Spomendan bl. Antona Muzića i bl. Serafina Glasnovića Kodića u Voćinu

U Voćinu je 5. studenog svečano proslavljen spomendan bl. Antona Muzića i bl. Serafina Glasnovića Kodića, mučenika, porijeklom iz Letnice i Janjeva.
Autor: pozeska-biskupija.hr/Laudato/M.S. Photo: pozeska-biskupija.hr utorak, 06. studenog 2018. u 12:40
Na programu koji je započeo u Hrvatskom domu okupili su se Letničani iz voćinske i đulovačke župe te drugih hrvatskih krajeva, a pridružili su im se i Janjevci, među njima i svećenici podrijetlom s Kosova te požeški biskup Antun Škvorčević i hvarski biskup Petar Palić i sam Janjevac.
 
Članovi KUD-a ''Ćeralije'' scenski su izveli svadbene običaje letničkog kraja. Svećenik Ivan Čolak prikazao je potom život bl. Antona Muzića, a časna sestra Ljilja Muzić, nećakinja bl. Antona, posvjedočila je o ozračju vjere koja je vladalo u obitelji Muzić. Dječji zbor voćinske župe otpjevao je dvije prigodne pjesme.
 
Požeški biskup Antun pozdravio je biskupa Petra, zahvalivši mu što se rado odazvao doći u Voćin predvoditi slavlje prigodom spomendana bl. Antona i bl. Serafina. Spomenuo je kako je znakovito da dvojica blaženika dolaze iz župe Letnice i Janjevo, da je njihovo mučeništvo očitovanje one vjernosti Bogu i Crkvi koju su Hrvati na Kosovu oduvijek živjeli te je kazao nazočnima da budu radosni zbog njihova uzdignuća na oltar, a biskupa Petra među pastire Crkve u Hrvatskoj.
 
Poželio je da vjernici podrijetlom iz Letnice i Janjeva po zagovoru svojih blaženika ostanu i u Hrvatskoj čvrsti na putu vjernosti Bogu, Crkvi i obitelji, a biskupa Petra je povjerio njihovoj molitvi. Pozdrav je uputio i voćinski župnik Ivan Ereiz, zahvalivši izvođačima programa za ljepotu koju su očitovali. Svi su se potom uputili u svetište Gospe voćinske na Misno slavlje, koje je predvodio biskup Petar Palić, u zajedništvu s domaćim biskupom Antunom.
 
Na početku Misnog slavlja dječak i djevojčica pozdravili su biskupe Petra i Antuna te im u znak dobrodošlice predali cvijeće. Biskup Antun je kazao kako želi i u crkvi pred likom Gospe voćinske i relikvijom bl. Antona Muzića pozdraviti predvoditelja slavlja biskupa Petra. Podsjetio je na uvjerenje starih izrečeno u tvrdnji ''tko Mariju ljubi, taj se ne gubi“, istaknuvši da ono ima sasvim posebno značenje za dvojicu blaženih Hrvata s Kosova, koji su u letničkom marijanskom svetištu tražili snagu za svoju vjernost Isusu Kristu, posvjedočenu u mučeništvu. Zahvalio je Isusovoj Majci za dar blaženih Antona i Serafina te za biskupstvo Petra Palića. Uzvraćajući biskupu Antunu za riječi dobrodošlice, biskup Petar je pozdravio nazočne svećenike, časne sestre, bogoslove i sve vjernike, poručivši im da su se okupili oko Isusa Krista koji je njihova snaga, kao što je to bio i blaženima Antonu i Serafinu.
 
U homiliji biskup Petar je izrazio radost što zajedno s nazočnim vjernicima može slaviti spomendan dvojice blaženih mučenika s kojima su povezani ne samo po krvi, nego još više vjerom i pripadnošću Katoličkoj Crkvi. Zahvalio je biskupu Antunu za mogućnost da predslavi ovo Misno slavlje, a osobito za njegovo otvoreno srce i pastirsku skrb koju pokazuje prema vjernicima voćinske i đulovačke župe podrijetlom iz Letnice, koji su uslijed ratnog vihora morali napustiti svoje domove.
 
Poručio je Letničanima da mu je poznato koliko im je bio težak rastanak s njihovim kućama i imanjima, s njihovim pokojnicima i sa župnom crkvom, a osobito s likom Majke Slatke, Gospe Letničke, odnosno sv. Franje u Vrnavokolu, ali da se raduje što su ovdje u Voćinu našli utjehu i utočište u liku Gospe Voćinske, u slušanju Božje Riječi, i u svjedočanstvu mnogih znanih i neznanih svjedoka vjere. Pozvao ih je da svoja srca otvore Božjoj Riječi koja im je naviještena. Govoreći o ulomku iz Knjige Otkrivenja u kojem apostol Ivan kao prognanik na otoku Patmosu u viđenju gleda nebrojeno mnoštvo otkupljenika, koji odjeveni u bijele haljine, oprane krvlju Isusa Krista, Jaganjca Božjega, i s palminim granama u rukama stoje oko Božjeg prijestolja, biskup Petar je ustvrdio da je apostol Ivan u tom mnoštvu zacijelo vidio i don Antona i fra Serafina, odjevene u bijele haljine oprane u krvi Isusa Krista, u čije su ime kršteni i za koga su kao svećenici živjeli i svoj život položili. Također je ustvrdio da su se u životima ove dvojice blaženika ispunile Isusove riječi iz naviještenoga evanđeoskog ulomka, da njegovi učenici neće ostati bez njegove pomoći kad budu za njega svjedočili pred ljudskim sudištima i na ljudskim stratištima.
 
Poručio je nazočnima da se i oni mogu pribrojiti mnoštvu svjedoka pred Božjim prijestoljem, ako sačuvaju neokaljanom bijelu haljinu svetosti kojom su zaodjenuti u krštenju, i ako budu surađivali s onom istom Božjom milošću s kojom su surađivala dvojica blaženika koje danas slavimo, a koja se na najsavršeniji način objavila u Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću, čiji spomen slavimo u svetoj euharistijskoj žrtvi.
 
Poželio je nazočnima da im po zagovoru blaženih don Antona i fra Serafina, te po zagovoru Isusove Majke, na njihovim životnim putovima nikad ne uzmanjka Božje milosti po kojoj će uskim, ali sigurnim putem stići do prijestolja Božjega i ondje uživati radost vječnoga života u zajedništvu sa svima svetima.
 
Na svršetku svetog slavlja svi sudionici zajedno su uputili molitvu bl. Antonu i bl. Serafinu.

 
Da biste komentirali, prijavite se.