U organizaciji Ureda za obitelj Riječke nadbiskupije od 2. do 9. veljače u Riječkoj nadbiskupiji održava se program Tjedna za obitelj. Kroz tjedan se molitve i događaji u župama posvećuju obiteljima, obiteljskom zajedništvu, slavljenju u zahvali za život, molitvama za bračno zajedništvo, kao i za starije članove obitelji, piše Nadbiskupija.

Tim povodom u ponedjeljak 3. veljače u Velikoj dvorani Nadbiskupskog ordinarijata održana je javna tribina na: 'Primjećujemo li potrebe starijih osoba oko nas?', vanjske suradnice Ureda za obitelj Zorice Janković, prof. rehabilitatora.

- Život počinje začećem, preko djetinjstva i zrele do starije dobi. Uvijek se radi o istoj osobi, uvijek se radi o tome da nam se Stvoritelj isto raduje, i da kroz sva razdoblja ima za nas darove koje će nam donijeti smisao ako ih prihvatimo i umnožimo - kazala je Janković.

Govoreći o onome što starija osoba može činiti unutar obitelji, poručila je da može biti nenametljiva potpora, oličenje strpljivosti i riznica duhovne mudrosti koju mogu mladi naraštaji baštiniti.

- Tko nas je naučio prve molitve? Djedovi i bake. Rado se sjećamo koje je izreke imao neki naš stariji u obitelji. Koliko je život lakši ako imamo stare roditelje koji nam pružaju potporu u odgoju djece. Starije osobe mogu biti oni koji će poput starca Šimuna ili proročice Ane tkati nevidljive niti neba za obitelj i crkvu - istaknula je Janković.

Upozorila je da starije osobe ponekad teško prihvaćaju novo mjesto u obitelji koje je povezano s okolnostima i datostima vremena u kojem se nalaze. Doživljavaju to kao odbacivanje njih samih i nezahvalnost mlađih. Zdravlje ih više ne služi, nisu spretni i brzi. Polako ih napuštaju dragi prijatelji i suočavaju se često s tim da smo putnici na zemlji.

- Starost je i teška i mučna i blagoslovljena, kao i svako razdoblje života. Mnogi stariji se bore s raznim strahovima i depresijom. Gerontolozi navode mnoge smetnje straha kod starijih kao što su strah da ne polude, strah od života, bespomoćnosti, nošenja s bolestima koje su kronične i promjenama kojima mogu sve manje upravljati. Kako  bi stariji mogli na strahove i depresiju gledati kao na mjesto koje isto ima svoj smisao potrebno je uz lijekove voditi duhovni razgovor sa svećenikom kao i stručnom osobom (psihoterapeutom). Potrebno je prihvaćati situacije u koje ulaze, primijetiti granice i uvijek iznova produbljivati vjeru u Boga - naglasila je Janković.

Također, starost može biti blagoslovljeno vrijeme za još jedno temeljito obraćenje: oprostiti kome nisu, pomiriti se s kim su u zavadi, posvetiti se dublje osobnom duhovnom životu. Puno je toga što nisu ranije činili a sada mogu: čitati, pisati, šetati, gledati dobre filmove, uživati u prirodi… Razvijati i umnažati talente bez obzira na dob i godine.

S obzirom da starija dob nosi svoje probleme poput bolesti, osamljenosti, nemoći, depresije, a pomoć i briga je obveza i dužnost obitelji i zajednice, pohvalila je nastojanja da se u zadnje vrijeme otvaraju domovi za starije pa se samim tim skraćuje vrijeme čekanja dolaska u dom za one koji se odluče za taj vid skrbi.

- Važno i značajno bi bilo i otvaranje dnevnih boravaka za starije osobe, posebno za one koji žive sami a nisu spremni otići u domove, a na razinama župskih zajednica ostvariti bolju povezanost starijih s mladima a posebno nepokretnih i kronično bolesnih starijih na način da ih posjećuju djeca iz dječijih vrtića, škola s prigodnim programima - rekla je Janković.