Nalog žalbenog vijeća Haškoga suda, kojim je u petak tužiteljstvo pozvano da razradi svoje teze mogućoj krivnji generala Ante Gotovine i Mladena Markača po alternativnim oblicima odgovornosti, pokazuje da to vijeće ne vjeruje u teoriju udruženog zločinačkog pothvata te pokušava doći do drugog načina utvrđivanja kaznene odgovornosti, ocijenila je u razgovoru za Hinu odvjetnica Jadranka Sloković.

Radi se o neuobičajenom manevru koji pokazuje da je prvostupanjska presuda neodrživa, dodaje zagrebačka odvjetnica.

Žalbeno je vijeće, smatrajući da dodatne informacije o mogućnosti proglašenja njihove krivnje po alternativnim oblicima odgovornosti mogu pomoći u pravednoj odluci o njihovim žalbama, jučer tužiteljstvu dalo rok do 10. kolovoza za podnesak kojim će objasniti vjeruje li da dvojica generala mogu biti odgovorna po zapovjednoj odgovornosti ili kao pomagači u slučaju da se utvrdi da nisu krivi za nezakonito granatiranje ili da nisu članovi udruženog zločinačkog pothvata. Podnesak bi se trebao baviti time ispunajva li bilo koji od preostalih zaključaka prvostupanjskog vijeća pravne kriterije tih alternativnih oblika odgovornosti, navodi se u nalogu žalbenog vijeća objavljenom jučer poslijepodne.

Kao osnovni problem u mogućnosti proglašenja alternativnog oblika odgovornosti dvojice generala po zapovjednoj odgovornosti Sloković izdvaja to što elementi zapovjedne odgovornosti nisu utvrđivani tijekom suđenja.

Naime, dvojica hrvatskih generala bila su optužena alternativno i kao sudionici udruženog zločinačkog pothvata i individualno kao naredbodavci zločina i po zapovjednoj odgovornosti. No tijekom suđenja, a i u presudi, koncentriralo se samo na udruženi zločinački pothvat te se nisu utvrđivali elementi zapovjedne odgovornosti, odnosno jesu li dvojica generala, primjerice, znala da će njima podređene osobe počiniti kaznena djela te jesu li imali efektivnu kontrolu nad snagama koje su počinile ta djela.

Upitana što bi utvrđivanje alternativne odgovornosti dvojice generala značilo za visinu njihovih kazni, Sloković odgovara kako bi i zapovjedna odgovornost i status pomagača značili bitno manju kaznu jer osoba proglašena krivom po zapovjednoj odgovornosti nije neposredni izvršitelj zločina, a utvrđivanje odgovornosti kao pomagača također predstavlja podrednu ulogu.

Izvor: HINA/HRT