Svetkovina Uznesenja blažene Djevice Marije na nebo u srijedu, 15. kolovoza, svečano je proslavljena u Gospinom svetištu u Gori kraj Petrinje misnim slavljem koje je predvodio sisački biskup Vlado Košić uz koncelebraciju svećenika Petrinjskog i Glinskog dekanata.

Na početku misnog slavlja brojne okupljene hodočasnike iz svih krajeva Sisačke biskupije pozdravio je domaći župnik vlč. Paško Glasnović koji je izrazio svoju radost i zadovoljstvo što se broj hodočasnika i štovatelja Gospe Gorske iz godine u godinu povećava, ističući posebno 800 onih koji su pješice iz svojih župa pristigli u Gore.

Obraćajući se okupljenim vjernicima biskup Košić je u prigodnoj homiliji izrazio prije svega svoje žaljenje što na blagdan Velike Gospe nije mogao proglasiti župnu crkvu Uznesenja BDM ovdje u Gori marijanskim svetištem Sisačke biskupije kako je želio i najavio prošle godine na ovaj isti blagdan.

„Nažalost i danas moram to ponoviti, mogu reći da sam želio da danas proglasim ovu župnu crkvu svetištem, ali crkva se još ne nazire, još nije podignuta a kamoli dovršena, ne može se koristiti za bogoslužje ni prigodno. Još joj puno nedostaje, no ipak – usprkos teškim vremenima i, nažalost nemarnim i Crkvi nenaklonim ljudima – ona se gradi ljubavlju dobrih ljudi, našim molitvama i zalaganjem Biskupije, župe, vjernika, graditelja!“

Govoreći o Mariji, biskup je istaknuo kako je Marija sva služila Gospodinu i njezin primjer i njezin zagovor vjernicima je uvijek značio i znači velik poticaj za njihovu vlastitu vjeru.

„Per Mariam ad Jesum – po Mariji k Isusu, staro je katoličko načelo. Ona nas upućuje ne na sebe, nego na Krista Gospodina, kojeg je po Duhu Svetom začela, u betlehemskoj štali rodila, s kojim je bježala u Egipat pred kraljem Herodom, kojeg je odgajala u rodnom Nazaretu, s kojim je hodočastila u Jeruzalem, kojeg je gledala osuđena na smrt i pratila na Kalvariju gdje je bio raspet, kojeg je blažena susrela nakon što je uskrsnuo! Marija je sva bila za Isusa. I zato je ona – Velika Gospa. Nije to tajna, premda nam se čini paradoks: Marija je velika upravo zato jer je mala! Ona nije sebe stavljala u prvi plan, nije željela svoju slavu, nije se brinula oko svoga vlastitog dobra. Ne! Ona se sva posvetila brizi za svoga božanskog Sina, ona mu je služila, ona ga je slušala, ona je s njime proživljavala i progonstvo, i osudu i smrt! Ona se s njime radovala u Uskrsnuću!“ 

Biskup se osvrnuo i na Mariju pjesmu „Magnificat“ u kojoj ona daje hvalu Bogu jer se osjeća nedostojna tolikih milosti i dobročinstava koja joj je kao neznatnoj službenici svojoj, kako sama sebe zove, učinio Bog.

„Ona jasno Boga vidi kao onoga koji jakom svojom mišicom raspršuje oholice umišljene, koji silne zbaci s prijestolja, a uzvisuje neznatne, koji gladne napunja dobrima, a bogate otpušta prazne. Sve su to očiti izrazi Marijina shvaćanja Božjeg djelovanja, kojem se divi, ali ga i sama ostvaruje. Braćo i sestre, i mi smo dužni boriti se za društvenu pravednost, pomagati sirote, a protiviti se oholicama i umišljenima. Neka Bog blagoslovi našu Goru, neka i u ovoj Gori – u koju hrli Marija da zauvijek ovdje bude djeliteljica Božje milosti – svima pokaže put k Isusu. Neka nam ovdje, u budućem svetištu, ona pomogne da ojačamo u borbi za istinu, u nastojanjima da se ostvari društvena pravednost, u opredjeljenju za istinu i ljubav“, rekao je biskup te pozvao hodočasnike i njihove obitelji na molitvu i nakanu da se učvrsti vjera u našem narodu, te da se podigne ova razorena marijanska crkva i postane ponovno središte okupljanja i mjesto molitve za duše koje su ranjene, za potrebite i za sve naše nevolje.

Na kraju svoje propovijedi biskup je istaknuo i da ovaj primjer obnove župne crkve u Gori pokazuje svu zamršenost naše domovinske stvarnosti.

„Crkve su rušili oni koji su i danas slobodni i čije se teze i čije laži u našoj Hrvatskoj cijene i poštuju, prenose ih mediji, o njima raspravlja nacija; oni koji su naše crkve branili i koji ih ponovno podižu proglašeni su zločincima, zatvoreni su ili ušutkani, naziva ih se parazitima društva; oni koji imaju u rukama moć, koji odlučuju što će se graditi a što neće, sami se predstavljaju kao nevjernici, ne mare ni za Boga ni za ljude, gaze ne samo doslovno ljude, nego i sve norme poštovanja života, igraju se Boga, odlučuju o životu i smrti, ali ne haju za suze malog čovjeka, osiromašenog, prevarenog i ponovno gurnutog da sam stvara sebi uvjete da barem preživi. U tom stanju nacije, u tom mraku i labirintu u kojem često ne vidimo izlaza, nad nama sja Marija, sjajna poput Sunca i poput najsvjetlije zvijezde, Marija koja nas čeka, koja moli za nas i koja nas svojim primjerom potiče na djela solidarnosti s potrebnima – da i mi s njom 'pohitamo u Gore, u grad Judin', da pomažemo svima koji su sami i potrebni, da se borimo za pravednost i ne sustanemo pred nepravdama, da se uzdamo u Božju pomoć i da znamo da je jedino Božji put, bez obzira na sva osporavanja, jedini ispravan, koji vodi u nebo.“

Na kraju slavlja mladi župe Gora poklonili su biskupu Košiću novi broj župnog lista „Naše gore list“ čije su ponovno izdavanje pokrenuli nakon tri godine stanke.
 
Izvor: Laudato