Potekao je iz obitelji talijanskih graditelja gudačkih glazbala i postao najslavniji član obitelji. Učio je zanat u radionici svojega oca, vrsnoga majstora, Giuseppea Gianbattista Guarnerija, a poslije i kod Antonija Stradivarija, dakle u dvjema najboljim radionicama gudačkih glazbala svih vremena.

Kad je izučio zanat, otvorio je vlastitu radionicu i u izrađena glazbala stavljao etiketu Joseph Guarnerius s grčkim križem te inicijalima IHS (I-HA-ES), što je monogram Isusova imena prema trima početnim slovima na grčkom, pa su ga zbog toga nazvali "del Gesù".

Suvremenici tvrde da je Guarneri vodio nesređen život, te da je čak nekoliko godina bio utamničen, čime se opravdava velik raskorak u gradnji glazbala.

Dok violine znamenitog Antonija Stradivarija imaju tamniji i prigušeniji zvuk, Guarnerijeve se odlikuju svjetlijim i snažnijim tonom, što se tumači željom graditelja da omogući uličnim sviračima veći zvučni domet. Njegove su violine dugo vremena bile zanemarivane i gotovo nezapažene, dok slavni virtuoz Niccoló Paganini nije na koncertu zasvirao na Guarnerijevoj violini. Otada zanimanje za njegova glazbala raste, a neki drže da Guarnerijeva glazbala nadmašuju  Stradivarijeva.

Giuseppe Guarneri ostavio je iza sebe više od 150 violina, od kojih su mnoge posjedovali znameniti violinisti, a među njima i naš Zlatko Baloković. Svoju skupocjenu violinu The King oporučno je ostavio na čuvanje Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti.