Proslava svetkovine sv. Mihaela i 75 godina župe u Dubravi

Euharistijsko slavlje predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško u koncelebraciji s dvadesetak svećenika.

44396.jpg
Autor
ika.hr/Laudato/D.T.
Fotograf
IKA
Objavljeno:
 
30.09.2017 12:08

Uz ovogodišnju svetkovinu sv. Mihaela Arkanđela istoimena župa u zagrebačkoj Dubravi proslavila je 75 godina svoga postojanja. Naime, blaženi Alojzije Stepinac je 1. siječnja 1942. godine blagoslovio crkvu sv. Mihaela, čiju je gradnju osobno pomagao novčanim sredstvima, i predao župu na upravljanje kapucinima.

Euharistijsko slavlje predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško u koncelebraciji s dvadesetak svećenika među kojima su bili i provincijal Hrvatske kapucinske provincije fra Jure Šarčević, domaći župnik i dekan Remetskoga dekanata fra Branko Lipša, gvardijan fra Stjepan Bergovec, kao i više svećenika koji su nekada pastoralno djelovali u župi.
 
Nakon riječi dobrodošlice koju je izrekla predstavnica župe, te podsjetila što je prije 75 godina prilikom blagoslova crkve rekao bl. Alojzije Stepinac, uvodeći u slavlje biskup Šaško je rekao kako Bogu zahvaljujemo za sedamdeset i pet godina ove župe.

- Koliko je tu ugrađenih darova i života, susreta, osjećaja, doživljaja, trpljenja i utjehe. Donoseći vam ponajprije čestitke našega nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića, i ja čestitam to čudesno djelo prisutnosti i djelovanja župne obitelji, vođene darom molitve, žrtve i nesebičnosti franjevaca kapucina. Došli smo zahvaliti Bogu za njegove darove i za najveću prisutnost koja nadilazi i anđeosku slavu, a to je Isus Krist koji nam se daje kao pobjednik nad zlom i smrću – ustvrdio je mons. Šaško.
 
U prvom dijelu homilije biskup je govoreći o arkanđelima naglasio, kako nam o njima najviše govore imena, koja sva završavaju na 'el' što u Bibliji označuje Boga.

- Niti samo ime 'anđeo' nije odrednica naravi bića, već službe. Oni su poslanici, navjestitelji, nositelji Božje poruke čovjeku". U ovoj crkvi već sedamdeset i pet godina posebno odjekuje Mihaelovo ime: Tko je kao Bog. Ono može zvučati: kao pitanje, kao divljenje, kao tvrdnja i ispovijed sigurnosti i pouzdanja. Ime arkanđela Mihaela, spojeno s imenom Gabriela, koje znači Božja snaga ili Božji junak i imenom Rafaela koje kaže da je Bog izliječio. objavljuje nam se Božje gospodstvo nad svime stvorenim i konačna pobjeda nad zlom. Imena triju arkanđela sažimaju govor o Bogu kroz tri najvažnija događaja za svijet i čovjeka: Stvaranje, utjelovljenje Isusa Krista i otkupljenje čovjeka i svijeta. U njima je mali vjeronaučni sažetak - podsjetio je biskup Šaško.

U nastavku se posebno osvrnuo na Mihaela, te naglasio kako je on i njegovi anđeli ulaze u sukob kako bi ljude oslobodili od zla i od tužitelja, čije su optužbe trajna zaprjeka za dobro, a kojih se čovjek bez Božje pomoći ne može osloboditi.

- Iznad svih anđela jest poslanje njegova Sina Isusa koji je došao radi grješnika i bolesnika svake vrste, stavljajući se na stranu slabih, malenih, pogođenih trpljenjem tijela i duše. I svaki i svaka od nas kršćana, kada se pozivamo na svetoga Mihaela, preuzimamo dio njegova poslanja, želeći biti odraz Kristova ponašanja jer, niti jednomu kršćaninu nije dopušteno udaljiti se od životnih poteškoća; od drame koju živi čovjek na zemlji. Tako se pobožnost prema svetomu Mihaelu živi kao zauzetost vjernika tamo gdje nas je Bog pozvao biti, u crkvenome, obiteljskome i društvenome životu – rekao je.

Biskup je također naglasio kako borba svetoga Mihaela i njegovih anđela protiv zmaja priziva istinu da se i kršćani, noseći Božju prisutnost, njegovu istinu i ljubav, suprotstavljaju silama zla koje ponižavaju čovjeka i sprječavaju Božji plan.

- Stoga zauzetost svakoga kršćanina tiče se ponajprije njegove crkvene pripadnosti. Svatko, počevši od svoje župe, pozvan je na suradnju koja promiče zajedništvo ispunjeno kršćanskim sebedarjem i dobrom drugoga. U tom je kontekstu posebno je teško i zahtjevno suprotstavljati se onim zlima koja ranjavaju naše hrvatsko društveno biće, a koja imaju svoje korijene u sebičnosti i zatvorenosti u zemaljsko. Samo iz novoga srca, iz Božjega dara i ljudske čežnje za obraćenjem, može nastati obnovljeno društvo. Prije sedamdeset i pet godina naši su stari izabrali ovo mjesto za crkvu svetoga Mihaela i za kapucinski samostan. Tko je tada, u hladnoći i blatu s tek nekoliko kuća mogao predvidjeti događaje koji su uslijedili? Na to pitanje odgovor je u Mihaelu – Tko je kao Bog. Nadbiskup Stepinac je želio da tu na istoku Zagreba bude moćni zagovornik i pomoćnik, ali također da nas pita, da nas potiče na dobro, počevši od njegova imena. I već su nadolazeće ratne godine pokazale svu potrebu zagovora prvoga Arkanđela, jer ako se zaboravi da nema nikoga tko bi bio velik kao Bog, tada je ljudska zajednica u opasnosti nasilja i mržnje, klanjanja idolima i ljudskoj oholosti; tada se gasi ljubav i ljepota življenja, koja je ovdje uz svu muku i napor uz pjesmu i ljudsku toplinu otvarala nebo i ulijevala nadu –istaknuo je biskup.

Nadalje je rekao da okolnosti nastanka i razvoja ove župe potvrđuju ljepotu Mihaelova imena.
- Sjećajući se početaka i poteškoća, s pravom odgovaramo da je samo Bog po ljudima koji su mu vjerovali mogao ostvariti takvo djelo. Toliko je toga čemu se možemo samo diviti. Spomenimo se samo onih koji su ostavili tragove svoje svetosti, vidljive u duhovnoj povezanosti nadbiskupa Stepinca koji je danas blaženik i svetoga Leopolda Mandića. Dvojica kršćana koji su živjeli kao Božji služitelji, gledajući razornost ljudske umišljenosti. Na njih se nadovezuju skromni i jednostavni oci kapucini, koje je u svojoj duhovnoj oporuci kapucinskoj braći blaženi Alojzije neposredno prije svoje smrti pozvao da grade Kristovo čvrsto djelo, opus stabile, i da budu dobri i vjerni sluge. Ova župa i samostan tomu su govorljivi svjedoci – napomenuo je.

U ovoj prigodi je u ime cijele Nadbiskupije biskup Ivan Šašako kapucinima zahvalio za njihovu revnost i prokušanu odanost evanđeoskomu djelu.

- Neka se u njoj nađu svi čiji je život ovdje izgarao za Krista, vjernike i hrvatsku domovinu: svaki župnik, svećenik, redovnik i redovnica, svatko tko je poučavao, odgajao, bio službenik Božjega praštanja i ljubavi, pratitelj čovjeka u otajstvu radosti i ljudske ranjenosti. Desetljećima je ovdje vidljiva duhovna os koja spaja svetoga Leopolda i svetoga Lovru Brindiškoga, dajući nam ključ kršćanske mudrosti u prepoznavanju potrebe za Božjim milosrđem, u pomirenosti s Bogom i, s druge strane, u poniranju u Božji nauk. Ti su se uzori preslikavali i u djelovanje ove kapucinske zajednice. Slobodno smijemo reći da Zagrebačka Dubrava bez kapucina nema svoju dušu; ne bi poznavala svoje korijene i oslonce, svoj rast i širenje. I u svojim traženjima ovdje joj je otvoren put povratka u duhovni dom i provjeru novih koraka. Iz svega toga proizlazi ispovijed sigurnosti i pouzdanja da nas Bog, ako se njemu povjerimo, neće ostaviti i s onima koji su ponizna srca nastavlja činiti velika djela – istaknuo je propovjednik.

Na kraju homilije, u duhu sv. Mihaela istaknuo je, kako nas on susreće s pitanjem tko je Bog i tko je kao Bog – za mene.
 
 - Koje mu mjesto dajem svakoga dana, u meni povjerenomu zvanju, u obitelji, u poslu, u susretima? Gdje ga susrećem? Tko sam ja pred Božjim licem? Ima li u mome životu netko ili nešto što je zauzelo njegovo mjesto? Ili možda izbjegavam takva pitanja; a znamo da se s njima moramo susresti. Kao vjernici smo tu i stojimo zajedno u svojoj vjeri pred Bogom koji nam je objavio da želi da živimo u radosti Radosne vijesti. Mihael naš život donosi pred Boga koji uspostavlja pravednost ostajući milosrdni Otac; koji je snaga i jakost; smilovanje i lijek našim bolima i svjetlo našim lutanjima. Stoga danas učvrstimo vjeru u Božje anđele. Ako ih pokušamo zanemariti ili ih odmaknuti iz svojih života, time mičemo od sebe puninu života. Jer, anđeli nisu bića za zabavu, prepuštena dječjoj molitvi i mašti, nego istina o stvorenome redu i smislu, o pitanjima od kojih, doduše, nekada želimo pobjeći, ali s kojima nas život suočava i traži naš odgovor - rekao je na kraju homilije biskup Šaško.

Nakon popričesne molitve riječ zahvale svima koju su se utkali u 75 godina župe izrekao je župnik Lipša, a potom je u znak zahvalnosti biskupu uručena slika sv. Mihaela.

Okupljenima se obratio i provincijal fra Jure Šarčević koji je osvrćući se na poveznicu sv. Leopolda i bl. Alojzija s ovom župom, podsjetio da je u godini u kojoj je župa povjerena kapucinima, umro sv. Leopold.

- Prije nego je započeo proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim, tadašnji zagrebački nadbiskup Alojzije vidovito je proročki pozvao hrvatske kapucine da počnu širiti štovanje sv. Leopolda i dao je prevesti prvi službeni životopis sluge Božjega Leopolda koji je tada izdan u samo osam primjeraka na mesarskom papiru, od kojih je sačuvan samo jedan – rekao je.
 
I on je zahvalio svim župljanima i subraći kapucinima koji su djelovali i danas djeluju u ovoj župi, posebno se spominjući onih preminulih. Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao župni mješoviti zbor.

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Biskupije

Još iz rubrike: