Ovo Butorčevo posljednje djelo izlazi kao četvrta knjiga u Biblioteci Hrvatski martirologij Sisačke biskupije, a u njoj autor kao mladić koji je 1945. godine imao 21. godinu, donosi zbivanja tih godina u Sisku i okolici s posebnim osvrtom na partizanske zločine.

Povjerenik za Hrvatski martirologij Sisačke biskupije dr. sc. Mile Marinčić istaknuo je kako je ova knjiga izrazito jasno postavljena i pisana, što čitatelju uvelike olakšava mogućnost razumijevanja vremena kojim se ona bavi.

- Knjiga niti u jednom djelu, niti jednim slovom ne poziva na osudu, osvetu i mržnju. Ona je svjedočenje istine koja ne nestaje i koja je neprolazna, istine koja oslobađa i omogućuje mir i smiraj nasuprot laži i zločinu koji je želio ostati sakriven. Ta istina u ovoj knjizi, kod našeg Lojze, čak je označena terminom ljubavi, premda je žrtva u pitanju. Jasna je ovdje aluzija na Kristovu žrtvu i Kristov križ, a koji je u biti ljubav. Nikako osuda, nego samo ljubav može donijeti istinu i produbljivati istinu. Naravno ne osuđivati ne znači ne podcrtati tko je za nešto kriv i tko je nešto učinio, ali nema potrebe baviti se time treba li nekog suditi ili ne - rekao je Marinčić te dodao kako je ova knjiga i svojevrsna autobiografija autora.

Recenzentica dr. sc. Szabo rekla je da ova knjiga svjedoči teške progone i nemilosrdna pogubljena građana Siska i okolice od svibnja 1945. na dalje.

- Knjiga je satkana na temelju relevantne literature i povijesne građe što svjedoče brojne i dobro uređene bilješke u tekstu knjige. Osim toga knjiga je satkana i na temelju osobnih sjećanja i iskustva autora, ali i potkrijepljena brojnim fotografijama koje daju knjizi dodatnu izvornu vrijednost. Riječ je o povijesnom hodu Hrvatskog naroda u čijem je žarištu i povijesni hod grada Siska i njegove okolice 1945. godine. Tu je riječ i o burnim i teškim godinama mučenja i stradavanja nedužnih ljudi, naših djedova i baka, svećenika, redovnika i redovnica, mladeži i djece na najrazličitije okrutne načine, prije svega bez ikakvoga suđenja… Ipak, ono što smatram najvažnijim i osobito bitnim je činjenica da u knjizi Lojze Buturca nema niti traga mržnje ili osvete prema onima koji su nam to činili. On donosi opise stvarnih povijesnih stanja, ali ti njegovi opisi su blagi i smireni. On na jednostavan i smiren način pokazuje činjenice onakvima kakve su bile i kako se ne bi zaboravile - rekla je recenzentica nakon čega je o svojoj '1945.' progovorio i autor.

Okupljenima se obratio i sisački biskup Vlado Košić upozorivši kako je potrebno da Hrvati ponište lažno ispričanu povijest te ispričaju onu istinitu, te kako knjiga Lojze Buturca doprinosi upravo tome.

- Nalazimo se u dvorani svetog pape Ivana Pavla II. koji je rekao da su u 20. stoljeću postojala tri velika zla: fašizam, nacizam i komunizam. I rezolucija Vijeća Europe iz 2006. godine osudila je ova sva tri režima i proglasila 23. kolovoza za Dan totalitarnih režima. Ona i govori kako je potrebno da se osude svi ti zločini, educiraju mladi o tome, otvaraju muzeji i podižu spomenici. Doista potrebno je kod nas zabraniti komunizam. Tko danas pametan veliča Hitlera i Pavelića i traži njihov trg u Zagrebu? Nitko! Tako bi i trebalo zabraniti i izbaciti iz javnog života komunizam da se više ne propagira zlo i zločini - poručio je biskup.

Na kraju biskup je predao Lojzi Butorcu povelju kojom je postao počasnim članom Hrvatskoga književnog društva Sv. Jeronimam, a u čijim je izdanjima tijekom godina izdao brojne članke.