U đakovačkoj prvostolnici sv. Petra na Čistu srijedu misno slavlje i obred pepeljenja predvodio je pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić.

U svojoj homiliji biskup Ćurić govorio je o razvoju i dvostrukom smislu korizmenog vremena, pojasnivši kako se korizmeno vrijeme sa svojim sadržajima oblikovalo kroz povijest-

- I malo pomalo, sva se kršćanska zajednica u vremenu korizme solidarizirala s katekumenima, s kojima je posebno naglašena kršćanska ‘novost života’, i pokornicima, s kojima je istaknuto obraćenje, tj. zaokret i promjena života. Sva je zajednica htjela osjetiti kako je vrijedno i plodno u jednom posebnom razdoblju u godini, i to baš prije Uskrsa, obnavljati i produbljivati svoje iskustvo vjere, sve da bi nam svima, i mlađima i starijima, u vazmenim blagdanima iznova zasjala istina i snaga onih središnjih događaja našega spasenja: Kristove muke, smrti i uskrsnuća - kazao je mons. Ćurić.

Napomenuo je da vjernik može dublje razumijeti kršćanski smisao i sadržaj korizme ako na umu ima krštenje i pokoru. Naime, krsni vid korizme očituje u priprave nekrštenih na krštenje, kao i priprave cijele zajednice na slavlje spomena vlastitog krštenja, dok pokornički vid korizme obuhvaća veću spremnost za slušanje Božje riječi, za molitvu, post i dobra djela.

Potom je posvijestio kako Isus u nekoliko navrata ponavlja i ukazuje na Oca nebeskog, dajući jasno do znanja što je vrijedno u Božjim očima.

- Skrovitost o kojoj Isus govori nije neko skriveno, tajanstveno mjesto, neka zagonetna nepoznanica koju moramo ljubomorno čuvati i štiti od očiju javnosti, već je zapravo u pitanju nutrina našeg srca i iskrenost naše duše u kojima započinju naša djela. Skrovitost nije usamljenost, već duboka oslonjenost na Boga - rekao je biskup, dodavši kako nas skrovitost oslobađa labirinta sebičnosti, računice i koristoljublja.

Nakon homilije svi nazočni pristupili su obredu pepeljenja. Prije završnog blagoslova biskup je okupljenim vjernicima preporučio produbljen pristup pripravi na uskrsnu ispovijed te sudjelovanje u obredima Vazmenoga trodnevlja, osobito u slavlju Vazmenoga bdijenja, kao ‘srcu’ cijele liturgijske godine.