Središnje slavlje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana u Sisku

Središnje slavlje ekumenskog hoda ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana slavljeno je u nedjelju 20. siječnja u katedrali Uzvišenja sv. Križa u Sisku.
Autor: biskupija-sisak.hr/Laudato/K.P. Photo: biskupija-sisak.hr ponedjeljak, 21. siječnja 2019. u 10:43

Tom prigodom svečano Misno slavlje predslavio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s povjerenikom za ekumenizam i dijalog vlč. Branimirom Motočićem, generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem i katedralnim župnikom preč. Markom, a služio je đakon Milan Daniel Jurić. Slavlju su nazočili i predsjednik sinode Evangeličke crkve u Hrvatskoj g. Pavao Krešić te protojerej Kirko Velinski iz Makedonske pravoslavne crkve.

Na početku homilije biskup je podsjetio na riječi pape Franje izgovorene na početku ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo, ali i kako su tekstove ovu godinu sastavili kršćani iz više Crkvi i kršćanskih zajednica u Indoneziji.

- Oni su u toj mnogoljudnoj zemlji s 265 milijuna stanovnika manjina među islamskom većinom: 10% prema 86%. I uzeli su geslo iz Knjige ponovljenog zakona: 'Teži za samom pravdom' (Pnz 16,20a). Pravednost je velika težnja svih naroda i svih ljudi jer neprestano na ovaj ili onaj način mnogi doživljavaju različite nepravde. Naš je blaženi Alojzije Stepinac rekao, i to mu piše na grobu u zagrebačkoj katedrali: 'Ljubiti pravdu, a mrziti nepravdu, to je moje načelo'. To i svi mi trebamo slijediti - rekao je biskup Košić.

U nastavku biskup je ustvrdio kako se bl. Alojziju još vijek čini velika nepravda kada mu se pripisuju zločini iz Drugog svjetskog rata, mada je jasno dokazano da se on protiv njih snažno, dapače najsnažnije od svih borio.

- Da je spašavao upravo najslabije, kako kaže Papa, jer je bio nošen Kristovom ljubavlju. No, laž i dalje postoji, dapače, sve se više širi, pa čak i od onih koje volimo nazivati svojom kršćanskom braćom. To bi trebalo već jednom prestati. Ali jesu li naša braća oni koji nisu braća istine? No, ako se neki isključuju iz dijaloga istine s nama, postoje oni kojima je istina sveta i s njima želimo gajiti ne samo dijalog istine nego i ljubavi. U suprotnom je svaki dijalog, bez istine, samo farsa. Mi smo prošle godine slaveći 120. godišnjicu Blaženikova rođenja i 20. godišnjicu od njegove beatifikacije podigli pred našom katedralom spomenik koji ga prikazuje kako nosi križ, a uz njega dvoje djece. Znak je to kojim je umjetnik htio prikazati njegovo trpljenje ali i činjenicu da je Crkva, upravo na zauzimanje našeg svetog Blaženika, sve činila da prihvati, nahrani, liječi, udomi i tako spasi pretežito kozaračku, dakle srpsku djecu u Drugom svjetskom ratu baš ovdje u Sisku. Ali i o tome se šire, i ne prestaju, laži koje podupire i jedna službena kršćanska Crkva, pa čak od prošle godine i naša država! Jedan episkop krajem prošle godine (4.12.2018.) govorio je u Europskom parlamentu u prilog toj laži kako su u N.D. Hrvatskoj postojali logori za ubijanje djece. To je velika nepravda i zato se moramo moliti, da Bog rasvijetli pameti svim ljudima, osobito kršćanima da ne šire neistine, da ne budu nepravedni, da i naš Grad i naša država odbace neistine i založe se za istinu i pravdu - rekao je biskup citiravši priopćenje sa Znanstvenog skupa "Zbrinjavanje kozaračke djece i dječje prihvatilište u Sisku 1942.-1943.", na kojem je dokazano kako u Sisku 1942. i 1943. ne samo da nije bilo nikakvog ubijanja kozaračke djece, nego upravo suprotnu, djecu se prihvaćalo, hranilo, liječilo, drugim riječima spašavalo premda su uvjeti bili neljudski i mnogo ih je od bolesti umrlo.

- No neprestano ponavljanje laži da su u Sisku djeca ubijana, predstavlja flagrantno nijekanje istine, pokazuje samo zle namjere i prelazi svaku mjeru ne samo kršćanstva nego i ljudskosti! Jednako tako, kao što se lažno govori o tzv. logoru za djecu u Sisku, još je uvijek prisutna u našem društvu još veća laž o logoru u Jasenovcu čiji se broj žrtava ne samo deseterostruko ili stostruko povećava, nego i tisuću puta umnožava. Pitamo se do kada će naš narod biti talac tih lažnih mitova, i kada će već jednom – u ime pravednosti i istine – i vjerske i civilne institucije početi težiti za pravednošću, govoreći i šireći samo i jedino istinu - istaknuo je mons. Košić.

Govoreći o izvještaju sv. Ivana evanđelista o svadbi u Kani Galilejskoj biskup je rekao kako ono govori o tome kako naš Gospodin Isus Krist svojom božanskom moći pretvara vodu u snažno vino, koje je znak ljubavi.

- Marija, Isusova majka, prva zapaža nevolju siromašnih mladenaca i Gospodinu kaže: 'Vina nemaju'. No, ako u vinu vidimo znak ljubavi, ona zapravo kaže: Ljubavi nemaju. To je rekla za mladence u Kani, ali to ona kaže i za nas, koji smo se ohladili u ljubavi prema Isusu i jedni prema drugima. To treba Isus preobraziti, tu ne-ljubav pretvoriti u ljubav, tu našu malaksalost i umornost u snagu i strast. Molimo se, braćo i sestre, danas na ovom našem ekumenskom slavlju za pravednost koja je temelj ljubavi i mira. Sv. Ivan XXIII. papa napisao je 1963. u enciklici 'Pacem in terris – mir na zemlji' da je pravednost - uz istinu, ljubav i slobodu - temelj mira. U tom smislu možemo reći i da je pravednost temelj dijaloga, i ekumenskog dijaloga, da bi on bio iskren, istinit i u pravoj kršćanskoj ljubavi. Stoga neka nas sve prodahne Duh Isusov, Duh Sveti i neka nam istina i pravednost bude na srcu, neka se na pravednosti temelje naši međusobni odnosi koji samo tako mogu biti odnosi poštovanja, ljubavi i mira - zaključio je biskup.

Na kraju u ime svojih zajednica obratili su se g. Krešić i protojerej Velinski zahvalivši biskupu na pozivu i istaknuvši kako su temelj i cilj svih kršćana isti te kako nam je svima potrebno više ljubavi, poniznosti i strpljivosti, kako bi čuli i razumjeli jedni druge.

Misno slavlje animirao je Biskupijski zbor pod ravnanjem prof. Jelene Blašković uz orguljašku pratnju vlč. Roberta Jakice.

 

Da biste komentirali, prijavite se.