Mons. Radoš: Nastavit ću tamo gdje su stala dvojica prethodnih varaždinskih biskupa

Vijest o imenovanju dosadašnjeg rektora Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu mons. Bože Radoša novim varaždinskim biskupom objavljena je u četvrtak 1. kolovoza u 12 sati i u prostorijama Zavoda sv. Jeronima.
Autor: ika.hkm.hr/laudato.hr/D.R. Photo: ika.hkm.hr petak, 02. kolovoza 2019. u 14:08

Obavijest o imenovanju zajedno sa životopisom novoga biskupa pročitao je Marko Đurin, vicerektor Zavoda, svećenik Varaždinske biskupije. On je također pročitao i pismo čestitke dosadašnjega varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka upućeno biskupu Radošu prigodom imenovanja te izrazio čestitke uime članova Zavoda: svećenika studenta, redovnica te djelatnika i suradnika Zavoda novoimenovanom biskupu, dosadašnjem rektoru. Pročitao je i pismo čestitke đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića koje su potpisali i pomoćni biskup Ivan Ćurić i umirovljeni nadbiskup Marin Srakić.

Nakon toga, svima se nazočnima obratio i novoimenovani biskup Radoš, koji je istaknuo kako ga je je vijest o imenovanju zatekla dok se nalazio pred crkvom Sv. Petar u Okovima u Rimu i da je upravo u toj crkvi susreo likove koji su mu postali „suputnici i sugovornici“ u ovim danima rasvjetljavanja nove službe na koju ga Bog sada poziva i na neki način učiteljima u školi koja sada za njega počinje. Kazao je kako je kleknuo pred podnožje okova kojima je bio vezan sv. Petar te da je tu naučio prvu lekciju. Spomenuo je kako je sv. Petar, prije nego što je bio vezan željeznim okovima, bio snažno i čvrsto okovan ljubavlju Kristovom koja ga je priljubila i okovala uza se. Zatim je dodao kako je njegovo pridruživanje zboru biskupa – apostolskih nasljednika, znak Božje ljubavi i Božjeg izabranja te da je njegova zadaća, ključni ispit svakoga dana odgovarati na Isusovo pitanje: Ljubiš li me? Potom je zamolio Gospodina da mu dade strahopoštovanje prema svima kojima je sada poslan kako ne bi izgubio iz vida nikoga od onih za koga je Isus položio svoj život.

Zatim je istaknuo lik drugog „suputnika“ Mojsija pred čijim se veličanstvenim Michelangelovim kipom našao. Naglasio je kako je Mojsije, posrednik Saveza, bio čovjek čije su ruke bile stalno raširene za potrebe ljudi da ih prinese Bogu. Nastavio je kako je Mojsije toliko ljubio narod da ga je uvijek stavljao ispred sebe i vlastitih interesa te da je bio najskromniji čovjek na zemlji što je i njemu osobno pouka da bude skroman i da ne stavlja svoje interese ispred potreba drugih te da bude solidaran i da ljubi poput Mojsija da mogne na taj način biti onaj kroz kojega će Božja svjetlost svijetliti ljudima.

Treći je bio lik Julija Klovića Croate, njegov grob i nadgrobni natpis. Biskup Radoš spomenuo je kako se u malenome krije ljepota i bogatstvo te da je upravo kroz Klovićeve minijature promatrao Varaždin koji fascinira svojom ljepotom. Istaknuo je kako je Varaždin grad umjetnosti, glazbe, cvijeća. Jednom riječju Varaždin je grad sklada te je dodao da gdje ima umjetnosti i sklada da je tu Bog na djelu jer su ljepota i sklad Božje djelo. Nastavio je kako vjeruje da je poslanje biskupa da Božji rukopis pročita i u onima koji možda za ovaj svijet nisu veliki (koji su slabi, bolesni, koji trpe), a koji su bogatstvo Crkve. Zamolio je Gospodina da mu dadne pažljivo i bistro oko koje će znati prepoznati veličinu u malenosti te se preporučio u molitve i žrtve tih ljudi.

Potom je novoimenovani biskup Radoš spomenuo još jednu poveznicu istaknuvši ime biskupa Ćirila Kosa koji je njega osobno primio u sjemenište i zaredio ga za svećenika, a koji je rođen prije 100 godina u župi Ivanec, u Varaždinskoj biskupiji. Naglasio je kako je biskup Kos bio mudar, pobožan, jednostavan i drag čovjek, posebno bliz ljudima sa svojim izrazitim ljudskim kvalitetama te da njega stavlja kao uzor službe na koju ga je Bog sada pozvao.

Na kraju je zaključio:

- Bog me šalje tamo gdje ja ne znam. Ali čujem i neke znakove čitam. Šalje me u Varaždin gdje znam da živi zdravi vjernički puk, da se iz toga zdravoga vjerničkoga puka rađaju duhovna zvanja. Lijepi broj duhovnih zvanja ima Varaždinska biskupija. U Varaždinu, svi mi kažu, i ja to znam, da ima jako dobrih svećenika. Evo neke od njih znam i suradnici su mi. Znam da su do sada u Varaždinu bila dva biskupa, uzorna biskupa, i mogu sa sigurnošću reći da ono što su oni činili itekako cijenim i da ću nastaviti tamo gdje su oni stali. Neka mi Gospodin dadne milost i po Vašim molitvama, u koje se preporučam, da odgovorim dostojno na Njegov poziv.

 

Da biste komentirali, prijavite se.