rekao kako je potresno slušati svjedočanstvo evanđelista Ivana koji je pratio, iz sata u sat, ono što se događalo u posljednjim trenucima Isusova zemaljskog života, i kako su se držali on i oni oko njega dok je ulazio u muku i smrt.  Na temelju toga upitao je nazočne kako se oni drže s obzirom na život, te otpočeo razmišljanje potaknut Isusovim razgovorom s Petrom o njegovu odlasku i njihovu nakon njega.  Tumačeći ulomak iz Knjige proroka Izaije, koji je proživio bolno iskustvo babilonskog sužanjstva svoga naroda, biskup je ustvrdio da prorok usred najtežeg osobnog i narodnog stanja ne razmišlja o zlu koje ga je snašlo, nego o tome kako je njega i sve pripadnike židovskoga naroda pozvala u život Božja ljubav, i da odlaze k Bogu putem žrtve i patnje ljubavi. Na temelju toga poručio je nazočnima da i oni dolaze iz Božje zamisli ljubavi, i da na koncu putem patnje i smrti odlaze u zagrljaj Božje konačne, vječne ljubavi. Osvrnuvši se na evanđeoski ulomak, naglasio je da je osobito upečatljivo ono što je rečeno o Judi, koji u svom srcu smišlja kako će Isusa izdati i poljupcem ga prodati za nekoliko srebrenjaka onima koji su sebe smatrali krojačima čovjekove sadašnjosti i budućnosti. 

 

- Međutim, u tu igru ljudske izdaje Bog se uključio  strategijom svojom ljubavi. I dok Juda smišlja izdaju, Bog u Isusu Kristu ostvaruje vjernost čovjeku do kraja, do u smrt. Tjelesna bića nastoje biti vjerni fizičkim i biološkim zakonitostima svoga, kao što je redovito uzimanje hrane, i dokle god su vjerni tim zakonitostima, njihov organizam funkcionira. Kad nastupi bolest, potrebna im je pomoć liječnika da njihovo tijelo dovede u stanje sklada sa spomenutim zakonitostima. Jednako tako, dok su vjerni nutarnjim zakonitostima srca, duše i savjesti ostaju duhovno zdravi, a  kad nastupi bolest duše koja se zove grijeh, zloća i pokvarenost, razara se njihovo duhovno biće – rekao je.

 

Biskup je ustvrdio da ih u zdravo stanje dubine njihova bića, njihove jedinstvene i neponovljive osobe, može dovesti samo Božja ljubav. Naglasio je kako Isusovo umiranje na križu je medicinski zahvat Božje ljubavi u našu ljudsku ranjenost zlom,  koja nas jedina može izliječiti i izvesti iz tog stanja.

 

 Poručio je stanovnicima Doma da su s Isusom pozvani proći kroz smrt u život, kroz trpljenje i patnju u proslavu. Uputio je molitvu Gospodinu Isusa da snagom svoje ljubavi,  očitovane na križu, uđe u njihove živote, u njihove tjelesne i duhovne bolesti, i izliječi ih da ne ostanu žrtvama i zarobljenicima zla i smrti, nego s njime budu pobjednici.

 

 

Pri svršetku Misnog slavlja biskup je poručio nazočnima da mu je poznato kako osjećaju da su nakon toliko godina i žrtava koje su uložili u dobro svoje obitelji, na koncu ostali sami, odnosno predani u ruke djelatnicima ovog Doma, zahvalivši im za plemenitost kojom prilaze korisnicima te im u njihovim slabostima nastoje biti pomoćnici. No, dodao je, da na kraju u smrti bivamo predani u ruke Božje koje su nas oblikovale i koje će nas zagrliti za svu vječnost. 

 

Prije završnog blagoslova ravnateljica Doma Ružica Alaber uputila je biskupu uskrsnu čestitku u ime uprave doma a jedna korisnica u ime svih nazočnih. Na slavlju s pjevali pitomci požeškog Kolegija koje se sudionici slavlja nagradili oduševljenim pljeskom.