Požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je u predvečerje svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije, 14. kolovoza marijansko svetište Kloštar kod Slavonskog Kobaša.
 
Na poseban način je pozdravio novoimenovanog župnika slavonskokobaške župe i voditelja kloštarskog svetišta Gorana Kovačevića, dosadašnjeg župnika u Davoru, kao i trojicu novih župnika u još tri župe Novokapelačkog dekanata: u Starom Petrovom Selu, Brodskom Stupniku i Lužanima, preporučivši njih i sve druge svećenike naše Biskupije u molitve.
 
Svetkovina uznesenja Marijina na nebo stavlja nam pred oči Mariju, ženu koja je uspjela ostvariti vrhunac ljudskog postojanja i doći do one razine na kojoj je njezin proslavljeni uskrsli Sin Isus, pobjednik nad smrću, rekao je u homiliji mons. Škvorčević. Dodao je kako  je s tom svetkovinom povezano izazovno pitanje: po kojem konceptu nastojimo danas u Hrvatskoj ostvarivati čovjeka i kojim putem želimo postati veliki ljudi, stići do punine života, do smisla. 
 
Spomenuo je nazočnima da u njihov nacrt života zacijelo pripada sve ono što je Bog za njih predvidio kad ih je stvorio. U taj Božji nacrt, nastavio je biskup, upisana je i potreba da si kroz gospodarsku djelatnost priskrbimo svagdanji kruh i što bolji materijalni standard. Ustvrdio je kako je naše tijelo dragocjeno jer ga je Bog stvorio, i zato ga moramo poštivati, njegovati i hraniti, ali da ne smijemo sebe svesti isključivo na tu razinu postojanja, jer je svaki od nas jedinstvena i neponovljiva osoba, neuhvatljiva dubina, otvorenost za neizmjerno i vječno, mi smo duhovna bića, i na razini naše slobode određuje se naša sudbina.
 
Naglasio je da naša tjelesnost treba biti u službi jedinstvenosti i neponovljivosti osobe, kojoj je Bog naumio dodijeliti vječnu proslavu kao Mariji. Podsjetio je vjernike da je savjest naše duhovno osjetilo, koje je u nas utisnuo Bog, kako bi nas osposobio da razlikujemo zlo od dobra, da se u svojoj slobodi opredijelimo za čestitost kao put u sretnu vječnost. Naglasio je kako savjesti nije mjerilo ono što drugi govore i rade, nego ono što Bog kroz taj svoj glas od njih traži.
 
Marija nam pruža primjer velike nutarnje osjetljivosti za Boga i slobode koja se opredjeljuje biti suradnikom na ostvarivanju njegovih nauma, rekao je mons. Škvorčević. U sabranosti svoga srca čula je i razumjela da Bog od nje očekuje da bude suradnica Božja u najvećem svemirskom događaju utjelovljenja druge božanske osobe, koja je preuzela ljudsko smrtno tijelo kako bi pobijedila njegovu ranjenost zlom i smrću.
 
Kao put tome, biskup je istaknuo svakodnevno čitanje Svetog Pisma. Otkrivajući Božje naume i slijedeće ih, kazao je da će se i u njihovu životu ostvarivati ono blaženstvo koje je Isus u evanđeoskom ulomku obećao onima koji Riječ Božju slušaju i po njoj žive, među kojima je prva Marija.
 
Ali, dodao je, Marija jest blažena i zbog toga što je, po riječi žene iz evanđelja, u svojoj utrobi nosila Sina vječnoga Oca te da joj i mi postajemo slični, bogonosci, kad slavimo svetu misu i u svetoj pričesti na sakramentalan način primamo njegovo žrtvovano i proslavljeno tijelo.
 
Tu istinu, nastavio je biskup, želimo si na osobit način posvijestiti slavljem Biskupijskog euharistijskog kongresa idućega 24. rujna u Požegi o dvadesetoj obljetnici postojanja Požeške biskupije.  Pozvao je nazočne da se ove jubilejske godine oduševe Božjim konceptom o čovjeku, koji je Marijinom suradnjom ostvaren u Isusu Kristu, i da zamole Mariju da ih pouči kako da se obnove u toj Božjoj istini o njima.
 
Nakon popričesne molitve uslijedila je procesija sa zavjetnom slikom Gospe kloštarske, popraćena pjesmom i upaljenim svijećama u rukama, na čijem je završetku biskup Antun predvodio čin predanja Blaženoj Djevici Mariji. Potom je biskup izložio Presveti Oltarski Sakrament pred kojim su hodočasnici izmolili molitvu Trećega euharistijskog kongresa Požeške biskupije i prenio Otajstvo na glavni oltar u crkvi gdje je nastavljeno molitveno bdijenje sve do ponoći.