Spomen-slavlje u Aljmašu

U svetištu Gospe od Utočišta u Aljmašu 1. kolovoza slavljeno je večernje euharistijsko slavlje u povodu obilježavanja Dana sjećanja na progonstvo, povratak u Aljmaš, pogibiju redarstvenika u PP Dalj te Dan posvete župne i hodočasničke crkve Pohođenja BDM.

aljmas-spomen-slavlje.jpg
Autor
IKA/Laudato/K.P.
Fotograf
IKA
Objavljeno:
 
03.08.2018 10:35

- Dok se s posebnim pijetetom prisjećamo velikih aljmaških obljetnica, godina rata, razaranja, rušenja i ubijanja, želimo se u ovoj euharistiji – žrtvi hvale još snažnije prisjetiti kako je ono što je razoreno – ponovno sagrađeno, a oni koji su ubijeni – još uvijek žive. Zato kličemo s dragom nam Gospom: 'Velika nam djela učini Svesilni!' Ova prekrasna proštenišna crkva postaje znakom da je Gospodin čudesno bio na djelu. Dok se divimo ovom hramu sagrađenom na slavu Božju i Gospi u čast, još smo više pozvani zaviriti u hramove svoje nutrine u kojima prebiva po svome Duhu Svetom Onaj koji nas oživljuje i posvećuje - kazao je predslavitelj Robert Almaši, župni vikar u osječkoj konkatedralnoj župi sv. Petra i Pavla, apostola, uvodeći u euharistijsko slavlje.

Misu su suslavili domaći župnik Ante Markić, koji je dobrodošlicom pozdravio vjernike, Ante Mihaljević, vojni kapelan Vojne kapelanije Osijek – sv. Leopold B. Mandić, i Josip Kolesarić, župnik župe sv. Josipa u Dalju. U euharistijskom zajedništvu sudjelovali su vjernici iz Aljmaša, okolnih župa i Osijeka, domaće redovnice i gošće iz provincijalne kuće Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice u Osijeku te predsjednik Skupštine Osječko-baranjske županije Dragan Vulin, koji je, poslije mise, sudjelovao u molitvi i kod spomen-križa na obali Dunava skupa s obiteljima šestoro poginulih i sedmoro nestalih aljmaških žrtava u Domovinskom ratu, s hodočasnicima i predstavnicima MO Aljmaš.

- Slaveći četrnaestu obljetnicu posvete ove župne i hodočasničke crkve u Aljmašu pokušajmo se najprije usredotočiti na mjesto gdje se nalazimo. U novoizgrađenoj crkvi u ovoj aljmaškoj dolini mira. To je posvećen prostor, posvećen molitvama i otajstvima koja su ovdje više stoljeća slavljena. I dok slavimo obljetnicu posvete ove crkve, ne možemo zaboraviti ni onu koju je neprijatelj razorio. Ovo je mjesto posvećeno znojem i krvlju onih koji su se u njoj okupljali. Zato i mi moramo poput patrijarha Jakova uskliknuti: 'Zaista ovo je dom Božji, ovo su vrata nebeska!' I nas treba obuzeti isto strahopoštovanje prema prostoru koje je njega obuzelo prema mjestu gdje je u snu vidio ljestve koje spajaju nebo i zemlju i pritom čuo glas: 'Ja sam Gospodin, Bog tvog praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj ležiš dat ću tebi i tvome potomstvu' (Post 28, 13). I vi ste, dragi Aljmašani, ovdje slušali o Bogu Abrahama, Izaka i Jakova, u njega povjerovali i njemu se molili; i vi ovu zemlju doživljavate kao dar vama i vašem potomstvu; i vi ovdje osjećate blizinu neba, zato i mi moramo s Jakovom zaista prestrašeno uzviknuti: 'Kako je strašno ovo mjesto!' I doista je strašno ovo mjesto gdje se nalazimo! Jer prošlost je kroz više stoljeća za stanovnike dragoga nam Aljmaša bila i slavna i teška i krvava. Sjetimo se dolaska Gospe u ovu dolinu iz Luga, iz Baranje početkom 18. stoljeća kada su uslijed nemirnih događanja oci isusovci prešli preko Drave i došli ovamo u Aljmaš, a 1846. godine je izgorjela tek sagrađena crkva i Gospin lik. Poslije II. svjetskog rata tadašnje vlasti branile su i onemogućavale hodočašća Gospi Aljmaškoj. A ono što ste na svojoj koži itekako osjetili zajedno s vašim župnikom jest dan 1. kolovoza 1991. godine kada ste u suzama, muci, tjeskobi i bezizglednosti napustili vlastite domove i započeli svoj prognanički život. Crkva je opljačkana, obeščašćena i uoči Velike Gospe, 14. kolovoza 1993. godine razrušeno je Gospino svetište. Sjećate se vaših nadanja i vjere da ne može zlo i nepravda imati posljednju riječ! No, vjerujem, da se sjećate i radosti kada je točno prije 20 godina na današnji dan vraćen Gospin kip u njezin Aljmaš – Gospa prognanica je ponovno našla utočište i postala više nego ikada utočištem mnogih - podsjetio je u propovijedi Almaši te naglasio kako život naizgled završava smrću na križu, no već je na pomolu zora uskrsnuća, a to na vrhu aljmaškoga brda Kalvarija skladno, pobjedonosno pokazuje lik uskrsloga Gospodina.

- Povijest Aljmaša i Aljmašana nisu mogli imati tragični završetak nego u poratnim godinama obnavljajući svoje domove i gradeći ovaj predivan hram postaju znakom nade i bolje budućnosti. I zato, neka ova crkva ostane sveti hram Božji, vrata nebeskih milosti, utočište grešnika, utjeha žalosnih i bude opomena, napose onomu tko je na njezinu prethodnicu digao ruku te napao kuću Božju! ... Neka svetište Gospe od Utočišta bude na spasenje svima koji ga budu posjećivali, koji u njemu budu u molitvi susretali Gospodina – jer ovdje dočekuje svoju djeca Ona koja je stoljećima naše utočište, utjeha, pomoć i obrana - zaključio je propovjednik.

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Biskupije

Još iz rubrike: