Prvo predavanje, naslovljeno "Izvršavaju li današnji roditelji svoje poslanje", održala je Žarka Karoglan, sveučilišni specijalist pastorala obitelji. Oslanjajući se na deklaraciju Gravissimum educationis momentum i na encikliku Evangelium vitae, istaknula je činjenicu da svi roditelji, bilo da njihova djeca tek uče hodati ili su tinejdžeri, traže odgovor na pitanje kako vlastitim primjerom odgajati svoje dijete.

Odgajanje djece u obitelji, bez sumnje, jedno je od najljepših i najzahtjevnijih iskustava koje ljudsko biće može imati te je veliki izazov za emocionalne, intelektualne, duhovne, financijske i fizičke moći roditeljskog para. Za većinu poslova kojima se bavimo, moramo imati primjereno obrazovanje, no s roditeljstvom nije tako jer čak kad bi roditelji i htjeli razviti i usavršiti svoje roditeljske vještine, to često nije moguće.

Ipak, kad je Bog roditeljima povjerio djecu bez odgovarajućih 'uputa za upotrebu', nije im htio postaviti zamku ili dovesti ih u neugodnu situaciju nego ih je htio učiniti suradnicima svog stvarateljskog i očinskog djelovanja. Želio je očeve i majke na svoju sliku i priliku koji će upotrijebiti sve svoje ljudske sposobnosti, znanje, volju i ljubav kako bi, potpomognuti njegovom snagom, ispunili svoje poslanje. Odgajajući svoju djecu, roditelji izvršavaju poslanje naviještanja evanđelja.

Svakim izborom koji učine, roditelji uče djecu o onome što je važno. Potrebno je odgajati riječju i primjerom, djelima i konkretnim znakovima, imajući uvijek na umu djelotvornu ljubav u odnosu prema djeci koja će im u kasnijem životu biti glavni resurs iz kojeg će crpiti životnu snagu i ljubav prema Bogu i bližnjemu.

Profesorica Maja Jakšić, specijalistica pastorala kriznih stanja, govorila je o roditeljstvu kao poslanju ljubavi, stavljajući naglasak na moderno roditeljstvo često nesigurnih očeva i majki, o uzrocima i posljedicama permisivnog odgoja, o majčinstvu po svaku cijenu, o samohranom majčinstvu kao izboru te o surogat majčinstvu, kao i o ostalim fenomenima koji se suvremenim roditeljima nameću kao poželjni.

Obrazložila je mnoge probleme suvremenoga hrvatskog društva koji nastaju zbog odsustva očeva, bilo zbog gubitka mnogih muškaraca, mladića, očeva u stradanjima II. svjetskog rata, poslijeratnog stradanja u Bleiburgu i Križnom putu, iseljavanja, Domovinskog rata, novim valom iseljavanja, razvoda, samohranog majčinstva… Očevi su danas premalo nazočni u obitelji i zbog preopterećenosti poslom, malim primanjima, radom bez plaće i različitih kriza suvremenog društva zbog kojih su izgubili ulogu hranitelja i nositelja obitelji.

Istaknula je nezamjenjivu ulogu oca koji pruža zaštitu i sigurnost te predstavlja sliku Božjeg očinstva na zemlji. Od presudne je važnosti danas vratiti izgubljenu svijest o očinstvu i majčinstvu kao pozivu i poslanju, o braku kao svetom sakramentu i djeci kao daru Božjem kako bi naše obitelji opet postale svetišta života i radosti, budućnost Crkve i svijeta.