Nadbiskup je u svojoj propovijed naglaso kako su tri naslova današnje svetkovine.

 

- Najprije ovo je početak nove godine, pa se i prvi dan tako i naziva: Nova godina. No, ovaj prvi dan godine posvećen je i dvjema temama o kojima valja razmišljati. Nova godine je i svetkovina Marije Bogorodice, te međunarodni svjetski Dan mira, koji je ove godine papa Franjo posvetio ''migrantima i izbjeglicama koji su u potrazi za mirom''. Pogledajmo malo temelje i razloge ove velike svetkovine.  Zašto je ovaj dan posvećen Mariji Bogorodici? Znamo iz katekizma da su četiri su dogmatske istine o Blaženoj Djevici Mariji: Prava je da je ona ''Majka Božja'', Bogorodica. Ova je istina davno proglašena protiv krivovjerja ''nestorijanaca'' koji su naučavali da je Marija rodila običnoga čovjeka, a ne Sina Božjega Isusa Krista. Ta je istina proglašena na saboru u Efezu 431. godine, pa se stoga Mariju naziva Bogorodicom (Theotokos). I, evo, posvećena joj je ova svetkovina prvoga dana Nove godine. Druge su istine da je ''bila i ostala djevica prije poroda u porodu i poslije poroda'', da je bez grijeha začeta, a to znači ''očuvana od ljage istočnoga grijeha'', kako je i proglašeno 1854. godine, te da je ''dušom i tijelom odmah poslije smrti na nebu uznesena''. Ove dvije posljednje istine obilježavamo svetkovinom Bezgrješnoga začeća (8. prosinca) i svetkovinom Marijinoga uznesenja (15. kolovoza). – istaknuo je nadbiskup.
 

Naveo je kako Crkva već dvije tisuće godina razmišlja o tim istinama naše svete vjere i pohranjuje u srcu sve događaje o kojima ove istine zbore. 
 

- I evo, osmi dan po Božiću, a prvi dan kalendarske godine, spominjemo lik Svete Marije Bogorodice. I kao što je naš pobožni hodočasnik u marijanskom svetištu na Trškom Vrhu zapisao da je ''Marija početak boljega svijeta'' (mundi melioris origo), tako je, eto, simbolično i znakovito započeti građansku godinu sa slavljem one koja je davno najavljena kao nova Eva, kao početak novoga svijeta. Neka nas ona, koja je rodila Spasitelja svijeta, prati i zagovara cijele ove godine svojom majčinskom zaštitom i svojim blagoslovom. No, ovaj prvi dan Nove godine obilježava se već pola stoljeća kao međunarodni svjetski Dan mira. Uveo ga je blaženi Pavao VI. 1968. godine. I, evo, ove 2018. obilježava se taj dan 51. put. Papa Pavao VI. slavio ga je 11 puta; njegov nasljednik sveti Ivan Pavao II. 27 puta, a papa u miru, Benediktu XVI. proslavio ga je osam puta. Papa Franjo, koji ga obilježava peti put, i posvetio ga temi ''migranata i izbjeglica koji su u potrazi za mirom'''. Kad pogledamo teme o kojima su četvorica papa dosada zborili, vidjet ćemo da su veoma raznolike. Ali, uvijek aktualne. Spomenimo samo neke kako bi se uočio široki spektar tema i ideja na koje su nas pape poticali i pozivali: Promaknuće ljudskih prava put je k miru; Odgajati za mir putem pomirenja; Želiš li mir čini pravdu; Želiš li mir, brani život; Mir zavisi i od tebe; Istina je snaga mira; Mir je Božji dar; Razvoj je novo ime mira;  Iz obitelji se rađa mir čovječanstva;  Ako želiš mir, pomaži siromasima; Nema mira bez ljubavi i oprosta; U poštivanju ljudskih prava tajna je pravoga mira; Vjerska sloboda je put koji vodi k miru.  Odgajati mlade za pravdu i mir.  Blago  mirotvorcima.   Bratstvo je osnova i put k miru. Nikad više ropstva – rekao je mons. Puljić.
 

Ustvrdio je kako se možda ljudi ponekada pitaju kakva je povezanost Crkve i Pape s temom mira, nije li to neka vrsta uplitanja Pape u svjetovne stvari, a zna se da su Crkva i svijet dvije odvojene stvarnosti. 

 

- No, budući da čovjek nije ograničen samo na ovozemaljski red, već ''posjeduje i svoj vječni poziv'', Crkva se osjeća pozvanom propovijedati istinu o njemu, te ''osvjetljavati sva područja ljudskog djelovanja svojim naukom i vjerničkim svjedočanstvom'', te kao navjestiteljica Riječi Božje ''pozvana je i ovlaštena izricati moralni sud i o stvarima koje se odnose na politički poredak, kada to traže temeljna prava ljudske osobe ili spas duša''. Takve ''moralne prosudbe'' ne treba tumačiti kao ''uplitanja i miješanjem u svjetovne stvari države''. Dapače, kad Crkva to ne bi činila, izdala bi svoje poslanje. To pak ne znači kako Crkva ''nameće svoje stavove i uvjerenja'' onima koji drukčije misle i drukčije vjeruju. Ne, ona samo vrši svoju proročku ulogu i poziva ljude neka temeljem prirodnog i zdravog razuma i ćudorednih zasada razlučuju ''prave od krivih'' vrjednota i istine od zabluda. Vjerna evanđelju i svome poslanju u svijetu, ona „promiče što je god istinito, dobro i lijepo u ljudskoj zajednici'', te nastoji učvršćivati mir među ljudima na slavu Božju i spasenje ljudi (Lk 2, 14). Za vrijeme Drugoga Vatikanskoga sabora biskupi su progovorili o nekim gorućim problema s kojima se susreću vjernici danas. To su promicanje dostojanstva braka i obitelji, promicanje kulturnoga napretka, ekonomsko-socijalni život, život političke zajednice te promicanje mira i izgradnja zajednice naroda. Zbog toga mora Crkva, pišu biskupi, biti prisutna u samoj zajednici naroda da bi pospješila i pobudila suradnju među ljudima. Korisno je između spomenutih gorućih problema navesti tri stvari kojima se često bavi tisak i javno mnijenje, a važni su za pastoralno-diplomatsku aktivnost Svete Stolice. To su njezino nastojanje u promicanju mira, razoružanja i razvoja, te promicanju ljudskih prava i kulturnog rada i razvoja. Kad se govori o miru, treba imati u vidu da to nije samo odsutnost rata, već aktivno uključivanje s brojnim ugovorima i preventivnim činima da do rata ne dođe. U tom, vidu Sveta Stolica se vrlo aktivno uključila i dala podršku brojnim ugovorima kao napr.: ''O nuklearnom razoružanju'' (1968); ''o obustavi nuklearnih eksperime-nata'' (1996);  ''o zabrani širenja i proizvodnje kemijskoga oružja'' (1993); ''o zabrani proizvodnje biloškoga oružja'' (1972); ''o zabrani proizvodnje mina protiv čovjeka'' (1997) – napomenuo je.

 

U propovijedi je nastavio kako uz temu mira i razvoja Sveta Stolica preko svojih službenih predstavnika uključuje se aktivno i u promicanju ljudskih prava, posebice prava djece, jer, prema statistički podatcima u svijetu ima preko milijardu djece koji su žrtve siromaštva, nepismenosti, nasilja i iskorištavanja. 

 

- Uz prava djece Sveta Stolica se vrlo živo uključila u obrani prava žena i obitelji. Bolni su, naime, slučajevi žena koje trpe nasilje, stradavaju ili proživljavaju diskriminaciju i povrede ljudskoga dostojanstva, seksualno zlostavljanje i iskorištavanje i drugo; te u obrani prava prognanika i izbjeglica kojih je danas u svijetu sve više i više. Mir je stoga krhak, a nepravde izobilne. U mnogim zemljama haraju nesmiljeni ratovi. krše se ljudska prava, izigrava sloboda. Ljude se nepravedno drže po zatvorima, a čovječanstvo je gotovo bespomoćno zaustavi zlouporabe koje stvaraju nerede. Zaboravlja se, međutim, da neredi i ratovi proizlaze iz čovjekova srca. Čovjek je taj koji ubija, a ne njegov mač ili njegova raketa. Kad se govori o srcu, onda se misli na njegovu svijest i savjest, na njegova uvjerenja i stavove. Pravi mir se rađa iz obraćenoga i novoga srca. Mir je zapravo temeljno dobro koje uključuje promicanje bitnih ljudskih vrijednosti kao što su pravo na život u svim fazama razvoja; pravo na poštivanje neovisno o rasi, spolu i religiji; pravo na materijalna dobra  potrebna za život; pravo na rad i pravednu naknadu; kao i pravo na vjersku slobodu i slobodu savjesti. Nije bez razloga papa Franjo u drugoj godini svojga pontifikata (2014.) odredio kao temu ''Bratstvo kao temelj i put mira''. Mir je, naime, Božji dar, ali i čovjekovo djelo. On se odnosi na cjelovitu osobu  i njegov odnos s Bogom darovateljem mira. To je, zapravo, onaj nutarnji mir sa samim sobom koji je usklađen s izvanjskim mirom i suživotom s bližnjima i s čitavim stvorenim svijetom. Stoga u ovogodišnjoj poruci papa veli: ''Mir svim ljudima i svim narodima na zemlji! Mir, koji su anđeli navijestili pastirima u božićnoj noći duboka je težnja svakog pojedinca i svih naroda, a osobito onih koji najviše trpe zbog njegove odsutnosti''. A onda Papa navodi da je ''više od 250 milijuna migranata diljem svijeta, od čega 22,5 milijuna čine izbjeglice, zbog užasnih ratova, sukoba i etničkih čišćenja'' koji su obilježili dvadeseto stoljeće. Oblici organiziranog nasilja, dakle, uzrokuju seljenje ljudi koji žude za mirom i boljim životom – istaknuo je nadbiskup zadarski.

 

Također, u svojoj propovijedi ustvrdio je kako uz ozbiljno upozorenje na probleme migranata i izbjeglica, Papa u ovogodišnjoj poruci nudi četiri glagola kao miljokaze za djelovanje, a  to su: primiti, zaštititi, promicati i integrirati. 

 

- Primiti u duhu Svetoga  Pisma koje nas uči o ''gostoljublja koje se ne zaboravlja''. Zaštititi znači prepoznati i braniti nepovredivo dostojanstvo onih koji bježe od stvarnih opasnosti u potrazi za azilom i sigurnošću. A Biblija veli kako 'Bog štiti tuđince, sirote i udovice podupire'. Treći glagol ''promicati'' podrazumijeva podupirati cjeloviti razvoj migranata i izbjeglica. Jer, 'Bog ljubi pridošlicu i daje mu hranu i odjeću. Stoga, ljubite i vi pridošlicu, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj“, veli Jahve svom izabranom narodu' (Pz 10, 19). I na kraju papa veli kako valja pomoći da se prognanici i izbjeglice čim prije 'integriraju', a to znači omogućiti im da sudjeluju u životu društva. I ovaj ''miljokaz'' Papa potkrjepljuje mislima svetoga Pavla Efežanima kako više ''nisu tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani svetih i ukućani Božji'' (Ef 2, 19). I dok nas svojom porukom poučava kako se ophoditi prema prognanicima i izbjeglicama, Papa izražava nadu da će tijekom 2018. doći do definiranja i odobravanja dvaju svjetskih sporazuma pri Ujedinjenim narodima: Jedan se odnosi na sigurnu, uređenu i redovnu migraciju, a drugi na izbjeglice. A da to nije puka utopija, papa Franjo zaziva zagovor jedne izvanredne žene koja se posvetila služenju migrantima i postala je njihovom nebeskom zaštitnicom. To je sveta Franciska Ksaver Cabrini koja nas uči kako primiti, zaštititi, promicati i integrirati tu našu braću i sestre – rekao je nadbiskup.

 

Svoju propovijed zaključio je riječima da ako želimo imati mir u sebi i oko sebe, valja nam pomagati prognaicima i izbjeglicama. 

 

- Jer, u poštivanju ljudskih prava, tajna je pravog mira, pa je ''bratstvo dobar  i osnovni miljokaz na  tom putu'', kako reče papa Franjo. Neka nam Gospodin, po zagovoru svete Franciske Cabrini, udijeli svima iskusiti da je mir Božji dar i plod našega osobnog angažmana. Stoga, blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati – zaključio je mons. Puljić  usvojoj homiliji.