Sveučilište je živjelo i može istinski živjeti, ako čuva svoju životnu snagu, prisutnu: u čežnji za istinom i mudrošću, u širini pogleda, u snazi razlučivanja, u susretanju i prevladavanju zapreka, u brižnome odnosu učitelja i učenika, profesora i studenta, rekao je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, predvodeći u četvrtak 19. listopada euharistijsko slavlje sa zazivom Duha Svetoga na početku nove, 349. akademske godine na fakultetima i akademijama Sveučilišta u Zagrebu.
Pred akademskom zajednicom okupljenom u zagrebačkoj katedrali, predvođenom rektorom zagrebačkog Sveučilišta Damirom Borasom, biskup Šaško na početku euharistijskoga slavlja prenio je pozdrave zagrebačkoga nadbiskupa i velikoga kancelara Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kardinala Josipa Bozanića.

Uvodeći u homiliju, biskup se osvrnuo na pročitani ulomak Knjige mudrosti koji ističe tri glagola: pomolih se, zavapih, zavoljeh. Ljubav koja razlučuje, nastavio je, prepoznaje se u tako suvremenim temama: najprije zaljubljenost u mudrost nasuprot žezlima i prijestoljima, to jest nasuprot zaljubljenosti u moć, ugled i vlast; zatim zavoljenost mudrosti u odnosu prema bogatstvu, zemaljskomu sjaju i prolaznim vrijednostima; i na kraju mudrost koja se voli više od zdravlja i ljepote. U konačnici, koje to ciljeve susrećemo oko sebe svakoga dana u raznim područjima života, usko povezanima i sa sveučilišnim i sa znanstvenim radom, a da nisu svodivi na: moć, ugled, bogatstvo, zdravlje i ljepotu, upitao je biskup Šaško te upozorio da se upravo oko toga oblikuju ideologije, uvijek jednako stare, pod nekim novim krinkama, s nekim novim imenima, umotane u naizgled učena opravdanja i u posvema iskrivljenu terminologiju.

Osvrnuo se i na evanđeoski tekst koji govori o dvama različitim iskustvima susreta s dragocjenošću, o uhvaćenim ribama u mreži te o domaćinu koji iznosi novo i staro. Vidimo da se četiri Isusove slike tiču svakoga od nas kršćana, ali dobro sažimaju poučavanje i učenje, znanstveno istraživanje i odnos prema spoznajama. Naime, znamo da se otkrića u području znanosti nekada dogode neočekivano, putovima koji nisu predviđani. Postoje i ona spoznajna otkrića kojima su prethodile dugotrajne pripreme, postavljani temelji i uvjeti. No, ona su i dalje 'otkrića', to jest prepoznavanje nečega što nas nadilazi, što je Gospodin u svojoj providnosti Stvaranja darovao čovjeku. Njih možemo samo otkrivati; pomicati razne pokrove koji nam daju vidjeti slojeve otajstva života. To je ono što se ne može kupiti niti do kraja posjedovati. I baš zato pobuđuje poniznost, istaknuo je biskup Šaško.

Osim toga, nastavio je biskup, mnogovrsnost riba slika je širine znanja kojim se bavi sveučilište. Toliko je puta istaknuto da se u latinskome imenu 'universitas', i u mnogo drugih jezika koji su preuzeli to ime, ističe usmjerenost prema jednomu: uni-versitas (…) Poslanje sveučilišta jest zahvaćanje mnogih područja, tako da bi ga možda primjerenije u sadašnjim okolnostima bilo zvati 'pluri-versitas' ili – kako neki spominju – 'multi-versitas'. No, znamo da je važan 'unum' koji kao da smo zanemarili ili izgubili. Taj unum je kriterij razlučivanja, odlučivanja, prepoznavanja vrijednosti koja ispunja radošću, bilo novoga bilo staroga.

U nastavku homilije mladima je poručio da snaga tržišta i njih priprema da budu prolazna vrijednost koja se prodaje i kupuje. Ona vam nudi prividnu veličinu i važnost, ali vas odvraća od jednoga – da razlučujete snagom ljubavi. Lijepo je poznavati različita polja, u doslovnome i metaforičkome značenju, ali ne zaboravite svoje polje i vrijednost na njemu. Jedino ona raduje, istaknuo je biskup.

Rekao je da ako sveučilište čuva svoju životnu snagu, prisutnu: u čežnji za istinom i mudrošću, u širini pogleda, u snazi razlučivanja, u susretanju i prevladavanju zapreka, u brižnome odnosu učitelja i učenika, profesora i studenta, time ono ujedno živi mimo postulata suvremenih društvenih gibanja. I baš je to mogućnost razvijanja sveučilišne proročke prisutnosti koja je također uvelike zatomljena; proročke svježine koja je potrebna i našoj domovini, napomenuo je biskup Šaško, koji se na kraju homilije ponovno obratio studentima i studenticama: Žarko osjećam potrebu reći vam i to da ne mislite da se polje s biserom nalazi daleko. Tražite ga u Hrvatskoj. Druga će vam polja izgledati ljepša, bogatija, privlačnija; znam da ćete biti razočarani što je na mnogim hrvatskim poljima zapuštenost, korov i neprohodno grmlje, i doslovno i preneseno, ali vama je dano da ispod pijeska, kamena i blata, štoviše – u njima, pronađete sjaj s kojim ništa nije mjerljivo.

Prije završnog blagoslova prigodnu riječ uputio je dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta prof. dr. Mario Cifrak. Zahvalio je predvoditelju slavlja biskupu Šašku, koji je „svojom riječju pastira pokazao da je jedina mudrost koja je od početka zakopana na njivama našega života, mudrost Božja". U koncelebraciji euharistijskog slavlja uz dekana Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, bio je i dekan Fakulteta filozofije i religijskih znanosti prof. dr. Ivan Koprek, SJ, te oko trideset svećenika i redovnika.