Splitski bolnički kapelan: 'Vjenčavao sam na samrtnoj postelji, a na smrt male djece nitko ne može ostati imun'

Don Tomislav Topčić nakon osamnaest godina prestaje biti kapelan KBC-a u Splitu jer uskoro preuzima dužnost župnika u Košutama.

firul.jpg
Autor
slobodnadalmacija.hr/laudato.hr/D.R.
Fotograf
pixell.hr
Objavljeno:
 
30.07.2019 16:26

Splitska bolnica na Firulama uskoro će dobiti novog kapelana, budući da nakon osamnaest godina tu dužnost prestaje obavljati don Tomislav Topčić.

- Najteže je kada umiru mala djeca, koja se nalaze u terminalnoj fazi bolesti. Na takve stvari nitko ne može ostati imun. Ipak, u većini takvih slučajeva upravo ta umiruća djeca tješe svoje roditelje i govore kako idu u raj, Isusu na nebo. To su najteži trenuci mog zvanja - kaže don Tomislav u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju.

Na mjesto bolničkog kapelana došao je u rujnu 2001. godine. Od tada je svaki dan bio na raspolaganju za sve one koji su tražili duhovnu utjehu i savjet.

- Nije to lak posao, vjerujte. Evo, prisjećam se slučaja kada je danima, u velikim mukama umiralo jedno dijete. Majka ga nikako nije dala od sebe, stalno ga je grlila i nikako se nije moglo prići tom djetetu. Njezina bol je bila pregolema. U jednom sam joj trenutku rekao kako ja razumijem tu njezinu bol i neopisivu patnju i da je to najgora bol i patnja koju netko može podnijeti, no zamolio sam je da to dijete prepusti Gospodinu, da ga malo pusti od sebe. Ona ga je u jednom trenutku pustila, prestala ga je grliti i nakon određenog vremena to je dijete ozdravilo i zdravo napustilo bolnicu. Sreća je bila ogromna. To dokazuje da je On gospodar života i smrti - prepričava don Tomislav.

Posao bolničkog kapelana nema radnog vremena, a traži da se potpuno predaš drugima. Tako prođe i mjesec dana bez slobodnog dana, ali je to poziv koji ohrabruje i posvećuje. Naravno, bude i neugodnih iskustava poput onih kada ljudi ne žele primiti bolesničko pomazanje niti razgovarati sa svećenikom.

- Prisjećam se jedne žene koja je kao djevojčica od pet godina gledala kako joj vješaju oca u Drugom svjetskom ratu. Ona je molila Boga da ga spasi, ali je otac ipak bio obješen. I njoj se kroz život pojavio otpor prema Gospodinu. Ja sam s njome razgovarao i pokušao je uvjeriti da Bog nije kriv što je njezin otac ubijen i da se on nalazi u raju. Govorio bih joj kako je i Isus ubijen i razapet i da u tome treba pronaći utjehu.

U svom pastoralnom radu u bolnici don Tomislav je podijelio nekoliko desetaka tisuća sakramenata, bilo pričesti, krštenja, bolesničkog pomazanja. Čak je bio i crkveni svjedok vjenčanja.

- Bilo je slučajeva u kojima sam ja kao svećenik izmirio dvije strane iste obitelji, koje godinama nisu razgovarale. Onako, oni bi se svi okupili oko bolesničke postelje i svog bolesnog ili umirućeg člana i onda bi pričali, razgovarali i na kraju bi se izmirili. Imao sam i četiri ili pet slučajeva vjenčanja na samrtnoj postelji i to je bilo gotovo uvijek zbog toga što je umirući, koji se nije crkveno vjenčao, izrazio želju da to učini prije same smrti - kazuje don Tomislav.

Prisjetio se jednog događaja kad je nastradao jedan lovac te je don Tomislav pozvan da mu udijeli bolesničko pomazanje. Budući da je za taj sakrament bila potrebna ispovijed, a lovac nije bio pri svijesti zbog teškog stanja, šapnuo mu je na uho "ako se kaješ" i udijelio mu pomazanje. Nakon mjesec dana obilazio je pacijente i susreo je tog lovca.

- Odjednom sam čuo glas "hoćete li i mene obići, zar ste me zaboravili". Okrenem se i vidim tog čovjeka. Rekao mi je da me sve čuo, da se pokajao - kazuje don Tomislav.

Ovu zahtjevnu, ali iznimno zahvalnu službu zamijenit će službom župnika u Košutama, dok će na mjesto bolničkog kapelana doći don Lovre Šola, donedavni župnik u Kaštel Starom. Na kraju razgovora zahvalio je kolegama bez kojih ne bi mogao izdržati.

- - Oni su uvijek uskakali kada je bilo potrebno. I bez njihove svesrdne pomoći bilo bi mi puno teže. Zato veliko hvala, sada, nažalost, dvojici pokojnih svećenika, don Ćiri Buriću i don Marku Klariću, kao i don Ivanu Kovačeviću. Ujedno veliko hvala i don Miji Grozdaniću i pokojnom don Pavi Piplici, župnicima Gospe Fatimske sa splitskih Škrapa, kao i njihovim suradnicima.

U mome pastoralu dosta su mi pomogli i članovi Marijine legije iz Splita, kao i Katoličko društvo medicinskih sestara i tehničara i Katoličko društvo splitskih liječnika. U Košute odlazim s vjerom da sam pomogao u splitskoj bolnici svima onima kojima je to bilo potrebno i da su svoje posljednje trenutke lakše proživljavali, uz Božju riječ - zaključuje don Tomislav Topčić.

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Biskupije

Još iz rubrike: