Na šest misnih slavlja tijekom dana okupilo se gotovo 4000 hodočasnika - iz Osijeka, Županje, Piškorevaca, Starih Jankovaca, požeškog i brodskog kraja te drugih mjesta Hrvatske.

Domaći župnik i upravitelj svetišta preč. Ivan Lenić istaknuo je kako im je želja bila da u ozračju svetkovine Svih svetih i Dušnoga dana, a u posljednjim tjednima liturgijske godine, kada su nam misli usmjerene u 'posljednje stvari', našega zemaljskoga postojanja, koje promišljamo u svjetlu kršćanske vjere, toga dana do krila nebeske Majke, Gospe Brze Pomoći, u otvorenosti riječi Božjoj i oslonjeni na kršćanske istine, koje ispovijedamo kada govorimo - 'Vjerujemo u uskrsnuće tijela i život vječni', baš vjerom i nadom koja izvire iz Kristova uskrsnuća snaže naš vlastiti duh u trezvenom suočavanju s vlastitom prolaznošću na zemlji, te smrću i prijelazom ususret Ocu, koji nas čeka i kojem nas Sin vodi, da naša sretna budućnost, puna nade, više nadahnjuje i oblikuje naš svagdanji život.

Svjestan da je u toj istoj vjeri trebamo tražiti majčinsku blizinu i potporu Blažene Djevice Marije za geslo ovoga hodočasničkog dana odabrao je upravo vapaj Nebeskoj majci - 'U raj nas uvedi, Djevice Marijo!'

Svečanu hodočasničku  predvodio je preč. Ivan Vidaković, župnik župe sv. Mihaela u Osijeku i začasni kanonik. Na početku mise preč. Vidaković s vjernicima je podijelio kako je posebno vezan za tu župu Gospe Brze Pomoći u kojoj je kršten, primio prvu pričest, a i proveo svoje prve svećeničke dane. U homiliji posvijestio je kako hrvatski narod posebno časti Mariju što pokazuju i to da u brojna Marijina svetišta u našoj domovini tijekom godine rado hodočaste mnogobrojni vjernici. Istaknuvši da u svetištu Gospe Brze Pomoći svakoga mjeseca hodočaste mnogobrojni vjernici ustvrdio je kako time pokazujemo koliko nam je Marija u životu potrebna.

Upozorivši da naša hodočašća ne smiju ostati vidljiva tek na izvanjski tradicionalan način, nego da ta tradicija mora naći odjeka u našem životu, među ostalim je rekao - 'Podižući oči prema liku Majke Božje, čineći zavjete, hodočasteći u njezina svetišta moramo si posvijestiti da smo ponajprije nasljedovatelji njezina vjere, izvršitelji Božje Riječi, ljudi jake praktične vjere. Dolazeći pred Mariju želimo doživjeti promjenu života, novo obraćenje. Pred Marijom smo pozvani vapiti u teškoćama našeg životnom, ponekad i zaplakati, vapiti za promjenom života, živjeti po Božjoj volji, onako kako je to Marija činila'.

I pobožnosti prije misa bile su u duhu hodočasničkog gesla. U tišini svetišta brojni su vjernici pristupili sakramentu pomirenja, te u molitvi, čineći svoje zavjete Gospi, ophodili njezinu župnu crkvu.