Jedan od ponajboljih vokala na ovim prostorima, Ivana Husar Mlinac, anđeoskog glasa i anđeoskog srca, u razgovoru za web stranicu Pastorala mladih Zagrebačke nadbiskupije govorila je o Božiću u njenoj obitelji jer to je, kako kaže, „jedan od najradosnijih i najljepših dana u godini“. Također, govorila je i o tome kako je bila poput izgubljene pa nađene ovce, kako je lutala dok nije mir pronašla u Gospodinu, jer „vjeru treba svjedočiti".

Ivana, kako su protekle pripreme za Božić u kući obitelji Husar Mlinac?

Odgovorit ću na ovo pitanje u svom, pjevačkom stilu koristeći dobro nam poznate hrvatske adventske pjesme Visom leteć: „Grijehe svoje oplačimo, dušu lijepo očistimo“. U adventu odlazim na zornice koliko god mogu, s obzirom da su mi sinovi još uvijek mali. Pripremamo se prvenstveno na duhovnoj razini, pripremajući naša srca za dolazak mladog Kralja, a zatim s Badnjakom kitimo i kuću. Nisam jedna od onih koja s prvim okićenim izlozima trgovina „vadi“ kuglice, lampice i ostale ukrase iz kutija. Tek na sam Badnjak kitimo svi zajedno bor koji nam onda krasi kuću sve dokle i liturgijski traje božićno vrijeme. Naravno, kolače pečem ranije i na našem blagdanskom stolu uvijek su moji domaći kolači.

Kako izgleda tipičan Božić u tvojoj obitelji?

Još od malena pamtim božićni doručak koji se pretvorio u tradiciju. Sjećam se da tata nije tolerirao „preskakanje“ doručka u 8 sati ujutro zbog kasne polnoćke. Marija i ja bismo morale doručkovati zajedno s obitelji ma kako kasno stigle kući. Tako je i danas. Iako tata više nije na ovom svijetu, sada se u proširenom izdanju skupljamo svi u kući mojih roditelja na doručak. Ja sa svojom obitelji i Marija sa svojom. Popodne idemo kod svekrve na ručak pa tako obiđemo obje obitelji. Božić se kod nas slavi u punom smislu te riječi, mi zaista slavimo Gospodina i Božić je dan kojeg se uvijek prisjećamo s posebnom radošću i toplinom oko srca.

Ivana, tko nosi poklone tvojim sinovima?

Našu djecu dariva sv. Nikola, a potom dobiju i male poklone pod borom od malog Isusa. Moram reći da svoje sinove od samih početaka odgajam u vjerničkom duhu. Imaju biblijska imena koja su meni i suprugu znakovita i trudimo se voditi ih pravim putem, što nije uvijek lako, primjerice upale tv, a na svakom programu – djed božićnjak, što ih malo zbuni. Ali kako im od početka umjesto bajki prije spavanja čitamo Bibliju za djecu i zajedno molimo, sada već sami traže da im govorimo o Božiću i uzbuđeno iščekaju taj dan. Dajemo sve od sebe da na Božić ne gledaju kao na neki iskomercijalizirani običaj.

„Izgubljeno pa nađeno, polomljeno pa sastavljeno... Jednom je Riječ utažila žeđ... Gospodine hvala, sva Tvoja slava je u mojim pjesmama i ja krećem iznova. Na trnovitoj stazi, znam netko me pazi. To si Ti – najveći!“... Stihovi su to tvoje prekrasne pjesme „Gospodine hvala“. Reci nam nešto više o njoj.

Sama pjesma je nastala na jednoj duhovnoj obnovi prije dvije godine kada mi se melodija spontano pojavila u glavi. Kasnije sam doradila tekst i otpjevala je na festivalu duhovne glazbe u Vukovaru, na Bonofestu. Jedna od meni dražih pjesama odražava i moj životni put. Naime, iako sam odgojena u vjerničkoj obitelji s osjećajem za prave, istinske vrijednosti koje ne blijede u ovom svijetu s  pretjerano naglašenim osjećajem za materijalno i prolazno, negdje u mladenačkim danima počela sam gubiti „kompletnost“. Živjela sam, kako to danas volim reći, pravim MTV životom. Bilo je to vrijeme uspona karijere u grupi Divas, imali smo mnogo nastupa, turneja, putovanja... No, u meni je nastajala sve veća praznina koja se nije popunjavala. Stalno sam mislila kako mi nedostaje još jedna pjesma, još jedan album, još jedan koncert da bi „to bilo to“, ali čak i kad bi sve to prošlo praznina je i dalje ostajala...

Kako si ipak popunila tu prazninu?

Nakon lutanja i traženja preko istočnjačkih religija i joge do meditacija, prije 12 godina „otkrila“ sam Boga i preobratila se. Sve je počelo preko sestre Marije koja je to iskusila prije mene i ta je promjena na njoj bila očita. S jedne strane nešto mi je smetalo u toj njenoj silnoj radosti koju je doživljavala, a s druge strane, imala sam potrebu i sama osjetiti isto iskrenu sreću. Radost doživljenog susreta s Gospodinom učinila me kompletnom osobom, što kasnije opisujem i u svojoj pjesmi Gospodine hvala. U početku sam išla gotovo svaki dan na svetu misu, a i danas volim otići i preko tjedna kad god stignem. Naravno, nedjeljom ide čitava obitelj na misu. Sjećam se kako su me nakon obraćenja prijatelji i znanci pitali što se to sa mnom dogodilo i kada sam postala tako „dosadna“! Kasnije su vidjeli da sam pronašla dio sebe koji sam oduvijek tražila.

Ivana, vjeru svjedočiš i kroz svoju profesiju – pjevanjem. Kako komentiraš našu scenu duhovne glazbe?

Sestra Marija i ja smo već godinama uključene u program festivala Bonofest. Volim pjevati crkvene pjesme, a najdraža mi je Klanjam ti se smjerno velikog Tome Akvinskog. Toliko volim tu pjesmu da sam i svome mlađem sinu dala ime po Sv. Tomi! Zaista gajim veliku ljubav prema duhovnome i do sada sam već snimila nekoliko „klasika“, dosta božićne glazbe te nekoliko modernijih naslova poput Rijeke žive vode. O našoj duhovnoj glazbi samo riječi pohvale i podrške. Možemo se pohvaliti uistinu sjajnim sastavima iznimno bogatih vokalnih sposobnosti. Nekada su crkvenu glazbu skladali najbolji kraljevski glazbenici poput Mozarta i Bacha i tako treba biti i danas. Bogu uvijek trebamo dati najbolje od sebe i stoga potičem sve zborove mladih i sastave duhovne glazbe da uvijek daju svoj maksimum jer svojom pjesmom dvostruko mole i daju hvalu našem Gospodinu.

Izvor: Pastoral mladih