Sin Giusepea Gianbattiste Guarnerija, također vrsnog majstora u izradi gudačkih glazbala, učio je zanat u radionici svoga oca, a kasnije i kod Antonija Stradivarija, dakle u dvjema najboljim radionicama gudačkih glazbala svih vremena.

Početkom trećeg desetljeća 18. stoljeća otvorio je vlastitu radionicu i u izrađena glazbala stavljao etiketu Joseph Guarnerius s grčkim križem te inicijalima IHS (I-HA-ES), što znači monogram Isusova imena prema trima početnim slovima u grčkom, pa su ga zbog toga nazvali "del Gesù" (Isusovac).

Njegovi suvremenici tvrde da je provodio nesređen život, te da je čak nekoliko godina bio utamničen, čime se opravdava veliki raskorak u gradnji glazbala.

Dok violine znamenitog Antonija Stradivarija imaju tamniji i prigušeniji zvuk, Guarnijerijeve violine odlikuju se svjetlijim i snažnijim tonom, što se tumači željom graditelja da omogući uličnim sviraćima veći zvučno domet. Njegove su violine dugo vremena bile zanemarivane i gotovo nezapažene, dok nije slavni virtuoz Niccoló Paganini na jednome koncertu zasvirao na Guarnerijevoj violini. Otada zanimanje za njegova glazbala raste, a neki drže da su Guarnerijeva glazbala ne samo u dometu Stradivarijevih, nego ih čak premašuju.