O orguljama zagrebačke katedrale (Edmund Andler-Borić)

Zagrebačka katedrala smatra se najvećim i najvažnijim sakralnim objektom u Hrvatskoj. Gradnjom pripada monumentalnim gotičkim katedralama i o Zagrebu govori kao o snažnom srednjovjekovnom središtu. Osnivanje biskupije u Zagrebu 1093./1094. zasigurno je iniciralo gradnju stolne crkve. Mnogi arheološki nalazi svjedoče da je na ovom mjestu već postojala starija crkva. Katedrala kakvu mi poznajemo građena je u nekoliko etapa, uz prekide od 13. do početka 16.st. kada sudovršeni svodovi lađe. Ono što zasigurno znamo da je godine 1217. bila završena i posvećena. No, uskoro je teško stradala za provale Tatara 1242. god., ali ju je vrlo brzo biskup Timotej nastavio temeljito obnavljati u gotičkom stilu. Južni masivni zvonik dobiva 1633.-1641. godine za vrijeme iznimno aktivnog biskupa Franje Hasanovića Ergeljskog. Graditelj iz tog perioda bio je Švicarac Ivan Albertal. On je sudjelovao ponovo i u obnovi katedrale nakon velikog požara 1645. godine. Tijekom 17. st., a poglavito u 18. st. unutrašnjost katedrale ispunjavana je baroknim inventarom, oltarima (osamnaest), propovjedaonicama, nadgrobnim pločama. Najteži udarac katedrala doživljava 1880. godine u velikom potresu. Nakon potresa u kom je i grad Zagreb teško nastradao provodi se temeljita obnova katedrale u neogotičkom slogu od 1880.-1906. god. Nacrte je priredio bečki graditelj F. Schmidt, a gradnju je vodio Hermann Bolle. Bolle je izvodio i radove na restauraciji te je djelomično izmijenio Schmidtove projekte. Upravo u ovoj restauraciji pod vodstvom Hermanna Bollea katedrala dobiva svoj današnji prepoznatljivi izgled s dva vitka, visoka tornja, visokim krovištem, novim stupovima, novim oltarima, dok su oni barokni većinom uklonjeni. Uz mnoge hrvatske velikane koji ovdje dobivaju grobnicu najistaknutiji su Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, te Ivan Antun Zrinski, Eugen Kvaternik i zasigurno najistaknutija osoba bl. Alojzije Stepinac po kom se često i katedrala zove Stepinčeva katedrala. Danas Zagrebu vizualni identitet daje upravo ova Bolleova katedrala.

Ona zauzima središnje mjesto duhovnog života svih Hrvata.

Današnje orgulje u katedrali nisu prvi takav instrument. Povijest orgulja katedrale je daleka i bogata. Prve vijesti o orguljama nalazimo već u 15. i 16. st. Nabavio ih je biskup Osvald, a već u 16. st. popravljao ih je A. Flauenstein. Katedralni orguljaš G. Štrukl podrijetlom iz Štajerske gradi godine 1647. novi instrument s trinaest registara. Već negdje oko 1690. godine ljubljanski orguljar I. Faller pregrađuje i povećava orgulje u kojima se očituje utjecaj južnonjemačke i talijanske orguljarske tradicije. Nakon toga dugo ne znamo ništa pouzdano što se zbiva s orguljama u katedrali sve do 1834 .godine. Te godine u katedralu stiže novi do tad najveći instrument u Hrvatskoj, mađarskog graditelja F. Fochta. No, zbog pogrešaka u konstrukciji ubrzo su prodane crkvi u Pregradi. Bile su to tromanualne orgulje s četrdesetak registara. I danas se još nalaze u Pregradi u prilično slabom stanju. Godine 1852. Kaptol naručuje orgulje kod ugledne njemačke tvrtke Walcker iz Ludwigsburga s četiri manuala, pedalom i pedeset registara. Postavljene su već 1855. Ono što je iznimno važno je da tvrtka Walcker u to vrijeme biva poznata u cijelom svijetu te iznimno cijenjena, a njene velike orgulje su tad stajale već u crkvama u Hamburgu, Ulmu, Bostonu i one najveće u Rigi. Ove zagrebačke orgulje ubrajaju se među pet najvrjednijih ostvarenja spomenute tvrtke. Nakon potresa 1880. godine i one su teško stradale, te su u razdoblju koje je dolazilo bile izložene učestalim intervencijama kojekakvih orguljaških majstora. Sve do 1912. godine kad sve te prilično loše intervencije uklanja tvrtka Walcker koja ih je i gradila, te ih i modernizira. Posljednji veći restauratorski zahvat na njima bio je 1978. godine.

Orgulje zagrebačke katedrale pripadaju u red koncertnih orgulja romantičnih zvukovnih osobina s preko 6000 svirala, te sedamdeset osam registara i četiri manuala. Instrument je to na kom je moguće izvoditi doslovno svu orguljašku literaturu od stare glazbe pa sve do najsuvremenijih skladbi. Kako za solističke koncerte sjajan je i za komorno muziciranje. Smatraju se vrhunskim dostignućem orguljarskog umijeća i danas su jedne od najvećih u Europi i svijetu a ujedno se svrstavaju među deset najljepših i najkvalitetnijih orgulja u svijetu. Svirale su smještene u monumentalnom neogotičkom kućištu koje se izvrsno uklopilo u prostor katedrale. Tko je bio graditelj kućišta ostala je nepoznanica. Spomenik su kulture nulte kategorije, registrirane pri Ministarstvu kulture RH kao zaštićeno kulturno dobro.