Spomen svih vjernih mrtvih u Požeškoj katedrali

'Uznemirena srca pristupimo smrti s vjerom u Boga i tako se izdignemo iz nemoći koju pred njom osjećamo.'
Autor: Požeška biskupija/Laudato/M.P. Photo: Požeška biskupija subota, 04. studenog 2017. u 12:26

Biskup Antun Škvorčević na Spomen svih vjernih mrtvih u Požeškoj katedrali predvodio je euharistijsko slavlje za sve vjerne mrtve grada Požege. S biskupom su koncelebrirali kanonici Stolnog kaptola, gradski svećenici te svećenici iz središnjih biskupijskih ustanova.

U homiliji je mons. Škvorčević ustvrdio da se na Dušni dan ne okupljamo tek pripovijedati o smrti, nego na temelju naviještene Božje riječi o Isusovoj smrti i uskrsnuću  spomenuti se naših preminulih i povjeriti ih njegovoj pobjedi nad smrću.

Apostol Pavao u ulomku prvog čitanja iz Prve poslanice Solunjanima uvjerava da nam vjera u Isusovu smrt i uskrsnuće pruža istinsko znanje o smrti, do kojeg nijedna ljudska znanost ne može doći. Vjera o kojoj govori Pavao nije nešto ljudsko i samo racionalno, nego Božji dar čovjekovoj najdubljoj egzistencijalnoj spoznaji koja ide kroz cjelovitost njegova bića. Biskup je kazao kako je naše iskustvo smrti voljenih osoba bolno zato što njihovom smrću gubimo fizičku blizinu koju smo s njima ostvarivali kroz njihovu tjelesnost. No, pojasnio je biskup, gubitak fizičke blizine nije najgore što nam se u smrti voljenih osoba događa, jer postoje životne situacije u kojima nam fizička blizina neke osobe postaje nepodnošljiva. Za primjer je naveo česte situacije u braku kad muž i žena nakon određenog vremena zajedničkog života više ne mogu fizički podnijeti jedno drugo te se odlučuju na rastavu braka. Naprotiv, kazao je biskup, kad među supružnicima u braku postoji blizina kojoj je ime međusobno povjerenje, prijateljstvo i ljubav, među njima se događa snažna nutarnja povezanost od koje žive i kad su fizički daleko. Kad vjerujemo, mi u dubini svoga bića živimo povezanost s Isusom Kristom koji je pobijedio smrt, i u toj povezanosti s njime imamo iskustvo da je on živ. 

Biskup je potom kazao da sveti Pavao s pravom uzima Isusa Krista kao argument s obzirom na smrt, jer je on jedini pobjednik nad smrću, ustao na puninu života, i kao takav jedino nam on može posvjedočiti što se događa u smrti. Upravo to on čini u Evanđelju, kad tumači da smo mi bića uznemirena srca pred smrću i poziva da joj pristupimo s vjerom u Boga i u njega samoga i tako se izdignemo iz nemoći koju pred njom osjećamo. Premda je smrt događaj u kojem na neki način ostajemo sami, jer ne može netko drugi umrijeti umjesto nas, mi nismo izgubljeni jer se Bog utjelovljenjem Sina svakome od nas tako približio da je preuzeo na se našu smrt, premostivši najveću razdaljinu između Boga i čovjeka, i među njima uspostavio zajedništvo za svu vječnost, rekao je biskup Škvorčević.

Kao što svaka rijeka ima svoje more u koje utječe i u kojem se smiruje, tako i ljudski život ima svoj uvir u kojem pronalazi svoj mir i svoju puninu, a to je ona Božja beskrajna ljubav koja je progovorila u Isusu Kristu i pobijedila smrt, rekao je biskup. Zaslugom Isusa Krista, njegove muke i smrti, na koncu svega ostaje Bog čija ljubav, toplina srca i posvemašnja blizina povjerenja ostvaruje puno zajedništvo svega stvorenog, poput doma u kojem vlada duboka povezanost i međusobno zajedništvo koje nadilazi fizičke dimenzije. Biskup je i potaknuo nazočne na trajnu molitvu za preminule, jer tako premošćuje daljinu između sebe i Boga, između sebe i svojih dragih pokojnika.

Na koncu misnog slavlja biskup, svećenici i vjernici spustili su se u kriptu Katedrale na molitvu za ondje pokopane svećenike i građane iz 18. i 19. st., kao i za sve druge skupine preminulih stanovnika grada Požege: nositelje vlasti, članove različitih crkvenih i građanskih udruga i društava te hrvatskih branitelja.
 

Da biste komentirali, prijavite se.