Biskup Gorski krstio peto dijete obitelji Pavlović u Stenjevcu

Naša perspektiva nije križ, perspektiva je nebo, život s Bogom.

28423209_1600252320066818_1538921139340816674_o.jpg
Autor
ika.hr/Laudato/D.T.
Fotograf
IKA
Objavljeno:
 
26.02.2018 09:10
U nedjelju 25. veljače na 2. korizmenu nedjelju župu Uznesenja BDM u Stenjevcu pohodio je zagrebački pomoćni biskup mons. Mijo Gorski. U uvodu Misnog slavlja biskup Gorski pozdravio je domaćeg župnika preč. Vjekoslava Meštrića, sve nazočne te posebno obitelj Pavlović čije je peto dijete primilo milost krštenja. 
 
- Stavimo danas u svoje molitve obitelj i dijete koje će biti kršteno, te sve obitelji i djecu ove župe da odrastaju u mudrosti i milosti Božjoj kako to pismo kaže za Isusa - kazao je biskup Gorski.
 
Na početku svoje homilije biskup Gorski istaknuo je kada površno čitamo sv. Pismo onda se čovjek prestraši i upita 'kakav je to naš Bog?' 
 
- Evo vidimo Abrahama u strašnoj kušnji da iz vjernosti i poslušnosti prema Bogu žrtvuje svoga sina, jedinog sina. Doista, tu staje kako je uopće moguće da je Abraham došao na takvu misao, ali moramo znati da je Abraham bio u okruženju u kojem su narodi poganski svojim Bogovima, idolima doista žrtvovali djecu. I on se našao u velikoj kušnji, nije li to način na koji moj Bog od mene očekuje i moju vjernost? Vidimo svu dramu jedne duše, jednog srca, jednog oca koji je razdvojen između Boga i sina i sam ga Bog spašava iz te kušnje, iz te dvojbe, zaustavljajući njegovu ruku. Iz ovog opisa događaja koji smo čuli vidimo kako je Abraham čovjek silne, duboke vjere. On je vjerovao da čak i kad bi ubio sina jedinca Bog mu može ispuniti obećanje koje mu je dao da će imati potomstvo brojno kao zvijezde na nebu. Vjerovao je protiv svake nade, protiv svake ljudske logike, zato ga i dan danas i židovski narod, a i mi, kršćani svi zovemo praocem naše vjere. Jer se nije dao pokolebati u svojoj dvojbi što izabrati. S druge strane vidimo, kako se prvi puta u povijesti luči vjera u jednoga Boga koji je duh i koji ne traži ljudske žrtve, nego ljudsku vjeru i povjerenje. Iako je Abraham i prije imao susrete s Gospodinom, ali ta vjera da je Bog duh i da je bogoslužje zapravo stanje naše duše, naš odnos nutarnji, gotovo intimni s Bogom, teško je sjedala u ljudski um i nije to plod ljudskog umijeća ili ljudske logike, nego je to plod Božje objave. Sam Bog se objavio i rekao: ''Ne, ne žrtvama ljudskim'', poslije će proroci govoriti: ''Ne žrtvama krvnim niti životinjskim'', naša je žrtva nekrvna, euharistijska žrtva. To je pitanje vjere i stava srca – naglasio je biskup Gorski u homiliji.
 
U nastavku kazao je kako naša perspektiva nije križ, ona je sredstvo, križ je sredstvo, ali perspektiva to je nebo, to je život s Bogom, to je preobraženi čovjek. 
 
- Zato nam Isus pokazuje drugo lice kako bi nas potaknuo i ohrabrio za ono što tek stoji pred nama, da ne malakšemo. Nama je potrebna jedna vizija cilja prema kojem idemo. Isus će nam to u evanđelju opisati riječima gozbe i zajedništva s nebeskim Ocem, najljepše slike koja je tada mogla biti izrečena ljudima koji su rijetko kada imali gozbu. Potrebna nam je vizija čovjeka, kakvog čovjeka mi zapravo želimo formirati i odgajati, kako djecu koja se rađaju i krste formirati i odgajati da bi postigli onaj cilj koji želimo postići. Potrebna nam je i vizija naše domovine, pa i kad mladi ljudi ulaze u brak, imaju svoje snove, svoju viziju tog života koji žele ostvariti. To nam je potrebno kao cilj koji nas neprestano podiže i diže od tla, i kada god prema tome težimo, a to vidimo opet iz vlastitog iskustva, kako sve naše težnje, ciljevi koje si postavimo, kada ih dosegnemo, onda vidimo da nisu do kraja ispunili naše srce, uvijek želimo nešto bolje, nešto ljepše, nešto više. U pozadini je uvijek trajna čežnja za Bogom. Vidjeti Božje lice, susresti Boga licem u lice, kao što su to apostoli na brdu preobraženja susreli Isusa. U tom susretu s Bogom, licem u lice, događa se i naša preobrazba. Evo zato mi svake nedjelje idemo na naše brdo Tabor, to je ova naša misa, naš oltar, euharistija, tu dolazimo zajedno sa svojom braćom i sestrama, sa svim svojim mukama i križevima, sa svojim obiteljima gdje god da se bilo tko od nas nalazi, odakle dolazi Bogu i stavlja pred Gospodina sebe sa svime što jest – zaključio je biskup. 
 
Na kraju Mise župnik Meštrić zahvalio se biskupu na poticajnim i jezgrovitim riječima ohrabrenja koje je uputio. Na Misi su još koncelebrirali svećenici u miru preč. Ivan Buhin i mons. Franjo Prstec.

 

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Biskupije

Još iz rubrike: