Misa zadušnica i sprovodni obredi za preminulog vlč. Domagoja Vuletića

Euharistijskim slavljem koje je u crkvi Krista Kralja u četvrtak 28. lipnja predvodio pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško u zajedništvu sa okupljenim svećenicima, od pokojnog svećenika vlč. Domagoja Vuletića oprostili su se okupljeni roditelji, rodbina, prijatelji i mnogobrojni vjernici župa u kojima je djelovao.

index.jpg
Autor
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije/Laudato/M.S.
Fotograf
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
Objavljeno:
 
29.06.2018 09:41
Izražavajući sućut ožalošćenima, biskup Šaško je prenio sućut i molitvenu blizinu zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića koji se nalazi u Rimu.
 
- Svojim životom velečasni Domagoj povezuje puno ljudi i mjesta: od Zagreba do hrvatskoga istoka i juga, i šire od Hrvatske, a u Crkvi razna područja koja su šira od naše nadbiskupije. Zato ovdje, u crkvi i župi u kojoj je velečasni Domagoj bio upraviteljem, a kojoj je znakoviti naslovnik Krist Kralj, pristupimo otajstvu milosrdne ljubavi sa zahvalnošću Bogu što nam ga je darovao kao suputnika na zemlji, a sada kao pratitelja u vječnosti, rekao je u uvodu biskup Šaško.
 
Na početku homilije biskup Šaško se nadovezao na liturgijska čitanja (Mudr 4, 7-15; 1Kor 15, 51-57; Mt 5, 1-11) i oporučne riječi vlč. Domagoja.
 
- U duhu kojim je velečasni Domagoj prenio svoja razmišljanja o prjelasku, o svome vazmu iz prolaznosti u vječnost, lako je prepoznatljiv naglasak na jednostavnosti, nenametljivosti i poniznosti. Patnja kroz koju je prolazio učvrstila je u njemu upravo ono što i nama 'oporučno' želi prenijeti, upućujući nas na srž kršćanstva. To su svakako Isusova Blaženstva, čitana u svjetlu Kristove muke, smrti i uskrsnuća. To je mudrost koja ne nameće Bogu vremenâ, nego prihvaća njegov plan koji nas odijeva u neraspadljivost, dok nam smrt želi nametnuti privid završetka i baš po tome prividu držati nas u nesigurnosti. Nesigurnost nas pak želi povesti u traženje oslonaca u prolaznome i tako nas zarobiti u beznadnosti, da trajno osjećamo ubod i žalac smrti koji ima snagu u sebičnosti.
Apostol Pavao nam o tome piše napominjući: Nitko od nas sebi ne živi i nitko sebi ne umire. Premda se svatko sam mora suočiti s otajstvom umiranja, ne živimo sami niti sami umiremo. To je posebno vidljivo u svećeničkome pozivu, jer smo pozvani živjeti za druge i za Gospodina i umiremo za druge i za Onoga komu smo povjerovali i po kojemu ćemo uskrsnuti. To je smisao i ove liturgije koja nadilazi ljudsko razmišljanje i ljudski pogled, rekao je biskup.
 
Istaknuo je i kako se često puta znamo pitati o značenju svećeničkoga služenja i u njegovoj bolesti.
           
- U tome ne smijemo zanemariti Božu prisutnost – niti u jednome trenutku Domagojeva života. Na vjerničkoj razini svaki trenutak dobiva novo značenje do te mjere da u duhu Blaženstava stvara novi pogled. U taj se govor ugrađuje i kalež s pliticom te štola na lijesu pred nama. To nisu znakovi jednoga zanimanja, nego znakovi otajstva Božje prisutnosti koja je po svećeniku darovana svijetu: u molitvi i posvećivanju, u opraštanju grijeha, u dijeljenju hrane besmrtnosti. Život i smrt nisu privatne stvarnosti. Svećenik svojom prisutnošću i činjenicom da se odazvao, da je odlučio posvetiti se Gospodinu, radi dobra drugih ljudi, trajno pred nas stavlja izvorište smisla našega postojanja, objasnio je biskup Šaško.
           
Istaknuo je da je u svom svećeničkom životu vlč. Domagoj mnogo puta navijestio Isusova Blaženstva, o njima razmišljao i tumačio ih.
 
- Tom radosnom viješću obavijamo njegov zemaljski život, da bismo ga vidjeli u pravome svjetlu, u Božjoj Riječi s kojom se ponekad s mukom suočavamo i prihvaćamo ju. Nije nam rečeno: Baš su jadni oni koji su žalosni, ali s vremenom će naći utjehu. Nije rečeno niti: Ne smijete; nemojte plakati. Isus jednostavno kaže: Blago ožalošćenima: oni će se utješiti. Suze rođene iz ljubavi su blažene. Isus ne kaže: Nije lako progonjenima zbog Evanđelja; neka se strpe i podnose, jer će im u nebu biti lakše, nego potvrđuje: Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko. Već su sada blaženi i već je sada njihovo kraljevstvo. Upravo pred stvarnošću smrti sve što je suvišno pokazuje koliko je uistinu suvišno; sve nevažno pred smrću postaje još nevažnijim. Ostaje istina jednostavnosti, blizine, ljudskosti koja je prožeta istinom da smo Božja stvorenja, da od Boga dolazimo i k njemu se vraćamo; da smo dio njegova promisla i plana koji je pokretan snagom ljubavi objavljene u Isusu Kristu, rekao je biskup.
 
Na kraju homilije, podsjetivši da je vlč. Domagoj volio liturgiju, bio pozoran na liturgijski smisao, na značenja riječi i gesta, biskup Šaško je naveo:
 
- Ona mu je bila nadahnućem za svećeničko djelovanje: poučavanje, odgajanje, za kršćansku zauzetost. Sada za njega molimo da bude dionikom nebeske liturgije. Mi nismo svećenici samo na zemlji, jer smo svećenici u Kristu. U njemu prekoračujemo prag prema onostranosti i pridružujemo se onomu izražaju hvale i radosti koju ništa zemaljsko u punini ne može izraziti. I budući da vjerujemo u svećeništvo koje je dovijeka, dok molimo za dušu našega pokojnoga brata, molimo da se pridruži zagovoru za nas, da Riječ blaženstava koja nam je naviještena postane živom u nama. A Domagojev osmijeh kojim nas je susretao neka ostane živa slika u nama, slika radosti koju iščekujemo do ponovnoga susreta u nebeskoj ljepoti, u zajedništvu nebeske Majke Marije i svetih, pred licem našega Gospodina i Kralja, našega brata i Otkupitelja.
 
Sprovodne obrede na groblju Miroševac predvodio je pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski koji je u svom govoru izražavajući sućut ožalošćenima, zahvalio za dar svećeništva vlč. Domagoja i za njegovo svjedočanstvo vjere u Uskrslog Gospodina pozvavši okupljene na molitvu za vlč. Domagoja i sve preminule svećenike te za nova duhovna zvanja kako bi se navještaj Isusove Radosne vijesti, kojoj je vlč. Domagoj služio, nastavio donoseći poruku spasenja i uskrsnuća te vječnosti u Božjoj blizini svakom čovjeku. 
 
Vlč. Domagoj Vuletić preminuo je na svetkovinu Rođenja sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja 2018. godine u 44. godini života i 17. godini svećeništva. Rođen je 16. ožujka 1975. godine u Zagrebu od oca Antuna i majke Gordane r. Vaš. Kršten je 26. ožujka u župi Sv. Križa u Zagrebu – Siget. Osnovnu školu polazio je u Vukovaru, a srednju u Zagrebu. Stupio je u bogoslovno sjemenište 1998. godine najprije u Eisenstadtu, a zatim 2000. godine u Zagrebu, gdje je i diplomirao teologiju 2001. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Red đakonata primio je 21. travnja 2001. godine u vlastitoj župi sv. Josipa u zagrebačkoj četvrti Trešnjevka po rukama pomoćnog zagrebačkog biskupa mons. Josipa Mrzljaka. Đakonsku službu vršio je u župi Sv. Terezije od Djeteta Isusa u Zagrebu te u župi Sv. Kvirina u Sisku. Za svećenika ga je zaredio 5. siječnja 2002. godine zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u župi Sv. Blaža u Zagrebu, a mladu misu je proslavio u vlastitoj župi Sv. Josipa 27. veljače.
 
Pastoralnu službu vršio je u nekoliko župa Zagrebačke nadbiskupije. Službu župnog vikara vršio je od 2002. do 2004. godine u župi Sv. Kvirina u Sisku te u župama Pohoda B. D. Marije u Sisku, Sv. Mihaela u Prelošćici, Sv. Nikole u Gušću i Sv. Roka u Kratečkom. Službu župnog vikara u župi Sv. Josipa u Zagrebu vršio je tijekom 2004. i 2005. godine. Nakon toga nastavlja svećenički rad i poslanje tijekom godine dana u redovničkom staležu u benediktinskom samostanu Sv. Kuzme i Damjana na brdu Ćokovcu kod Tkona na otoku Pašmanu. Po povratku u Zagreb vrši službu župnog vikara u župi Sv. Nikole Tavelića u Zagrebu – Kustošija od 2006. do 2009. godine. Službu upravitelja župe vrši najprije u župi Sv. Mihaela Arkanđela u Mihovljanu u Hrvatskom zagorju od 2009. do 2013. godine, a u to vrijeme bio je i član Prezbiterskog vijeća Zagrebačke nadbiskupije kao predstavnik Zlatarsko-belečkog dekanata. Upraviteljem župe Krista Kralja u zagrebačkoj četvrti Trnje imenovan je 25. kolovoza 2013. godine.
 

Fotogalerija
index1
index2
index3
index4
index5
index6
index7
index8

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Biskupije

Još iz rubrike: