Zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić u subotu, 27. lipnja, u katedrali sv. Stošije u Zadru, za svećenika zaredio je don Marka Vujasina iz Župe Uzašašća Gospodinova u Pakoštanima 

 

U propovijedi nadbikup je kazao kako u podlozi obreda ređenja je dijaloška forma, te kako Crkva vodi razgovor, tj. vodi razgovor s onim tko će ga zarediti, vodi razgovor s Onim tko ga je pozvao od utrobe majke svoje i očekuje odgovor onoga tko je pitan, a sve se odvija oko misli koje se čuju na obredu i u kontekstu su Božjeg obećanja: Dat ću vam pastire po srcu svome. Naglašava kako je to  Božje obećanje i od toga obećanja Crkva živi.

 

- Događaj ređenja uvodi nas u otajstvo Božjeg plana s ljudima i podsjeća na Isusove riječi: Ne izabraste vi mene, nego sam ja vas izabrao i odredio da idete i rod donosite. Divna posvetna molitva otkriva da je Božja milost što smo postali rod odabrani, kraljevsko svećenstvo, narod stečen da naviješta silna djela Gospodnja. Mi svećenici osjećamo: Tvoja je milost da sam ovo što jesam. Posvetna molitva upravo to ističe. Božja je milost i što je Marko izrekao svjesno i slobodno svoj Evo me!. Bez toga Evo me ne bi bilo ništa. Potreban je Božji poziv i ljudski odaziv, Božji plan i ljudski odgovor na taj njegov plan: Evo me, Gospodine, vršiti volju tvoju - istaknuo je mons. Puljić.

 

Poželjevši don Marku da bude na visini zadatka kojeg mu Crkva povjerava, nadbiskup je rekao da Crkva od onih koji se odluče za svećeništvo traži da imaju prokušane vrline, dodavši kako svećeničko zvanje mora biti obilježeno dostojnošću. Podsjetio je da je prije desetak godina umirovljeni papa Benedikt XVI. proglasom Svećeničke godine želio odati priznanje svećenicima za njihov apostolski rad, samozatajno služenje, ljubav i za vjernost Kristu koji ih je po imenu pozvao, odabrao i poslao. 

 

- Papa je tada ponudio za uzor velikodušnog pastira sv. Ivana Marije Vianneya koji je jednakim duhovnim poletom slavio svetu misu na oltaru i slušao pokornike u ispovjedaonici. Svećenik je velik po službi, ne po svojim ljudskim vrlinama, nego po Božjem odabiru – kazao je nadbiskup. 

 

Istaknuo je misao sv. Ivana Vianneya o uzvišenosti svećeničke službe koji je rekao: 'Kad bi svećenik shvatio koliko je velik, umro bi; ne od straha, nego od ljubavi. Jer, svećeništvo je ljubav Isusova srca'. Izrazio je radost Crkve zadarske za milosni dan ređenja i zahvalio Bogu što don Marko svetim činom ređenja postaje navjestitelj Božje istine koja spašava. 

 

- Temeljem Božjeg odabranja ti ćeš svetim obredom postati navjestitelj Radosne vijesti, djelitelj svetih tajna i odgojitelj Božjeg naroda. Svećenik nije samo netko tko tamo nešto obavlja na oltaru. On čini nešto što nitko drugi ne može po sebi činiti. A to je u ime Isusovo govoriti riječi odrješenja te po darovima kruha i vina, činom pretvorbe uprisutnjivati Krista Uskrsnuloga. Po svećenikovim riječima i gestama, Isus, usuđujem se reći, na zapovijed dolazi: Kad me zazivaš, tu sam. Kad želiš da budem tu, tu sam. To je veliko otajstvo pred kojim Crkva zahvaljuje i raduje se što je Božje obećanje na djelu, da će dati pastire po srcu svome - poručio je nadbiskup.

 

Nadbiskup Puljić dodao je kako zbog toga svećeništvo nije obična služba, nego sakrament, te kako se Bog služi siromašnim čovjekom kako bi po njemu bio nazočan među ljudima i djelovao u njegovo ime. Naglašava kako ta Božja smjelost, kako je lijepo rekao Benedikt XVI. u homiliji na završetku Svećeničke godine, kojom sebe povjerava ljudskim bićima, krhkima, slabima i grešnima te usprkos naše slabosti, smatra nas sposobnima da djelujemo u njegovo ime, ta je Božja smjelost doista velika.

 

- Tu veličinu i otajstvo svećenik posebice proživljava kad nakon pretvorbe objavljuje vjernicima da se na oltaru, po njegovim riječima, dogodila tajna vjere te pritom otkriva kako je i njegovo svećeništvo, poput euharistije, tajna vjere. Svećenik je snagom Božjeg Duha primio neizbrisivi biljeg ređenja kako bi mogao slaviti euharistiju. Između svećeničkog reda i euharistije osobita je povezanost. Oba sakramenta rođeni su skupa u Božjem Srcu, u dvorani Posljednje večere. Svjesna činjenice kako je zvanje Božji dar i govor koji zahtjeva velikodušan odgovor, Crkva se ne umara pozivati vjernike neka mole i čine sve kako bi bilo dovoljno svećeničkih zvanja koji će hraniti narod Kruhom života - potaknuo je mons. Puljić.

 

Ohrabrivši don Marka da se uključuje u božanski plan spašavanja svijeta, nadbiskup je poželio da Gospodin do kraja izvede ono što je započeo na njegovom krštenju, da bude vjeran Kristov učenik, vrli suradnik i pomoćnik biskupskog reda, te da ga Duh Sveti obdari velikim pouzdanjem u Boga, kako bi njegovo služenje bilo velikodušan dar ljubavi bez koristoljublja i dar služenja bez uvjetovanja.

 

Na kraju Mise, prije nego je udijelio mladomisnički blagoslov, don Marko je rekao da zahvaljuje Bogu i Božjem narodu kojima želi služiti svojim životom.

 

- U centru događaja ređenja je Krist jer sve što se događalo kroz moj put do svećeništva njegovo je djelo i njegova zasluga. Na meni je bilo samo da kažem Evo me i Hoću. Zahvaljujem Bogu za dar poziva kojeg sam primio po ređenju. Zahvaljujem nadbiskupu Puljiću koji mi je podrška od prvog dana kad sam bio primljen u kandidate za sveti red. Moj put s ređenjem ne završava. Moj put služenja Bogu i Božjem narodu danas započinje. Molite se da mi svećenici budemo vjerni pastiri, dostojni svoje službe i da ne pokleknemo pred izazovima s kojima se susrećemo - rekao je don Marko Vujasin.