Varaždinski biskup Josip Mrzljak predvodio je na Dušni dan, u četvrtak 2. studenoga, u varaždinskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo misno slavlje za poginule hrvatske branitelje.

 

S ocem biskupom suslavili su generalni vikar mons. Antun Perčić, preč. Mirko Horvatić, preč. Mario Kopjar, kapelan Policijske i vojne kapelanije ''Sveti Juraj Mučenik'' PU varaždinske vlč. Ivica Horvat, umirovljeni svećenik vlč. Ivan Kozjak, vlč. Nikola Tomašević. Na svetoj misi bili su i predstavnici te članovi udruga proizašlih iz Domovinskog rata Varaždinske županije. Mons. Mrzljak je u uvodu misnog slavlja podsjetio kako se nakon jučerašnje svetkovine Svih svetih, danas spominjemo svih vjernih mrtvih.

 

- Ovaj dan nam želi reći da čovjek ima dušu, da čovjek nije samo tijelo koje umire, nego da je čovjek duša koja živi vječno. Danas na poseban način u ovoj svetoj misi želimo moliti za sve naše poginule i preminule hrvatske branitelje, njihove obitelji, za sve nas, da ih se uvijek sjećamo u svojim molitvama i da im na taj način zahvalimo na svemu onom što su učinili za sve nas da možemo živjeti u slobodi - poručio je biskup Mrzljak.

 

U propovijedi okupljenom mnoštvu u varaždinskoj katedrali biskup je naglasio kako svetkovine Svih svetih i Dušni dan obilježavaju ljudi diljem svijeta, svi narodi, no mi to činimo, napomenuo je, kao vjernici. Kršćanski vjernici!

 

- Često kada se rade neke ankete o vjeri, velika većina ljudi kaže kako vjeruju u Boga, ali ne i u život vječni. To sigurno nije kršćanska vjera. Znamo kako je sveti Pavao kazao: ''Ako Krist nije uskrsnuo, onda je uzaludna naša vjera!'' To je ono temeljno za nas kršćane. Ako ne vjerujemo u Kristovu pobjedu nad smrću, naša je vjera uzaludna. Upravo u ovim danima želimo učvrstiti svoju vjeru u vječni život, život duše čovjeka. Kao što molimo u Vjerovanju – ''vjerujem u uskrsnuće tijela'' - vjerujemo da ćemo živjeti vječno. No, taj život počinje već ovdje. Nismo ovdje na Zemlji kao u čekaonici, da čekamo kada će se to dogoditi, nego smo pozvani sada i ovdje živjeti svoju vjeru. Taj život po vjeri nije ni lak ni jednostavan. Čuli smo u čitanju kako sveti Ivan govori o ljubavi prema čovjeku te kaže: ''Ako netko mrzi svoga brata, ubojica je''. U mržnji počinje svako zlo, a mi smo pozvani na ljubav prema čovjeku, jer je svaki čovjek Božje stvorenje. Kada govorimo o ljubavi i mržnji, to nisu samo osjećaji, to je životni stav koji čovjek želi živjeti. Kada se spominjemo Domovinskog rata i zla koja su učinjena iz mržnje, prirodno je da se i u nama javlja isti takav osjećaj mržnje, da ne možemo prihvatiti onoga koji čini zlo. Pozvani smo osuđivati zlo, ali ne i čovjeka. Pokušati pronaći ono što je dobro u čovjeku. Zlo, kao i ljubav, počinje u čovjeku. Pitanje je samo koliko smo sposobni i spremni, sjećajući se događaja iz naše prošlosti, sami sebe odgajati u vjeri da u nama ne prevagne osjećaj mržnje i odbačenosti, nego da širimo dobrotu, ljubav i istinu. To je zadaća kršćana. Nije lako, ali to je put kojim treba ići. Vjerujem da mnogi koji su ubijeni i dali svoje živote za plemenite stvari, za obranu domovine i obitelji, nisu bili napadači i osvajači tuđe zemlje, nego su branili svoje. Zato im zahvaljujemo, a oni nam, vjerujem, pomažu shvatiti kako je potrebno držati se onoga što nam Bog govori. Čuli smo u odlomku svetog evanđelja kako je ''to objavljeno onima koji su maleni, koji su spremni čuti Božji glas''. To je hrana naše vjere - kada slušamo Božju riječ i razmišljamo o njoj. Kada ne biramo ono što nama odgovara. Upravo se to događa u naše vrijeme kada će mnogi kazati kako prihvaćaju ono što njima odgovara, ali ne prihvaćaju sve. No, riječ Božju i Isusa Krista ili prihvaćamo ili ne! Ne možemo ga dijeliti. Čuju se upravo takva razmišljanja, da bi Crkva trebala možda neke stvari promijeniti, prilagoditi se ovom suvremenom svijetu u kojem se poštuje čovjeka i njegova sloboda. A ne pita se u čemu je to čovjek slobodan. Što smije, a što ne smije? Može li se donijeti neki zakon koji je protivan Božjim riječima? Ako se to dogodi, onda čovjek ne živi po Božjoj riječi, nego se prilagođava svijetu u kojem živi. Pokušava sam o sebi razmišljati na svoj način - poručuje mons. Mrzljak.

 

Biskup se nadovezuje kako čovjek može razmišljati o raznim bogatstvima na ovome svijetu, ali pitanje je koliko ćemo se doista duhovno obogatiti.

 

- Zato i ovih dana kada iskazujemo duhovno poštovanje prema našim pokojnima, puno toga možemo naučiti u obnovi svoje vjere. Da nam blagdani ne prođu samo u vršenju tradicionalnih običaja, nego da u dubini duše razmišljamo o svojoj vjeri, nama samima, obitelji, društvu u kojem živimo. Kako ćemo izgrađivati svoje obitelji i društvo u kojem živimo? Kako ćemo doprinijeti? Svaki je čovjek važan i trebali bismo pokušati učiniti sve da se u nama ne rađaju zle misli i mržnje koje ubijaju, već nešto što se rađa za život; ljubav, dobrota, plemenitost. To se onda širi. Zato nas sjećanje na poginule i umrle treba činiti boljim ljudima. Zato se mi okupljamo u svetoj misi, jer to je trenutak kada smo im najbliži. Možemo obilaziti groblja, donositi aranžmane i svijeće, ali ako se ne okupimo oko oltara u euharistiji gdje su oni živi, proći će mimo nas i neće dotaknuti našu vjeru. Zato moleći za sve naše pokojne i preminule, posebno branitelje, postanimo bolji ljudi. Molimo i za one koji su činili zlo da uvide da je zlo ubijati i osvajati tuđe zemlje. Treba prepoznati zlo da se ono ne dogodi. Molimo za to da imamo snage živjeti pravim kršćanskim životom - poručio je vjernicima varaždinski biskup Josip Mrzljak.