Uvodne riječi uputio je dr. sc. Vlado Mikšić, supsidijar Svetišta i jedan od realizatora ove izložbe. Osvrnuo se na važnost hodočašća u životu jednog vjernika te istaknuo kako je prigodno da izložba koja pripovijeda priču o tegobama i blagoslovima hodočašća bude postavljena na mjestu gdje se neprestano slijevaju rijeke hodočasnika koji u crkvi pod dubovačkim brijegom vide duhovno utočište. Nadovezujući se na odnos duhovnog i svjetovnog, koji se neprestano isprepliću u životu pojedinca, Igor Čulig, kustos Gradskog muzeja Karlovac, naglasio je posebnost izloženih fotografija u tome što su pretežito horizontalno orijentirane, s jednim malim, ali značajnim izuzetkom - uspravnom čovjekovom pojavom koja kao da prkosi vodoravnosti te time uspostavlja ravnotežu cijelog prikaza. Fotografije su izrađene na neobično malim dimenzijama zato što se htjela istaknuti intimnost promatranja prizora.

Uslijedile su riječi samog autora izložbe, gospodina Damira Barešića, u kojima se prisjetio nekih upečatljivih trenutaka na hodočašću putovima svetog Jakova. Sve te trenutke zabilježio je svojim fotoaparatom, često ne znajući što je zapravo objektiv uhvatio. Na taj su način nastale zanimljive igre svjetla što je i razlog nazivanja fotografija svjetlopisima.

Mons. Antun Sente, ml., rektor Svetišta i glavna osoba Galerije Martin Borković, na samom kraju programa službeno je proglasio izložbu otvorenom. Glazbeni dio otvorenja sastojao se od točke sestara Svetic Radočaj, Monike i Petre, te vokalne poslastice djevojačke skupine Andrijane iz Splita. Hodočašća su iskustva u kojima Bog progovara čovjeku na vrlo direktan način. Trenuci samoće, povlačenja u sebe i preispitivanja vlastite nutrine dragocjene su kapljice utjehe kojima čovjek osjeća prisutnost Božje milosti i ljubavi. Ovakve izložbe divan su podsjetnik i poticaj za sve da se odvaže krenuti u pustolovinu otkrivanja samog sebe, hodeći putem svetog Jakova.