Biskup Gorski: Služba svećenika može se razumjeti samo pod perspektivom vječnosti

Dugogodišnji župnik župe sv. Margarite u Vrbovečkoj Dubravi Ivan Žnidarec preminuo je u srijedu 30. listopada u 79. godini života i 52. godini svećeništva.
Autor: zg-nadbiskupija.hr/laudato.hr/D.R. Photo: zg-nadbiskupija.hr utorak, 05. studenog 2019. u 12:06

Zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski predvodio je u ponedjeljak 4. studenoga u župnoj crkvi Sv. Margarete u Dubravi misu zadušnicu i sprovodne obrede za preminulog svećenika Zagrebačke nadbiskupije Ivana Žnidarca.

Uz biskupa Gorskog suslavili su generalni vikar Bjelovarsko-križevačke biskupije mons. Stjepan Ptiček, ravnatelj Svećeničkog doma sv. Josipa u Zagrebu mons. Juraj Jerneić, domaći župnik Mihil Gojani te više od dvadesetoricom svećenika u zajedništvu s okupljenim mnogobrojnim vjernicima. Na početku mise, biskupa Gorskog i sve okupljene pozdravio je župnik Gojani, izražavajući sućut rodbini preminulog svećenika Žnidarca.

Biskup Gorski prenijevši pozdrave i izraze sućuti zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića i bjelovarsko-križevačkog biskupa Vjekoslava Huzjaka, u propovijedi je podsjetio kako „smo ovih dana za svetkovinu Svih svetih i na Dušni dan posjećivali grobove naših najmilijih, moleći za oproštenje njihovih grijeha. Na taj smo način ispovijedali svoju vjeru u uskrsnuće mrtvih i u život budućega vijeka. I premda su naši pokojnici tjelesno odsutni iz naše sredine, mi smo snagom ljubavi povezani u jednu Crkvu koja jedna, i ona vidljiva i ona nevidljiva, za drugu moli i preporučuje Gospodinu.”

- Kao vjernici svjesni smo da u ovom našem smrtnom tijelu mi nosimo klicu smrti i ono neminovno odlazi putem koji je Gospodin zacrtao – kada dođe vrijeme smrt uzme svoju plaću, naše zemaljsko tijelo, no ne na način uništenja nego baš suprotno tako da nas preobrazi, tako da kroz smrt prođemo kao kroz vrata. Zato grobovi naših pokojnika koji u Krista vjeruju i u uskrsnuće mrtvih nisu posljednje mjesto gdje bi završavao čovjek i gdje bi završio sav ljudski život i smisao tog života. Oni su kolijevke jednog novog života nama neslućenog koji ne možemo razumjeti do kraja, ali u koji vjerujemo zbog Isusova uskrsnuća i obećanja koje nam je svima dao da tamo gdje je On bit ćemo i mi njegovi učenici - poručio je biskup.

- To je bezgranična nada koja nas ljude uvijek iznutra podiže i ohrabruje. I kad vidimo da oko nas ljudi umiru, uvijek se sjećamo Isusovih riječi – U kući moga Oca ima mnogo stanova, idem pripraviti vam mjesto. Mnogo stanova znači – mnogo domova. A što je dom? Dom nije zgrada. Dom je tamo gdje nas neko čeka, gdje nas prihvaća. Kao što možemo reći – idem u svoj dom među svoju obitelj, prijatelje, djecu, ženi, mužu, tako mi kad umiremo ulazimo u vječnu domovinu u vječni dom. Tamo nas čeka naš Nebeski Otac i naša majka Marija. Tamo nas čekaju naši pokojnici, sveci kojima se molimo i s kojima se radujemo. To je naša budućnost i zato taj odlazak po Božjoj milosti zapravo nije odlazak u muku, nego u radost, zajedništvo, u domovinu koju nam je Gospodin pripremio u vječnosti. I zato smrt za nas nije tragična. Ona jest bolna kad odlaze dragi ljudi, ali nije tragična jer nas ona oslobađa svih zemaljskih boli, oslobađa nas svih problema i kušnji koje smo imali. Sveti Franjo Asiški smrt zove sestricom koja dolazi po nas i koja Božjim promislom kida ovozemljske okove da bi bili oslobođeni za vječnost.

- Služba svećenika u jednoj župi, u jednoj zajednici može se razumjeti samo pod tom perspektivom – vječnosti i ako je usmjerena prema vječnom životu. U suprotnom bi bila samo pusti obred bez ikakvog značenja za nas i za naše spasenje - kazao je biskup.

- Samo se iz perspektive vječnosti može razumjeti evanđelje, propovijedati, dijeliti sakramente, slaviti otajstva. Iz te perspektive vječnosti svaki život, posebno svećenički ima svoju dragocjenu vrijednost. Zato što nije samo ljudski, nego je i Božji - istaknuo je mons. Gorski.

- Često se pitamo što svećenik čini na župi? Što je vlč. Ivan radio 36 godina u Dubravi? Kad bi samo prikazivao mise Gospodinu, kad bi samo zbrojili koliko je djece umio krsnom vodom, koliko je ljudi odriješio od spona grijeha, kolike je ispratio na vječno počivalište moleći za njih da im Bog bude milostiv, kolikima je podijelio bolesničko pomazanje – kolika bi to djela bila! Nisu to braćo i sestre bile ‘stvari’ koje je on činio kao ‘obrtnik’. Činio je to kao Božji svećenik uime Božje dijeleći kroz otajstva Božju milost čovjeku. I to je njegova prva služba - istaknuo je biskup Gorski.

- Ovdje je proveo 36 godina. Ja ga se sjećam kad sam pred više od 40 godina došao u župu Vrbovec k njegovom bratu Franji za kapelana. Često su se posjećivali. Družili su se ne samo kao braća, nego i kao svećenici. No, ono što sam zapazio kroz to vrijeme na vlč. Ivanu bilo je to da je bio radostan čovjek pun neke vedrine. Nije to bilo samo pitanje naravi, imao je i on svojih muka i teškoća. Na njemu, čini mi se, kao da su se ostvarile riječi Pisma – Ako pravo radiš vedrinom odsijevaš! Vjerujemo da je velečasni Ivan tijekom svoga života upravo to činio, da je pravo činio i zato je vedrinom odsijevao. I zato se možemo nadati s punim pouzdanjem da ga je Gospodin kao takvoga primio k sebi, raširio Očeve očinske ruke i pridružio ga zajednici onih koji su spašeni - rekao je biskup.

- Po svima nama Bog čini tako divna djela i tako nas spašava, privodi k sebi. Danas zahvaljujemo Bogu za život vlč. Ivana za njegovo vjerno služenje Crkvi, za to što je kao svećenik nastojao koliko je god bilo u njegovoj moći činiti dobro i naviještati evanđelje, Božju poruku oproštenja i vječnosti. Ono što je kao svećenik činio neka mu Gospodin primi kao zaslugu, a sve slabosti i grijehe po milosrđu svojem oprosti i primi svoga slugu, svoga sina u vječni mir - zaključio je biskup Gorski.

Prije polaska na mjesno groblje od vlč. Ivana Žnidarca sjećanjima i zahvalama su se oprostili uime župljana Stjepan Latinović, ispred Općine Dubrava načelnik Tomislav Okroša, mons. Jerneić i mons. Stjepan Ptiček.

Dugogodišnji župnik župe sv. Margarite u Vrbovečkoj Dubravi Ivan Žnidarec preminuo je u srijedu 30. listopada u KBC „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu, u 79. godini života i 52. godini svećeništva. Vlč. Žnidarec rođen je 23. veljače 1941. u Maloj Gori u župi Pohoda BDM u Vinagori. Zaređen je za svećenika 29. lipnja 1968. u zagrebačkoj katedrali po rukama zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića. Od rujna 1969. godine do rujna 1973. godine službovao je kao privremeni upravitelj u župi sv. Lovre mučenika u Lovrećkoj Varoši. Od ožujka do kolovoza 1973. godine bio je i privremeni upravitelj župe sv. Petra Apostola u Preseki. Nakon razrješenja od tih službi, u rujnu 1973. godine preuzima službu upravitelja župe sv. Margarete u Dubravi gdje ostaje do 31. srpnja 2009. godine nakon čega odlazi na bolovanje i oporavak u Svećenički dom sv. Josipa u Zagrebu, prenosi Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

 

Da biste komentirali, prijavite se.