Nakon pozdravne riječi predsjednika povjerenstva fra Ive Martinovića, TOR, sestre i postulantice Kćeri Božje ljubavi predvodile su Večernju.

Duhovni nagovor "Poziv, poučljivost i vjera sv. Josipa kao izraz Bogu posvećenog života" održao je o. Stjepan Vidak, OCD. Podsjetio je na kraj proslave Godine sv. Josipa u Zagrebačkoj nadbiskupiji, te istaknuo kako je primjer sv. Josipa poticajan za redovništvo, jer "ako je ičiji život uz život BDM bio na tako intenzivan način posvećen Bogu, bio je to svakako njegov, a mi smo ti koje nazivaju Bogu posvećene osobe."

Sv. Josip ima svoje jedinstveno mjesto u Božjem naumu spasenja. Milosrdni Bog naumio je po svome Sinu, Isusu Kristu rođenu od Marije, pridobiti grešnike za svoje prijatelje. Sv. Josip mora izvršiti svoj dio, izvršiti svoj poziv, ono što je njemu povjereno u tom naumu spasenja, rekao je o. Vidak, te posvijestio kako mi, kršćani, vjerujemo da ni jedan čovjek nije izvan nauma Božjeg. „Mi k tome imamo još jedan poseban poziv: mi smo Bogu posvećene osobe, redovnici i redovnice. Dano nam je kako Crkva govori: jedno posebno posvećenje koje ima izvor u krsnom posvećenju. Mi smo prepoznali da nas Bog zove na jedan intimniji suživot s Njim i rekli smo mu 'da'. Moramo biti uvjereni u tu temeljnu istinu pozvanosti da bismo mogli protumačiti svoj život."

Mi svojim angažmanom nismo pasivni promatrači toga spasenja i bez Njega ne bismo mogli učiniti ništa, ali sudjelujemo zajedno s Njim u Božjem naumu spasenja. Ali da bismo bili suspasitelji, što je okrenuto prema drugome, prvo se moramo sami osjećati spašenima. Tu se postavlja pitanje smisla života, koje je temeljno ljudsko pitanje, jer čovjek odvajajući se od Boga, stavljajući se izvan nauma spasenja gubi smisao, ne zna zašto postoji. Redovnici i redovnice trebaju vidjeti smisao u življenju redovničkih zavjeta, truda oko sestrinskog, odnosno bratskog zajedništva.

- Naš poziv je nadnaravni, i zato ima nadnaravni smisao koji svijet ne treba razumjeti, ali ga mi moramo razumjeti da bismo ga mogli živjeti. Sv. Josip živio je svoj poziv, na Božji poticaj on se dokraja ulaže u otajstvo utjelovljenja riječi, on Marijin zaručnik bit će poočim Isusov, bit će na čelu Nazaretske obitelji, uzdržavati je svojim radom, braniti je i štiti, a pri tom, neće biti glavni lik, nego to mora prepustiti Bogu. 'Ne biti glavni lik' je suprotno mentalitetu ovoga svijeta, ali počesto i mentalitetu redovništva, jer je duh svijeta na široka vrata ušao u naše samostanske prostore. Koliko i među nama ima želje za čašću, hvaljenjem, prvim mjestima - upitao je Vidak.

Nikad ne smijemo smetnuti s uma, da smo mi ipak stvorenje, a Bog Stvoritelj pred kim treba gajiti stav poniznosti i poslušnosti. Josip je shvatio bitnu stvar, da se Bogu uvijek kaže 'da' i to 'da' u poniznosti i 'da' u poslušnosti. Na taj se način Josip ostvario kao čovjek i zato je bio uključen u otajstvo utjelovljenja kao onaj koji je uz BDM u punini vremena također rekao svoje 'da' puno vjere i predanja. Za preispitati nam je kakvo je naše predanje, naše prepuštanje Bogu i njegovim planovima, naša vjera i povjerenje, poručio je voditelj duhovnih vježbi. Podsjetio je kako je Josipov život bio život za druge, možemo reći za Isusa i Mariju. I mi smo za druge, no često puta vođeni smo svjetovnim načinom 'biti za druge', rekao je o. Vidak, te ukazao na Apostolsku pobudnicu Vita consacrata koja u br. 38 govori o kušnjama.

Velika zapreka za vjeru je oholost našega duha koja se očituje bilo na razini misli, bilo na razini naše tvrdoglavosti.

- Da bismo vjerovali trebamo se dati voditi od Boga. Vjera nije nešto statično. Moramo hodati u vjeri, kako nas potiče enciklika Svjetlo vjere. K tomu, vjeru moraju pratiti djela, inače je mrtva u sebi. Da bismo bili uvjereni u ono što vjerujemo trebamo prihvatiti Božju ruku poput Josipa i dati da nas vodi, trebamo hoditi s Bogom i to ponizno naklonivši glavu, ne raspravljajući s Bogom tražeći da nam podrobno čeka na tom putu. Trebamo hoditi s povjerenjem, biti poučljivi Božjem vodstvu, trebamo dopustiti da Bog bude veći od nas, da nadilazi naša viđenja, našu volju i naše želje. I to treba živjeti svakodnevno. Josip nije znao kuda ga Bog vodi, što mu sprema, kroz kakve mu je nevolje i tjeskobe proći, on jednostavno kaže 'da' Bogu svojim životom... Nije se povukao zbog straha, nerazumijevanja ljudskih obzira, zahtjevnosti puta i nesigurnosti koja se javlja kad se ide u nešto novo ili nepoznato. Evo nam primjer i poticaj - istaknuo je Vidak i zaključio nagovor Molitvom sv. Josipu iz himna grčke tradicije.

Zatim se okupljenima obratila predsjednica HRK s. Ana Marija Antolović, zahvalivši Povjerenstvu koje je priredilo taj duhovno-molitveni susret. Redovnicama je zahvalila na odazivu.

- Želim da nam sv. Josip bude uzor kako naše živote staviti Bogu potpuno na raspolaganje. Molimo jedna za drugu da i današnji dan i dani koji su pred nama budu dani priprave za najveći blagdan koji slavimo, kako bismo mogle ući u otajstvo slavlja Vazmenog otajstva s dubokom vjerom, ljubavlju i pobožnošću, te da slavlje Uskrsa bude novo rođenje ljubavi, radosti, slobode i našim vjerničkim i posvećenim životima  - zaključila je s. Antolović.