Uskršnja poruka apostolskog nuncija u RH mons. Alessandra D'Errica:

Srdačno pozdravljam vas u našoj lijepoj Hrvatskoj, ali želim proširiti bratski pozdrav i na one koji žive izvan Hrvatske, a na poseban način pozdravljam Hrvate iz Bosne i Hercegovine i Crne Gore, gdje sam imao čast služiti Svetomu Ocu i Crkvi nekoliko godina.

Želim svima vama sretan i sveti Uskrs. Uskrs koji donosi svjetlo, nadu i radost koja dolazi od Uskrsloga Gospodina. Vjerujem da nam je to potrebno  danas, više nego ikada  zbog izazova s kojima smo suočeni.

Dvije misli prate me ovih svetih dana u kojima slavimo najznačajnija Otajstva liturgijske  godine. Želim ih podijeliti s vama na najjednostavniji način.
 
 Čitajući i proučavajući evanđeoske izvještaje koji govore o Uskrslome Isusu, bijah  dirnut  Ivanovim Evanđeljem koje kaže:  „Učenici se radovahu vidjevši Gospodina“ (Iv. 20, 20).
 
U čemu se sastoji  ta radost učenika? Kako se i mi danas možemo radovati Uskrslome Isusu? Kako nas ta radost može pratiti uvijek, čak i u tužnim trenucima života? Poznato je kako se upravo ovi stavovi često nalaze  u nauku svetoga oca Franje, kojeg vole svi zbog osjećaja smirenosti i radosti što ih prenosi kao i osmijeha mira koji uvijek prati njegove dane.
 
Pa, papa Franjo nudi mnogo zanimljivosti o tim pitanjima, osobito u svojoj nedavnoj apostolskoj pobudnici ''Evangelii Gaudium'', kao i svakodnevnim meditacijama u Santa Marti.

Što kaže papa Franjo? Prije svega kaže kako ne smijemo miješati radost Evanđelja s ''prolaznim radostima'' što ih nudi suvremeni svijet. Blagodati života,  svjetovni užici i potrošački mentalitet nude samo  “površne i privremene radosti”  i često završavaju ostavljajući nas nesretnima i tužnima.
 
Evanđeoska radost nešto je sasvim drugo, dolazi s više razine:  ona dolazi iz saznanja da nas Nebeski Otac voli takve kakvi jesmo, s našim kvalitetama i našim ograničenjima. Ta ljubav i nježnost Božja očituju se u Isusu, u Njegovu životu, u Njegovoj ljubavi za nas, u Njegovom Uskrsnuću. Središnja Isusova poruka jest: da je Bog  uvijek blizu nas i prati nas u svakom trenutku našega života. Traži nas kao pastir izgubljene ovce, kao Otac koji čeka naš povratak, kao u prispodobi o izgubljenom sinu (Lk, 15).
 
Tu istinsku i trajnu radost učenici su ispravno razumjeli. Uskrsnuće je Božji pečat Radosne vijesti Božje nježnosti i milosti, koju je Isus propovijedao. Nije postojalo iskušenje, ma kako bolno bilo, koje bi oduzelo i potamnilo radost prvim kršćanima. Zbog toga su prije više od dvije tisuće godina, kao i mnogi tijekom stoljeća prihvaćali mučeništvo s radošću, poput ''svadbe''. Čak i u kušnjama i nevoljama osjećali su da je Bog s njima i da ih još više voli, pozivajući ih da budu bliži Isusu na križu,  te  da – pomoću križa -  sudjeluju u Isusovu uskrsnuću i slavi.
 
Stoga Sveti Otac često ponavlja kako nema smisla da  kršćani  budu tužni i melankolični  kao da su trajno ''na nekom pogrebu''. Ukočeni i formalisti koji se uvijek  zbog nečega žale. Papa Franjo, isto tako, često ukazuje na put povratka radosti u vjeri:  treba se vratiti Isusu koji je za nas umro i uskrsnuo, preoblikovati svoj život prema Njemu - stijeni, koji nam šalje Duha Svetoga kako bismo Ga  s radošću slijedili prema Njegovim prijedlozima na Njegovom putu.

Još jedan detalj čini mi se važnim u porukama  koje upućuje Sveti Otac o radosti. Jasno je da kao kršćani Isusa trebamo staviti u  samo središte našega života i promatrati Ga kao trajni uzor našeg puta. Pa, Isus nije samo prorok koji je živio smireno u miru i radosti što proizlazi iz vršenja volje Nebeskog Oca. On je Učitelj koji ne  može zadržati radost za sebe, već je želi priopćivati: “ To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna” Iv. 15,11).
 
Ove Isusove riječi moraju nas poticati da hodamo s Njime po putovima života. Ne smijemo čuvati radost samo za nas. Isto tako ne možemo se zadovoljiti da je priopćavamo samo dragima i najbližima. S Isusom smo dužni prenositi je svima bez razlike. To je dinamizam zrele vjere. Sveti Otac – jednom drugom konkretnom slikom kao što običava činiti u svojim meditacijama u Kući sv. Marte -  kaže da ne smijemo “začepiti radost”.  Radost se ne smije zaustaviti samo u nama, ili samo u nekoj skupini. Ona se mora kretati i širiti. To je dar koji se mora micati. To je krepost velikih, koji se znaju uzdignuti  iznad  vlastitih interesa, iznad vlastite gorčine, malenkosti i ljudske nemoći. Uvijek znaju proširiti pogled na obzorja Boga i braće, posebno na one najbjednije i udaljene kojima je potrebna solidarnost i utjeha.
 
S druge strane to je i duboki smisao posljednjih Isusovih riječi prije povratka u nebo: “Pođite i naviještajte Radosnu vijest svim narodima” (Mt, 28, 19). Te riječi moraju duboko odzvanjati u nama, posebice danas kada slavimo s radošću Uskrslog Krista, tražeći prikladne putove za novu evangelizaciju.

U tom duhu ponovno izražavam svoju uskrsnu čestitku svima i svakome osobno.  Molim se za vas i s vama kako bi uskrsni blagdani donijeli mir, obnovljenu nadu i mnogo radosti. Svima, posebno onima koji - iako se ne osjećaju kršćanima ili ne pripadaju nijednoj vjerskoj tradiciji - traže istinu, svjetlo i smisao života.
 
Sretan Uskrs!