Sisački biskup Vlado Košić blagoslovio je u petak 10. studenog u mjestu Stazi (župa Sunja) spomen-ploču i bijeli križ istine za mještane stradale tijekom i nakon Drugog svjetskog rata od partizana i četnika. Ukupno pedeset i šest mještana poginulo je i nestalo u Drugom svjetskom ratu, na križnim putovima poratnoga i genocidnog nečovještva i u brojnim odmazdama zločinačkoga jugokomunizma.

Počelo je 16. prosinca 1942., kada je čelnik hrvatskoga sokola i DVD-a, općinski načelnik Ivan Jurašinović odveden iz svoga doma u Svinicu, a nastavilo se desecima mučkih zločina od četničko-partizanskih egzekutora. S poštovanjem i molitvama, u trajnom sjećanju zadržat će mještani sjećanje na poginule i nestale domoljube sljedećih prezimena: Alar, Augustinović, Babić, Brnad, Culjaga, Falica, Gracalo, Ivanković, Ivelić, Jergović, Jurašinović, Klarić, Kolić, Kosier, Kršćanović, Krznarić, Lukić, Marković, Medjed, Mihatović, Navijalić, Petrović, Tomić i Vujnović.

Biskup je u kapeli Sv. Martina predvodio misu zadušnicu za ubijene, a u koncelebraciji bio je domaći župnik vlč. Ivan Faletar.

U homiliji biskup se osvrnuo na pročitano Evanđelje po Ivanu koje progovara o uskrsnuću Isusovog prijatelja Lazara.

- Čuli smo kako je Isus došavši do groba svoga prijatelja, zaplakao. Židovi vidjevši to rekli su: 'gle koliko ga je ljubio'. Tu možemo vidjeti kako je Isus osjećao muku i plač pokojnikovih sestara, te je pokazao svoje sućutno lice i ljudsku ljubav kada je plakao na Lazarevom grobu. Prošli tjedan bio sam u upravi Grada Siska, išao sam moliti suglasnost za podizanje spomenika bl. Alojziju Stepincu na Trgu bana Jelačića, pred Velikim Kaptolom. Tada mi je rečeno: 'a zašto vi to pikate te križeve bez ikakvog smisla po biskupiji?' Ja sam se začudio i pitao kako to mogu reći i zar ne postoji neka ljudska i humanistička sućut da za pokojne molimo? A ove bijele križeve istine ne postavljam ja nego Udruga 'Hrvatski domobran' i Povjerenstvo za označavanje stratišta Sisačko-moslavačke županije te ujedno na tome zahvaljujem Županiji i županu što su stali iza ovog projekta. Ja se tek kao biskup, svećenik i čovjek dođem pomoliti za našu braću i sestre koji počivaju po tko zna kakvim sve jamama, što je i moja kršćanska dužnost. I upravo u našoj županiji je najviše tih grobišta nakon Drugog svjetskog rata, čak njih 119, u kojima leži preko 45 000 pobijenih. Pa zar se preko toga može samo tako priječi i zar se tome može netko rugati? Ali evo mi živimo u takvom vremenu u kojem se progoni Crkva, kako sam rekao i jučer na misi za pokojnog vlč. Grahovara, ne dopušta se biskupu da pokloni Gradu spomenik bl. Stepinca. Još više od Crkve, progoni se istina i ne samo da u našem javnom životu nedostaje poštovanja prema većinskom narodu nego se i sije laž i na neki način želi se zaštititi ubojice i zločince te njihove zločine staviti pod tepih - upozorio je biskup.

Na kraju biskup je pozvao okupljene na molitvu za ubijene.

- Mi molimo za naše poginule od čijeg je stradanja prošlo već više od 70 godina, nama se čini puno, ali Bogu i u njegovim očima, kako Biblija kaže: tisuću godina je kao jedan dan, jedan dan je kao tisuću godina. Bog doista drukčije gleda nego mi. Mi gledamo na vanjštinu, a Bog gleda u srce u dušu i želi da se dogodi promjena u nama i da mi počnemo gledati njegovim očima svoje bližnje i naš život na ovome svijetu. Moleći zato za našu braću i sestre mi pokazujemo i ljudski i humanistički odnos prema njima jer svaki čovjek ima pravo da i u smrti ima svoje dostojanstvo, svoj grob, ima pravo na pravdu - zaključio je biskup te na kraju čestitao okupljenima blagdan zaštitnika njihova mjesta sv. Martina.