Koncert Collegiuma pro musica sacra treći je u nizu kojim ovaj zagrebački glazbeni ansambl obilježava 50. obljetnicu proglašenja sv. Benedikta zaštitnikom Europe. S glazbeno-duhovnog gledišta neizmjeran je doprinos benediktinskih redovnika 19. i 20. stoljeća na području proučavanja stare glazbe zbog njihovog predvođenja obnove prvog, izvornog kršćanskog–gregorijanskog pjevanja.

Prvi koncert niza, korizmeni, humanitarnog karaktera „Pomoć bližnjemu“ pod nazivom Hod prema Uskrsu s gregorijanskim pjevanjem i renesansnom polifonijom Giovannia Pierluiggia da Palestrine održan je 8. ožujka 2014. u crkvi Svetog Benedikta opata u Mičevcu (Župa Sv. Marka Jakuševec – Zagreb). Drugi, blagdanski, održan je 10. srpnja ove godine u istoj crkvi prigodom „Dana Sv. Benedikta“, kao dio svečane akademije, a sljedeći dan Collegium je pjevao gregorijanske promjenjive i nepromjenjive dijelove misnog slavlja blagdana Sv. Benedikta.

Collegium pro musica sacra nedavno je ušao u peto desetljeće kontinuiranog djelovanja. Rukovodeći se prije svega težnjom da i nadalje ustraje u predanom bavljenju specifičnim i još uvijek nedovoljno istraženim zasadama glazbenog apostolata, ansambl se usredotočio na sustavno njegovanje gregorijanskog pjevanja i glazbe koja iz njega neposredno proizlazi. Otkrivanjem gregorijanskog pjevanja kao temeljne okosnice europskog glazbenog identiteta dublje se spoznaju korijeni hrvatske glazbe kao sastavnog dijela europske glazbene kulture. Izvođenjem glazbenih primjera iz raznih srednjoeuropskih rukopisa s posebnim naglaskom na one koji potječu iz hrvatskih krajeva želimo širu javnost senzibilizirati za ljepotu i osebujnost gregorijanskog korala, nadasve zahvalni dragom Bogu što smo osviješteni baštinici i zauzeti promicatelji kršćanske uljudbe i kulture.  

Gregorijansko pjevanje se oblikovalo od samih početaka kršćanstva u krilu kršćanske liturgije, o kojoj je ovisilo i u kojoj se razvijalo. Nazvano je i svetim pjevanjem, osobito zbog isključivo svetopisamskih tekstova koji su se pjevali. Nakon pape Grgura Velikog (540.–604.) i njegove reforme prozvano je gregorijanskim pjevanjem. Duh, način, svrhovitost i stil liturgijskog pjevanja prenošeni su u prvom tisućljeću usmenom predajom od prvih kršćana. Tako u sačuvanoj gregorijanskoj baštini ima vjerojatno i napjeva iz prvih kršćanskih vremena, uz pokoji alleluia iz židovskoga sinagogalnog pjevanja. Zbog toga se kaže da se gregorijansko pjevanje rodilo s kršćanstvom, vlastito je kršćanskomu pjevanju i izvorna je liturgijska glazba Crkve, koja ga je na Drugom vatikanskom saboru, u konstituciji Sacrosanctum Concilium, proglasila  službenim pjevanjem rimske liturgije.

Prepoznatljivost gregorijanske melodije oblikovana je kroz mnoga stoljeća. Glavne su joj karakteristike: jednoglasno pjevanje; dijatonsko pjevanje (koje označuje tonsku građu utemeljenu na dijatonskim ljestvicama, bez kromatike); pjevanje slobodnoga ritma koji se odvija po zakonu govorene riječi, što melodiji daje prirodnost, spontanost, svečanost i smirenost; te modalno pjevanje, tj. temelj gregorijanskog tonskog sustava su starocrkvene ljestvice ili modusi. Vrlo bitna kvaliteta gregorijanskoga pjevanja, koju treba često naglašavati, jest da je ono prvenstveno pjevana molitva Katoličke Crkve, nadahnuta na vjeri koju nam prenosi Sveto pismo i doživljena u liturgiji Katoličke Crkve.

No, glazbeno–liturgijska misao se kasnije razvijala u polifonom i homofonom višeglasju, često s  čvrstim temeljima, kako se vjeruje, Duhom Svetim nadahnutim melodijama gregorijanskoga pjevanja. Stoga će i ovaj put Collegium izvesti poznate marijanske antifone u izvornom gregorijanskom ruhu te u glazbenom obliku moteta za koji su skladatelji koristili gregorijanske početke, incipite, ili su se pak udaljili od gregorijanskih uzora koristeći sasvim nov glazbeni materijal (M. Haydn – Salve Regina, G. Aichinger – Regina caeli).

Izvođači su: Schola cantorum CPMS-a - Renata Mihelčić, Jelica Bojić, Kristina Kramarić, Jelena Kučak, Maja Jušić, Snježana Marohnić, Monika Prša, Tihomir Prša, Josip Čajko, Mario Šprljan, Nikola Jambrošić, Pero Prosenica, Tomica Jakić.

Voditelj gregorijanskog pjevanja Tihomir Prša, a umjetnička voditeljica s. Cecilija Pleša.

Polifoni glazbeni slog podrazumijeva višeglasno pjevanje u kojem su svi glasovi slobodni, jednako važni te imitiraju jedan drugoga, dok u homofonom glazbenom slogu jedan glas dominira nad svim ostalim glasovima, a vrlo se lako prepoznaje po jasnoći teksta, jer svi glasovi u isti čas pjevaju iste riječi.

Uranjajući u otajstvo utjelovljene Riječi, poslušajmo kakav oblik  joj daje glazba koja teži uprisutniti „onostrano“.

Program i plakat preuzmite ovdje.